Jump to content

vapartman

Korisnik
  • Broj objava

    64
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

Postignuća

  1. poštovani, vidim da imate iskustva.

    općina pogodgora radi detaljni urbanistički plan za Živogošće Blato. Urbanistički plan je sada na uvidu. javni uvid traje do 02.11.2018 a javna rasprava je 16.10.2018. što želim pitati?

    U Urbanistikom planu (UP) ucrtali su cestu ( nepostojeću u stvarnosti ) preko moga posjeda tj. vlasništva. Parcelu mi djeli na pola. Što da radim,? Primjedbe ću sigurno uložiti. A mene zanima da li imaju za pravo izuzimati privatnu zemlju radi lokalnih cesta koja nikome nije potrebna. jer se ne radi o vitalnom naciijonalom interesu za RH.

    HVALA .. NA SKOROM ODGOVORU

  2. Izvlaštenje pokreće grad, koji snosi i sve troškove vezano za izvlaštenje. Iz samog Zakona sam zaključio da vlasnik nekretnine ne može podnijeti zahtjev za plaćanjem naknade, a nije dobio rješenje o izvlaštenju. Po meni, drugi način je ovaj o kome sam pisao, pravit se blesav, pa vidjeti šta napravit ovisno koliko vlasnika se žali.
  3. slažem se sa svim iznesenim. Aliu praksi je to ovako. Cesta nije uopće bila upisana ni u katastru ni u zemljišniku. Odlukom gradonačelnika dio privatnih čestica je proglašen nerazvrstanom cestom ( u odluci piše samo prije 2011., nezna se kada). Provedena je parcelacija, elaborat je odobren od strane katastra, a zatim proveden u zemljišniku, a onda temeljem stanja u zemljišniku, cesta je sada ucrtana i u katastru. Sve to je bilo krajem 2015., a sada, krajem 2016. dobili smo rješenje zemljišnika i mogućnost prigovora. i to su prigovor uložile samo dvije osobe. Znači, grad ne želi provesti postupak izvlaštenja i platiti pravičnu naknadu , bez obzira što se radi o livadi i što su proveli parcelaciju na uštrb malog broja ljudi, ali su im oduzeli veći dio, dok se očito oni kojima je uzeto 0.5 m2 ili 1 m2 zadovoljni što će dobiti put.
  4. Pitanje vlasništva na nerazvrstanim cestama riješeno je zakonom o cestama iz 2011. P tom zakonu sve planirane ceste ( koje su trenutno livade ) su upisane u zemljišniku kao vlasništvo grada ( šibenik, Zadar ). Gradska uprava je svjesna da sama provedba nije u skladu sa ZVIDSP, Zakonom o geodetskoj izmjeri... , ali je tako sud proveo, a nadaju su da se vlasnici neće žaliti jer ipak će jednog dana dobiti cestu. U mom slučaju od 170 vlasnika žalilo ih se 2. Vlada RH kod donošenja zakona polazi od stava da je većina vlasnika takvih cesta već obeštećeno, a oni koji su zakinuti mogu voditi sudski spor prema članku 33. ZV. S time da čekam odgovor suda u vezi prigovora.
  5. vidite da li postoji odluka gradonačelnika o određivanju nerazvrstanih cesta i da li je ta cesta već provedenau katastru i u zemljišniku kao opće dobro u vlasništvu grada. Ako je tako dobit ćete rješenje iz zemljišnika o provedenim promjenama na koje možete uložiti prigovor, a ako budete odbijeni i žalbu Županijskom sudu. Pratim to jer imam istu situaciju. Do sada nije donešeno ni jedno rješenje po žalbi Županijskog suda.
  6. radi se o izvlaštenju zemljišta za potrebe gradnje ceste-ulice. Grad je dužan platiti pravičnu naknadu ( ekonomsku cijenu ) , a ako su cijepanjem nastale čestice koje su bez vrijednosti ( građevinsko-mala površina da bi se na njoj moglo graditi, grad je dužan otkupiti i to zemljište.
  7. Ako se radi o zemljištu na kojem se nalazi nerazvrstana cesta trebate uložiti žalbu nakon što dobijete rješenje od zemljišnika.
  8. Zakupac iskrcava kamione na prostoru privatnog parkirališta i tako ometa vlasnike. da li se to može riješiti pokretanjem vlasničke tužbe na prestanak uznemiravanja i kako bi u tom slučaju izgledao tužbeni zahtjev. Molim pomoć.
