Jump to content

ROBERT 18

Korisnik
  • Broj objava

    5
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Nemam čin. Samo status dragovoljca, stupio u obranu 91. sa tek napunjenih 18god., dobra tri ratna puta, 1692 dana borbenog sektora, medalje bljesak i oluja. Plaća mi varira ovisno o prometu - prosjek cca 5.700,00 ali nekad osječam da mi je sve opterečenje (promet, kontakt s ljudima, komunikacija itd.) kada bi naj radije otišao u mirovinu za manje. Ali kako sam rekao gore - trpim jer treba djecu školovati.
  2. Pa te bolesti se i bojim jer to sam naveo i doktorici - stalno napet, znojan, bez zraka i kako zbog navedenog nebi još i navukao neku boleštinu, na što je ona odgovorila da i hoću ako prošlost ne ostavim iza sebe (pokušavam). Samo ove godine su mi preminula četiri prijatelja-suborca i svi iznenada - srčani ili moždani - i svi od 50 do 57 godina starosti. Pa ti ne razmišljaj o tome. Ažurirano neec, što se tiće drugog radnog mijesta - svugdje viškovi. Sa bilo kakvim zahtjevom zbog mog problema bi ispao ne pouzdan i što onda!?
  3. Prijatelji, napisao sam u kratko gdje sam bio, s koliko godina itd. Da mirovinu želim nebi ovo sve skrivao od poslodavca i odobijao ležanje kako bi izbjegao bolovanje (za vrijeme bolničkog liječenja za poslodavca sam bio na pretragama) kako me ne bi degradirali ili nešto gore. Liječenje sam prihvatio kako bi sačuvao obitelj. Uvijek sam govorio kako ja nisam kao ovaj ili onaj, ja ne maltretiram svoju obitelj sve dok toj obitelji nije prekipjelo i dok nisu skupili hrabrosti za ozbiljan razgovor samnom sa zahtjevom da potražim pomoć. Za svoje ispade kod kuće, na poslu, u prometu ili dr. uvijek sam imao opravdanje i naravno nikad nisam bio kriv ja. Redovno idem kod lječnika pridržavam se terapija sve kako bi bio bolji otac i suprug. Uzeo sam si i psa s kojim odlazim u šetnje kako bi se maknio od svih, mada se i tu moram paziti jer me noćne šetnje kroz šumu vračaju u neka prošla vremena. Ovu temu sam pokrenio jer stvarno sve teže podnosim pritisak, sve više sam pod stresom, nemirom ili kako sve to nazvati. Kolege iz udruge oboljelih od ptsp-a mi predlažu da se maknam od svega i krenem putem mirovine kako bi sačuvao zdravlje jer mi neće biti bolje tj. može mi biti samo gore. Kad razmišljam o mirovini gledam i nedostatke - manja primanja a djecu treba školovat, kako bi se osječao manje vrijednim itd. Ništa ne umišljam kako je napisao CheKirac samo jednostavno ne znam što raditi. Što vrijeme ide dalje sve ću imati manje prava. Oko mene su prijatelji koji nisu ni upola prošli što i ja a uživaju u mirovini što im ne osporavam samo sebe ponekad smatram budalom. Ovo sam pokušao skratiti da ne idem u detalje a da me opet uspijete shvatiti. Hvala narazumjevanju! Robert
  4. Zato sam vam se i obratio, kako vidite problemi su tu ali se bojim te birokracije koja radi po direktivi. Bolničko liječenje imam samo jedno mada su me slali više puta, odbio sam sve u strahu kako ne bi izgubio posao. Hvala!
  5. g. Mrljavac, više godina pratim ovaj forum ali sam se danas prvi puta registrirao i s obzirom na sve manja prava nas branitelja a uzimajući u obzir vaše iskustvo molio bi Vas za savjet. - S 18 god. 91. se aktivno uključujem u obranu suvereniteta RH - Imam 1692 dana borbenog sektora - sve prva linija i više. - tri ratna puta - status dragovoljca - spomenicu, medalje Bljesak i Oluja - HRVI 20% PTSP - privremeno - bolničko lječenje a nekoliko sam odbio kako bi sačuvao radno mjesto (radim u Agrokoru te sam navedeno skrivao) - za tri tjedna trebam ići na dnevne terapije - pijem četiri tablete dnevno i sve to skrivam od radnih kolega. - bliski prijatelji mi savjetuju pokretanje postupka za mirovinu s obzirom na moje konstantno stresno stanje. Oko mirovine dvojim jer ne znam kolika bi bila, dali ću za koju godinu uopće imati pravo na nju itd... Hvala! Robert
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija