zelbic

Ruby hvala na odgovoru, problem sa žalbom na konačno rješenje jest što to može potrajati. Pa do tada ne možemo krenuti u popravke i renoviranje, a recimo krov nam curi na jednom mjestu. Praktički znači da vlasnici ne mogu uživati nekretninu dok se porez ne riješi… I kad sam kod toga, Porezna je svoju procjenu obavila bez prisustva vlasnika, tj. objekt nije viđen iznutra, sa problemima koje ima (vlaga zbog curenja itd). Zbog svega toga prinuđen sam uložiti pismeni ili usmeni prigovor na njihov zapisnik, recimo sa fotkama unutrašnjosti, kvadraturom iz katastra itd, pa neka makar to ostane zavedeno u predmetu. U međuvremenu čujem da ovakav slučaj nije iznimka nego prije pravilo. Pa mi je muka kad pomislim da se radi o prvoj nekretnini, da je 2016. ukinuto porezno oslobađanje za to, da je pola milijuna mladih otišlo iz zemlje a Porezna i dalje ovako zlostavlja ljude koji sami pokušavaju do krova nad glavom…

Pozdrav, kupili smo vikendicu (kuću) kvadrature 59m2, kako je navedeno u katastru i iznosi u realnosti, koja uz sebe ima okućnicu i drvenu kućicu od 11m2 i zapušteni voćnjak 500m2. Platili smo 222.000 kuna, i nakon kupoprodaje je stigao porez u visini 3%, što smo također platili. No 2 mjeseca kasnije, stigao nam je Zapisnik iz Porezne uprave, da je temeljem čl. 9 stavka 5 Zakona o porezu na promet nekretninama, naša nekretnina procjenjena na 479.000kn. Ovaj iznos Porezna je objasnila „neto površinom stambenog i pomoćnog objekta od 105m2“ (???!!), koju su valjda računali od strehe do strehe, pa još malo susjedove strehe… I usporedbom sa vrijednostima na tržištu u istom razdoblju, gdje su naveli dvije kupoprodaje kojih se kvadrat kretao 4200-4400kn (i površine 130m2), premda s se radi o dijelu Zg okolice gdje se u oglasniku nađe kuća sa jeftinijim kvadratom, kao što je bio slučaj i sa našom. Također po sličnom principu i spomenuti voćnjak... Porez bi, po njihovom, bio viši za nekih 1300 eur preko ovoga što smo već platili. Nije naveden žalbeni rok niti pravni lijek, već samo mogućnost dostave elaborata sudskog vještaka u roku 15 dana. Pa bih molio bih odgovore na slijedeće: - Kako je moguće da Porezna proizvoljno utvrđuje neto površinu (naglašavam, ne bruto) premda je površina objekta navedena u katastru? - Da li po Vašem mišljenju, Zapisnik (a ne Rješenje) ostavlja prostor za nekakav prigovor samoj poreznoj, prije nego što potrošim još 2500kn na vještaka? Zahvaljujem!

Hvala. Da, i ja mislim da bi logično bilo da je tako, i da je to pravno jedostavna situacija. Da li možda znate što je potrebno učiniti? Ako se recimo druga strana ne slaže sa promjenom te punmoći, kako to izvesti?

Pozdrav! Moja majka je prije 12 godina dala punomoć (potpisanu kod bilježnika) svojemu bratu i sestri da u njezino ime upravljaju prodajom imovine (stan + zemljište), nasljeđene smrću roditelja i tete. Potpisala je: - da se odriče trećine stana u korist sestre, - da ju brat zastupa u imovinskoj raspravi, - i da sa bratom djeli polovicu od prodaje zemlje (sestra se odrekla svoje trećine zemlje u njezinu korist). Punomoći je slala njima, jer se nekretnine, brat i sestra nalaze izvan Hr, a majka živi tu u Hr. Prodaja stana je zapela, a od prodane zemlje nije dobila polovicu (brat je privremeno potrošio novce i nije u mogućnosti vratiti), pa je majka razumljivo nezadovoljna, i želi razvrgnuti te punomoći. Jednostavno pitanje glasi - što je nužno da poništi punomoć bratu, i prepuštanje trećine stana sestri, koju je potpisala? Zahvaljujem!

Felixx, ponavljam: po članku 7. nema puno dvojbe da je i samo oglašavanje djelatnost. Članak je pisan sa jednim okom na Njuškalo i slične oglasnike. Ako oglasiš keramičarke usluge, možeš biti kažnjen i ako nikada nisi otišo na crno raditi keramiku (ili nema dokaza), zato jer si oglasio djelatnost koju nemaš registriranu. Ako i ima prostora za različita tumačenja, da to je zato jer je taj Zakon polu-mutav, a možda se i htjelo da takav ode van. Članak 7. (1) U smislu ovoga Zakona sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatra se i fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas (nedopuštena reklama) u tisku, putem televizije, radija i drugih medija (organizacija za oglašavanje) ili reklamnih obavijesti na neki drugi način koji je dostupan javnosti.

Pročitao sam više puta, što sam pažljivije mogao. Očito nisam pravnik, pa Felixx ako možeš to što je pejstano (čl. 7) ili cijeli zakon (na linku koji sam postao) rastumačiti drugačije, biće izuzetno dragocjeno za ovu diskusiju, a i šire. Zato što količina igra ulogu - ne vidim drugo objašnjenje. Onoga tko je dao 2 oglasa ikada neće zvati, ali onoga tko je dao 10 oglasa po nekoliko uzastopnih godina će pozvati, dokle god im to dozvoli broj inspektora po županijama. Ponavljam da spomenuti Zakon nije definirao koliko je dozvoljeno ili nedozvoljeno (zapravo ima nekoliko mjesta koja se mogu tumačiti kako im paše, koliko ja to vidim).

Felixx - htjedoh maloprije istaknuti: po spomenutom zakonu samo oglašavanje jest prekršaj.

hehe, dobra baza, ali nažalost ne bi upalila: sve što je oglašeno je praktičnki navedeno u "predmetu" (i u zapisniku), oglas od riječi do riječi.. Znači sve tokom godine se sprema, čak i da mjenjam sadržaj istog oglasa.. Yep, to je to. Malo tko je za to znao, a i da jest ne bi mario.. no to se sada događa. Paaa.. slažem se, ali mislim da sada više nije samo to. Dopustite mi malo paranoje, a danas teško da išta više može biti paranoja i teorija zavjere (dovoljno je upaliti tv dnevnik...). Spojite ovakve idiotarije, kao što je ovaj zakon i kažnjavanje zbog njuškala, sa nedavnim uvođenjem poreza na štednju (bez vrijednosnih razreda!!!), sa zatvranjem lokala za 2 lipe viška u blagajni, sa nedavnim lovom na poreze od inozemnih honorara (koji su porez platili u inozemstvu), sa ispitivanjem umirovljenika sa inozemnim penzijama... sa zakonom o porezu na nekretnine koji se krčka u nekim ladicama i čeka pravi čas... Što dobivate? Ne znam kako vi, ali ja dobivam Hrvatsku 3.0. U kojoj više nije dovoljno mijenjati imena ulica i osobne iskaznice svakih par godina da nešto kapne u proračun, a tvornice su već odavno prodane za 1 marku.. sad treba biti, kao što reče Bobo3 "kreativniji". Biće toga još...

U zapisniku stoji da "se odričem prava na branitelja". Žao mi je da to nisam vidio odmah, prije potpisivanja, a nisam jer sam se žurio. To je naravno špranca koju imaju u kompu od ranije, no niko od "osumnjičenika" koji dolaze na to ispitivanje ne samo da nije upozoren da može povesti branitelja, nego ne zna uopće zašto ga zovu. To i jest igra, da se zbunjenome na licu mjesta zvekne soma-dva kuna za državni proračun, i ajmo dalje.

Teško da bi itko više od mene volio kontrirat ovakvim zakonima i situacijama, no zakon je jasan (kolko kod da je nadrealan) i po njemu tisuće građana su u prekršaju na Njuškalu, pejstam sporni čl. 7: Članak 7. (1) U smislu ovoga Zakona sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatra se i fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas (nedopuštena reklama) u tisku, putem televizije, radija i drugih medija (organizacija za oglašavanje) ili reklamnih obavijesti na neki drugi način koji je dostupan javnosti.

Da Felixx, to je posebno zanimljiv dio. Zatražio sam da mi odgovore na to. Istraga polazi od "Ureda za istrage i rizike" (u Zgb, valjda pri Ministarstvu financija). Oni šalju naloge po županijama da se osumnjičenici ispitaju, već prema njihovim prebivalištima. Spomenuti Zakon nalaže da Oglasnik mora predati podatke korisnika njima (čl. 7. stavak 4). No zanimljivo je da Njuškalo tvrdi (razgovarao sam i s njima) da na zahtjev institucije predaju isprint oglasa. To je laž, jer ispektorica ulazi u profil mene (ili bilo koga od vas dragi čitatelji!) svakog tjedna i provjerava imam li novih oglasa. Da, proračun ove izmrcvarene zemlje, troši se eto i na takvu aktivnost državnih institucija. Sad dolazi zanimljiv dio: kako "Ured za istrage i rizike" uopće dođe na ideju istražiti određenog građana? RAZMISLITE. Pa jedino tako da češlja Njuškalo tražeći sve takve profile koji imaju više od par oglasa na mjesec. Da li se to može obaviti automatski ili trebaju zaposlenici da to rade, da li imaju deal sa Njuškalom da im automatski šalje sve takve profile... Ne znam. Podsjetit ću samo na 2 činjenice: Njuškalo je negdje baš 2011. zahtjevalo od korisnika da unesu OIB, i drugo - spomenuti Zakon u članku 6. kaže da je pravna osoba koja omogućuje neregistriranu djelatnost većem broju osoba - sukrivac. Da zaključim: da sam ovo doživio u Švicarskoj - ajde de. No građane se kažnjava za prodaju osobnih stvari na oglasniku, u zemlji gdje je na izbore izašlo više kandidata dok su pod istragama ili sudskim procesima zbog višestrukih krivičnih radnji, ili su ranije pravomoćno osuđeni - pa neki još i dobili mjesta u Saboru. U zemlji gdje je tajkun gliserom ubio dvoje stranih nautičara, i proglašen krivim uz kaznu dobrotvornog rada. TO JE SRAMOTA. Ovakve pravne nebuloze - a zapravo jednostavno uznemiravanje građana, ubrzat će odlazak ljudi iz zemlje i osipanje društva koje već ionako odavno ne vjeruje u vlastiti pravni sustav...

Želim izvjestiti o svojem konačnom susretu sa inspektoricom u carinskoj upravi, mislim da je poučno! Večer prije sam još jednom pročešljao nekoliko zakona, i ustanovio da sve što sam saznao u 2 telefonska razgovora zapravo odgovara članku 7. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Sutradan na saslušanju je pokazalo me upravo zbog toga terete, znači za oglašavanje, dok je sama prodaja od sekundarnog značaja. http://www.zakon.hr/z/472/zakon-o-zabrani-i-sprječavanju-obavljanja-neregistrirane-djelatnosti Na saslušanje sam zaista došao u svojstvu osumnjičenika. Kako me nisu upozorili da mogu dovesti branitelja (a trebali su po zakonu), dobro je da sam proučio spomenuti Zakon i shvatio o čemu se radi. Rekli su mi čak, i da su predhodne osumnjičenike, a to su bile ženskice koje kupuju masu krpica na H&M sniženju, obuku jednom pa stave na Njuškalo, novčano kaznili. Ja sam donio dokumente koji dokazuju da 1) sam profesionalni umjentnik, 2) po ugovorima izrađujem glazbena i multimedijska djela (pa tako i koristim ovdje spornu opremu za izradu istih). To me svrstava pod članak 5. stavak 2 istog zakona, te se moja aktivnost NE BI trebala uzeti kao neregistirana djelatnost. No to nije pomoglo, jer je mišljenje inspektorice da sam stavio previše toga na oglas. Napominjem da Zakon ne propisuje nikakvu količinsku vrijednost. Moj je prosjek nekih 6 oglasa godišnje u zadnjih 5 godina, ali njoj je bilo sporno što sam samo u 2 ipo mjeseca ove godine stavio 8 oglasa. Zaista, to je već dovoljno za tešku robiju ili streljanje. Nakon pola sata raznih pitanja, izvukao sam isprintan spomenuti zakon, i rekao ispektorima: Dakle o ovome se radi, zar ne? Ovaj batrljak od zakona na 2 ipo stranice teksta, se čini da je 2011. sastavljen upravo zbog Njuškala, nisam pravnik ali očito je da ima nedorečenosti i da se takoreći svaki oglas može tumačiti kao reklamna djelatnost… Tu su se inspektori malo zagledali u mene, pa jedan reče - da, istina je da ima nedorečenosti. Da skratim: za svoj grijeh, tj. stavljanje 40-ak oglasa svojih osobnih rabljenih stvari tokom 5 godina na Njuškalo, možda ću se provući bez novčane kazne… ali ako ne budem ništa više oglasio ove godine. VJEROVALI ILI NE.

bobo3, potpuno se slažem. Između redova službenica mi je natuknula (preko telefona) da je to u toku u različitim županijama.. Znači ono, akcija kao provjera stanja u blagajnama lokala, prije 3-4 godine. Zahejtao sam na te švercere koji nabavljaju robu iz Kine, jer zbog njih sada imam neugodnosti. Ali zapravo kad se pogleda, to što prodaju tajice i cipele preko njuškala, je tako zanemariva glupost.. dio tih ljudi je sigurno i nezaposlen... Opet love mušice dok se prave da ne vide slonove.

felixx hvala na savjetima - i ja tako mislim. No pojaviti se na saslušanju moram, inače će MUP-u proslijediti da me potraži, tako su mi rekli. Podatke ću svakako zatražiti kad dođem u carinski ured, ali sumnjam da će mi dati ime od šefa u centrali - i ja bih ga rado posjetio u Zagrebu. Ako mi udare kaznu, priča će definitivno postati zanimljiva i ponekom novinaru, tj. potrudiću se da postane.

Evo nastavka o mojem slučaju, ne doduše konačnog epiloga, biće toga još. Na saslušanje tek trebam otići, ali iz carinskog ureda su mi jedvite otkrili, da se ne radi toliko o iznosu, koliko o *OGLAŠAVANJU* koje je prekoračilo "dozvoljeno" za fizičku osobu bez registrirane trgovine. Znači, "oglašavanje" na oglasniku, bi moglo spadati pod oglašavanje komercijalne djelatnosti i robe... ako stavite u prosjeku 10 oglasa godišnje, kao ja. Tek trebam ustanoviti pod koji to zakon spada, ali nekako sumnjam da je tamo definirano kvantitativno, što je prag koji se ne smije preći. Bome je dubinska: službenica mi je nevoljko priznala da je nalog dobila iz "carinske središnjice" (to je valjda u Zg?) i da je taj zakon na snazi od 2011. i sad očito po njemu češljaju ove koji po Njuškalu šveraju iz Kine. Pa sad ajde vi recite. Zar to nesretno Njuškalo nije moglo jednostavno limiritati broj oglasa, da se u startu spriječe šverceri, nego državni organi moraju trošiti taj naš jadan proračun na ovakve gluposti.. i još uznemiravati one koji prodaju vlastite rabljene stvari...

Realno puno manje od toga, mislim čak niti polovica te vrijednosti. I da, praktično nemoguće bilo što dokazati, osim da su oglasi označeni kao "prodano". Njuškalo ima tisuće korisnika, mnogi imaju više vrijednosti u prodanim oglasima, ne znam što bih mislio o svemu.. da li je sve skupa neslana šala, ili sam možda slučaj nekog novog "Šuker-Linić" lova na financijsko-porezne vještice, stvarne ili izmišljene... Ažurirano Činjenica jest da imam nešto štednje na banci - e sad, ako su počeli tražit dal građani sa skromnim štednjama prelaze na crveno pa ajmo ih nagazit.. eto, sve je kod nas moguće.

Ponavljam post, izgleda da nije prošao, oprostite ako se duplira: Da li postoji članak u Zakonu o porezu na dohodak, koji bi dopustio mogućnost oporezovanja prodaje starijih rabljenih stvari na Njuškalu? Carinski ured me želi kazniti jer sam prodao sam 4-5 starijih (rabljenih) uređaja/glazbala godišnje na Njuškalu, u zadnjih 6 godina.

Pa i ja tako mislim - to što sam prodao nije nešto posebno: oglasi su imali navedene vrijednosti cca 500 - 3000kn (u prosjeku oko 1000kn), na slikama i u opisima vidljivo rabljeni, i sa mojim napomenama za korištenje, znači jasno da sam ih koristio. Uz dosta oglasa sam naveo što prihvaćam u zamjenu, neke sam i zamjenio - što je opet nemoguće dokazati, kao niti dokazati koliko novaca sam zapravo dobio od kupca. Nisam čak ni "svadbaš" koji se provlači ispod poreza, muziku prodajem uz ostalu multimediju kojom se bavim, za sve imam ugovore, što sam i carinicima objašnjavao... Mislim da love u mutnom, pa ako upecaju kakvu kaznu trljaju ruke, bit će da je ipak to.

Pozdrav! Da li je pravno moguće, da prodaja na Njuškalu (koje je dakle legalni oblik prodaje rabljene robe) uđe u domenu poreza na dobit, na dohodak, na trgovanje, ili bilo kojeg drugog poreza? Carinski ured me zove na saslušanje zbog 4 ili 5 prodanih uređaja na Njuškalu godišnje - što mi se čini nevjerojatno. (Dakle ne novih, već mojih privatnih, očito raubanih, korištenih od par do 20ak godina) Postoji li članak u Zakonu u porezu na dohodak koji bi to mogao definirati? Unapred hvala na mišljenjima!

Da, čini se da je to relevantan zakon za ovakav slučaj, jer se u Zakonu o trgovini, "rabljena roba", koliko vidim, niti ne spominje. Izgleda da će majstori lovit građane da im napakiraju ekstra porez, jer su eto trgovali.

Odnosno, postoji li zakon koji to propisuje? Hvala.

Pozdrav! Carinski ured me zove na saslušanje - jer na Njuškalu imam "previše" prodanih artikala po njihovom mišljenju. Otišo sam prebrojati, i našao da sam u 6 godina prodao 18 glazbala (i srodnih tonskih uređaja). Štoviše, imam status samostalnog umjetnika i bavim se glazbom. Svi uređaji su stari od nekoliko do 20-30 godina, njihovi porezi su davno plaćeni, itd. Nisam nigdje prekršio ni pravilnik Njuškala (koje opet posluje legalno)... Zanimljivo je i to da Carinski ured ulazi u moj lozinkom zaštićen Njuškalo profil (odn. Njuškalo je dalo osobne podatke, moj OIB, moju mail prepisku, itd). Pitanje: da li postoji gornja granica (u novčanom iznosu) do koje pojedinac smije trgovati rabljenim predmetima, nakon koje mora imati registriranu trgovinu? HVALA!

Matrix hvala Vam na tumačenju koje ste potkrijepili sa dvije presude VS, mislim da ste iscrpno pokrili sve relacije ovoga spora, i neke stvari kao što je aktivna legitimiranost drugog sina u sporu su mi, kao laiku, sasvim nov koncept. Ipak, i dalje se pitam što bi majka mogla sada napraviti. Da li mi se dobro čini, da je ona praktički razvlaštena, iako je živa a stan je zajednička stečevina (da li je pokojnik mogao ugovorom dati polovicu koja nije njegova..)? Premda je Sud uputio starijeg sina da podigne tužbu, čini mi se da bi majka mogla lakše osporavati doživotni (a zapravo dosmrtni) ugovor, što je izjavom o neslaganju faktički već i učinila?

Poštovani članovi i moderatori, nadam se da mi možete pomoći slučaju koji je zadesio, i u očaj (i zdravstvene probleme) tjera moju obitelj. Pokojnik je umro ne ostavivši oporuku. No na ostavinskoj raspravi je otkriveno da je u tajnosti sa Mlađim sinom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, u kojemu sin dobiva stan. Ugovor uključuje i skrb o majci, koja je živa a na ugovoru ne stoji kao supotpisnik. Taj ugovor nije verificiran na sudu već samo kod bilježnika, a spomenuti Mlađi sin se uknjižio na stan nekoliko godina prije smrti oca, iako je ugovor o doživotnom (ne dosmrtnom!) uzdržavanju. Majka je na ostavinskoj izjavila da se slaže sa ugovorom. Stan je stečen za zajedničkog života supružnika. Osim vrlo vrijednog stana, Pokojnik je ostavio još kuću i zemlju, nešto ušteđevine i nešto dugova, kao obiteljsko nasljeđe. Stariji sin je na ostavinskoj izjavio da nije suglasan, te je spor prebačen na sud. Općinski sud je poslao rješenje kojim se prekida ostavinski postupak iza pokojnika te Stariji sin pokreće postupak protiv brata i majke radi ugovora "koji nije pravno valjan radi neizvršenja ugovornih obveza" od strane Mlađeg sina "te raspolaganja imovinom treće osobe". Zatim je majka promjenila mišljenje, potpisala izjavu da nije suglasna i da želi raspodjelu na sinove po polovici (svoju bračnu stečevinu djeli jednako). Moje pitanje jest: obzirom je spomenuti ugovor pravno vrlo "jak", no čini se da ima nepravilnosti u tome kako je sproveden, da li Stariji sin po Vašem mišljenju ima šanse osporiti ga na sudu? Pitanje je bitno iz razloga što u slučaju gubitka spora, taj sin može teško ili nikako podnijeti sudske troškove. Unaprijed zahvaljujem!