bulbasor

Poštovani, uskoro počinjem raditi u državnoj firmi i majka sam djeteta od godinu dana koje je krenulo u vrtić stoga me zanima zakon o radu u tom slučaju. Posao zahtjeva noćne smjene, da li sam automatski oslobođena ili je potrebno napisati potvrdu/zamolbu za oslobođenje? Jesu li po zakonu dozvoljene samo jutarnje ili i popodnevne i koliko sati dnevno? Svaka info je dobrodošla. Hvala

Tj. režije (paušali) nisu još konačno prebačeni na Općinu, oni čekaju da se poslijednji ukućan odjavi i preda ključ te oni planiraju promijenit bravu i kao da nikog tamo godinama nije bilo. Preostale stvari će pobacat van. Mogu li ja preuzet paušale na sebe iako više nemam tamo prebivalište?

Poštovani, godinama sam sa obitelji živjela u stanu stare škole koji je pokojni deda dobio na korištenje od tvornice u kojoj je radio. Nakon njegove smrti sve je prebačeno na majku, zgrada je bila u vlasništvu države, dvije općine su vodile spor kojoj strani će pripast. Pripala je općini u kojoj smo živjele te smo dobile ugovor na neodređeno, sa cijenom stanarine i ostalim stavkama. Općina nikada nije ispoštovala svoje stavke iz ugovora, kroz godine je zgrada počela propadat, majka kao samohrani roditelj i mi koje smo tada jos pohađale školu nismo mogle o svojem trošku financirat obnovu te je rečeno da općina također nema novaca niti drugi prostor gdje bi nastavile živjet i zbog toga nam je rečeno da za utjehu, jel, ne moramo dalje plačati stanarinu niti pričuvu. Kontaktirala sam razna ministarstva, Konzervatorski odjel koji je kontaktirao općinu, upozorio na loše stanje zgrade, izašli su na teren, napravili zapisnik te pozvali općinu da se prijavi na natječaj za financijska sredstva oko renoviranja zgrade. Zgrada takve povijesne vrijednosti i važnosti može se renovirat samo prema izvornom obliku. Općina se naravno nije odazvala natječaju iz razloga što nemaju sredstva za financiranje projektne dokumentacije, ispričali su se po običaju i to je za njih završena priča. Napominjem da su s godinama svi ukućani bili u radnom odnosu te da je općina odlučila renovirat zgradu i dati cijenu stanarine 2000-3000 plačalo bi se bez problema, barem bi znali što plačamo. Ovako smo bile prisiljene otići u podstanarstvo, dizat stambene kredite, majka se od financijske nemoći teško razboljela iako je i dalje u radnom odnosu. Iako je Općina uložila u krovište tada je već bilo dobro debelo kasno. U zgradi je raspadnuta većina stropa, odrasle smo kraj te vlage i gljivica, drveni okviri od prozora nisu vise dihtali, snijeg je padao unutra, prokišnjavalo je, sami prozori su se znali otvarat usred nevremena, grijat takav prostor bilo je nemoguće, a grijalo se na plin, režije su išle u nebesa i često su nam isključivali plin. Pa se grij na grijalice, grij vodu na struju za kupanje, onda dođu ogromne rate struje pa opet nju isključe i tako u krug. Zimi se voda smrzavala u cijevima pa je često nije niti bilo. Plin je počeo curit na nekim dijelovima pa su se cijevi zatvarale, strujne utičnice su same od sebe prestale radit, kompletne instalacije bile su zastarjele, dotrajale i opasne po život. Sada, još jedan od ukućana ima prebivalište na toj adresi, te uskoro odlazi, režije su zatvorene i paušali prebačeni na Općinu. Iz Općine od nas zahtjevaju da što prije maknemo od tamo sve svoje stvari, htjeli su ići provalit, da ne budu oni plačali paušale dok su naše stvari unutra a nisu se ponudili barem za kakav kombi prijevoz ako im se već žuri da se to prije obavi. Ja im uporno ponavljam da je dobiveni ugovor na neodređeno, da nam ostaje pravo prebivališta na toj adresi te da piše ukoliko prostor postane neuporebljiv za daljni život, kao što je već 20 godina, Općina je dužna pronaći drugi adekvatni prostor ili financijsku isplatu. Na svako moje zašto, njihova je izjava ah, možete nas tužit, možete nas tužit. Što se dalje može učiniti sa pravne strane? Samo još napomena, na mjesto načelnika Općine došao je novi jer je tadašnji preminuo.

Pa i nije da se nevažeći ugovor može negirati.

Dakle, nedavno je ipak bio sastanak sa načelnikom na kojem je dogovoreno apsolutno ništa. Sam je priznao da je ugovor ilegalan, tek je unazad dvije, tri godine zgrada u njihovom vlasništvu a u međuvremenu se vodio spor kome će pripasti. Što znači da je i novac za stanarinu išao u vjetar. Ne nudi nikakvo riješenje za preseljenje, također, bio je uvjeren da nas je prvenstveno smijestio ovdje centar za socijalnu skrb dok mi uopće nismo u njihovom tretmanu jer je jedan član obitelji u radnom odnosu. Previše poražavajuće i razočaravajuće da je takva osoba 20 godina na poziciji načelnika. Njegova riješenje su samo laži i muljaže kao što je rekao da se prijavimo na neku od adresa na području Zagreba pa s vremenom podnesemo zahtjev za stan. To zdravom logikom jednostavno ne dolazi u obzir. Drugo njegovo riješenje je da se skupi iznos cca 3.000 kn za popravke u zgradi. Oni bi na to okrenuli glavom, problem bi kao bio riješen a to šta je zgrada nagnuta prema naprijed, raspucala se na svim kutevima i neće podnijeti nikakve sanacije osim potpunog rušenja i što na kraju krajeva tamo žive ljudi - njih jednostavno nije briga.

Svejedno postoje i stambene zgrade koje su napola useljene. Riješenje postoji, ali kako bih bez ikakve komunikacije sa načelnikom trebali znati čime posjeduju. Plus da pravna služba ne postoji a ne žele zamolbe proslijediti prema Zagrebu. Iz centra za socijalnu skrb je rečeno da nemaju oformljeni terenski tim koji bi napravio procjenu stanja i štete. Prije nekoliko godina došli su iz ministarstva, zadržali se niti 5 minuta, pogledali samo iz vana i otišli sa načelnikom. Dogovoreno apsolutno ništa. Nakon toga na brojne upite i pisma ministarstvu također nikakvih odgovora. Ponavljam, sa načelnikom je nemoguće razgovarati, bez njegovog izjašnjenja pozitivnog ili negativnog ne može se krenuti dalje. Ima li smisla podnositi kaznenu prijavu protiv nesavjesnog rada u službi?

Ima i stambenih zgrada koje zjape prazne, zašto ako smatram da je to posao i odgovornost Općine kao što smo dobili ugovor o korištenju ovog stana zašto ne bi ponudili ugovor o korištenju nekog pristojnijeg stana?

U blizini Dugog Sela je mjesto, cca 7.000 stanovnika.

Živim s obitelji u zgradi stare škole koja spada pod zaštičeno kulturno dobro. Zgrada je u vlasništvu Općine, prije više od 10 godina sklopili smo ugovor o korištenju stana, kvadrature, cijeni stanarine itd. Riječ je o zgradi staroj 100 godina, jedina sanacija je krovište, do tada je nastalo katastrofalnih šteta, od poda do stropa, vlaga, urušenje stropova, popucali zidovi, prozori, kvarne instalacije, nemogućnost grijanja. Od strane Općine je rečeno da nema novaca za sanacije niti ne posjeduju drugi smiještaj gdje bi preselili te da za utjehu ne moramo plačati stanarinu dok u ugovoru jasno stoji da je u slučaju nehumanih uvjeta Općina dužna priskrbiti drugi smiještaj. I to je jedan od nekoliko članaka koji se uopće ne poštuju. Gospodin načelnik odbija razgovarati, odbija odgovornost, odbija dalje proslijediti zamolbe i pronaći riješenje, ponaša kao da tamo nitko ne živi. Moje pitanje je što učiniti, kako doći do drugog smiještaja? Zahvaljujem na svakom savjetu.