  9. Pravo vlasništva je apsolutno pravo i nitko ne može određivati vlasniku šta će sa svojom stvari činiti ili neće činiti. Ako se radi o nepoštenom posjedniku koji zna tko je stvarni vlasnik, on nikada ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Nikad.
  10. Tražim odvjetnika za zastupanje u sporu za prestanak uznemiravanja. Radi se o tužbi protiv jedne velike trgovačke kuće na općinskom sudu u Splitu. moj e-mail: v.apartman@gmail.com
  11. nedavno sam kupio zemljište od čovjeka koji živi u Australiji preko 50 godina. Činjenica da znate da vi niste vlasnici ne daje vam nikakvu mogućnost dosjelosti. Jedan od načina stjecanja je i pravni posao ( kupovina ) pa da pokušate s tom varijantom. Ne radi se o ničijem vlasništvu već o nekretnini koja ima svoje vlasnike, a na vlasniku je kako će on ostvarivati svoje pravo. I nečinjenje je način ostvarivanje tog prava.
  12. Po meni, jedini način stjecanja prava vlasništva, a temeljem samog posjedovanja kroz određeno vrijeme je dosjelost. Kako su se tužitelji pozivali i na dosjelost, a sud ih je i u tome odbio, po meni, drže tuđu stvar, posjeduju tuđu stvar. Budući da su oni u toj tužbi osporavali pravo vlasništva tuženima koji su upisani u ZK,jasno je i da su znali tko su vlasnici. Prema članku 30. stavak 2. ZV-a, pravo posjedovanja izvedeno je iz prava vlasništva. Znači, ako tuženi nisu unatoč svim svojim tvrdnjama, mogli ostvariti pravo vlasništva, znajući da su druge osobe vlasnici ( inače, tužitelji i tuženi su daljnji rođaci ) smatram da je ta tužba na utvrđenje koju su tužitelji izgubili, ta presuda, odnosi na izraz iz članka 18. stavak 4. ZV-a "na odgovarajući način".
  13. uglavnom, "na odgovarajući način" znači analogno ( podudarnost dvaju uspoređenih slučajeva, primjena pravnog pravila izričito predviđenog za neki bitno sličan slučaj. Po meni, sud je u tužbi na utvrđenje presudio da tužitelji nemaju valjani pravni temelj sa ostvarivanje prava vlasništva ( pozivali su se na stjecanje temeljem zakona, nasljeđivanje i dosjelost), njihov posjed je time nezakonit, znači nemaju - pravo na posjed. Po meni, po anologiji, nepošteni su posjednici od trenutka kada su podigli tužbu na utvrđenje. Što, opet po meni, ima veze sa stavkom 3. istog članka jer su očito imali sumnje u poštenje svog posjeda čim su podigli tužbu.
  14. To je, pretpostavljam stav kojim se rukovodi i sud. Međutim, volio bi saznati da li netko ima drugačiji stav, razmišljanje ili iskustvo. Smisao sudskog postupka je traženje i dobijanje sudske zaštite. Radnja, po meni, nije zaprimanje tužbe jer je to u ovom slučaju jedina radnja koju je sud poduzeo, već pružanje sudske zaštite. Kako ta radnja nije poduzeta, sudac nije ni vidio tužbu, tužba je povućena i pravno, kao da nikada nije ni podnesena i može se ponovo podnjeti. I ponovo platiti pristojbe. Izgleda kao eksploatacija jer samo zahvaljujući diskriminirajućem zakonskom rješenju i poziciji jačeg, sud naplaćuje sudsku pristojbu. U slučaju da je daj postupak trajao godinama uz "angažiranje čitavog sudskog aparata" i u slučaju povlačenja tužbe bez da je parnica počela ( nije upućena na odgovor, sud nikakvo dodatno rješenje nije donio ), plaća se ista pristojba. U teoriji, radi se o predujmu za rad suda. Po meni, ako sud nije ništa radio i poduzimao u ovom konkretnom slučaju, nema osnove za zadržavanje ove pristojbe. Inače nagodba je isto način rješavanja sudskog postupka i pretpostavka je da parnica teče pa ima smisla plačanje pristojbe jer se pruža sudska zaštita.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija