api

Sva liječnička dokumentacija ide na hrpu i sva je kod nje. Ono što ja dobijem, to kopiram za sebe, a orginale šaljem njoj. Od kada sam odbio odvesti dijete na termin koji je ona zakazala, a smatrao sam da to isto može obaviti kasnije u svom gradu, jer pregled nije hitan, svaka komunikacija je stala. Sve što sada saznam, znam iz komunikacije s djecom. Ne bih ovako samouvjereno pisao ili postupao da nisam siguran u zdravstveno stanje djeteta.

Hvala! Za drugi odgovor: Zar ne bi centar ili policija, s obzirom da su "aktivirani" i s obzirom na moj iskaz trebali prikupiti informacije od liječnika? S obzirom na nepriklasnost kominukacije između majke i mene (deranje, prijetnje, vrijeđanje i slično), mogu li tražiti kopije dokumetacije preko Centra? Ili se ona može prema meni odnositi kako joj je drago, a ja to moram trpjeti?

Zanimaju me moja prava i dužnosti u smislu zdravstvene skrbi nad maloljetnom djecom. Slučaj je malo kompliciran, pa se ispričavam na ovolikom tekstu, za koji se nadam da je koliko toliko jasan. Dvoje djece je s majkom na drugom kraju Hrvatske, razvedeni smo. Prije par godina dijete ne ide u školu zbog bolesti, ja prijavim majku Centru da ne šalje dijete u školu, jer nema nikakve dijagnoze. Ne dogodi se ništa, ali majka odvede dijete u ZG na pregled. Tamo se postavi radna dijagnoza i dijete nastavi ići na kontrole svaka 3 - 4 mjeseca zbog sumnje na xy bolest. To ja obavljam u terminima kad dijete ima termin boravka samnom. Svaki put dijete odnese majci potvrdu na temelju koje dobije povrat novca za sebe i pratnju (valjda putni troškovi). Koliki je to iznos, ne znam, ali s obzirom na udaljenost nije zanemariv. To traje par godina i do sada je dijete i dalje na provjerama, na svu sreću, od neke sumnje na nešto - ništa. Dijete je zdravo, ide u školu i ja sam sretan. Onda, drugo dijete. Ni ono nije bolesno, ali ima medicinske potrebe. Dio se obavlja kod privatnika, majka je odvela i platila prvi put u ZG, a onda opet svaki put ja. Drugi dio obavlja se u javnoj bolnici i opet isto (u ZG). Prvi put ona, kasnije ja. Ponavlja se i priča s potvrdama o povratu troškova i odlascima liječniku u terminima kad mi dijete dolazi prema presudi. Zatim, dijete treba naočale, ja odvedem dijete specijalisti na pregled i kupim naočale i stakla, na traženje djeteta. I tako tri puta. Zatim, majka odvede to isto dijete na nekakav pregled u mjesto gdje živi i dan prije nego što mi dijete treba doći nazove me i rasplače se kao da je dijete smrtno bolesno. Uvjetuje mi slanje djeteta odlaskom u bolnicu na pregled u ZG (da ja to obavim). Kažem, dobro, samo da mi pošalje dijete. Sve u svemu, imam u terminu predviđenim za boravak djece kod mene jedno 7 do 8 odlazaka u bolnicu s jednim ili s drugim djetetom. Pri tome imam i sam troškove, jer i ja moram putovati u ZG iako mi je puno bliže, nego njoj. Dio pregleda sam napravio, dio nisam. Starije dijete mi je samo išlo psihologu u ZG. Sve u svemu, bez konkretnog razloga. Ni jedno ni drugo nisu bolesni i nemaju (stvarne) dijagnoze o nekoj bolesti. "Smrtno bolesno" dijete bilo mi je u šoku. Nazovem liječnika i pitam ga u vezi te "smrtonosne" opasnosti (opaska: majka ni u jednom trenutku nije rekla da je djete smrtno ugroženo, ali se tako ponašala, a dijete je vjerovalo da će umrijeti za 6 mjeseci do dvije godine). Liječnik mi kaže sve dijametralno suprotno od onoga što mi je govorila majka. Cijela stvar je zapravo benigna, prema riječima tog liječnika, ali me upozori na to da je majka napravila scenu. Zatim, vodim dijete u bolnicu u ZG i u dogovoru s liječnikom otkažem pregled kod drugog liječnika (taj liječnik je bio "veza" za pregled preko reda, koji je majka "sredila") kao i još dva pregleda kod tog liječnika. Smirim dijete i uvjerim ga da neće umrijeti. Zatim mi dolazi policija na prijavu majke jer zanemarujem zdravlje djeteta. Da stvar bude bizarnija, prijava je glasla na ime drugog (krivog) djeteta. Inspektor ustanovi kroz razgovor s djetetom i samnom da je sve u redu (opišem što se dogodilo). Zatim dobivam poziv od Centra za isto i tamo isto opisujem. Dijete je na kraju prošlo završni pregled i sve je normalno (vodila ga je majka u ZG, iako ima i u svom mjestu takvog liječnika). Majka odbija iz raznoraznih razloga odbija voditi specijalistima dijete tamo gdje živi, već to mora biti ZG. Koliko shvaćam i koliko sam vidio, ona dolazi u konfliktne situacije s liječnicima ili djelom njih. Zanima me, s obzirom na napisano, ima li majka pravne osnove tužiti me za zanemarivanje zdravlja djeteta (na Centru su mi rekli da to čini ili želi učiniti)? I smije li mi (shvaćam da ne smije) lagati o onome što je rekao liječnik, odnosno, je li to, u principu, kažnjivo? Sam ne mislim pokretati nikakve postupke, ali želim znati točno što je i što nije, jer majka ima, s vremena na vrijeme, "opsesiju" tuženja po sudovima.

Postoji pismeno potpisan i sročen ugovor i to je u redu. Jasno je da ne plaćam kredit, morao bih unajmljivati stan, a da bih mogao boraviti s djecom, omogućiti im da budu samnom, takav taj bi mjesečno opet koštao. Za godinu dan mi se rata smanjuje za 50 eura, pa sam tako računao ... Nije pravedno, jer je žena otišla od mene, sa djecom, 400 km daleko, moram plaćati i put i alimentaciju i osigurati sebi egzistenciju i minimalan boravak i vrijeme s djecom. Od svega su uvaženi mi troškovi puta. Egzistencija djece nije ugrožena, što se mogu složiti da je najvažnija stvar, no raspodjela troškova ne bi smjela ugroziti moju egzistenciju. Ni djeca ni majka, a ni ja nemamo ništa od toga da materijalno kolapsiram, prestanem plaćati kredit (koji bi tada došao na naplatu majci, pa bi ona morala tužiti mene za takaj iznos) i izgubim posao zbog očaja, gladi i dugova.

Imam dvoje djece, plaću od 6000 kn i plaćam alimentaciju za dvoje djece. Zajedno sa suprugom sam uzeo kredit za stan. Razveli smo se i dogovorili da stan ostane meni, a ja da plaćam cjelokupan iznos kredita. Rata je 2000 kn. Kad platim kredit i alimentaciju, u materijalnoj sam oskudici. Zanima me, s obzirom da mi djeca dolaze u stan i drugoga nemam, može li barem ona polovica iznosa kredita uzeti kao olakšica prilikom utvršivanja iznosa alimentacije, a koju sam preuzeo kao obvezu kada sam zajedno sa bivšom suprugom uzimao kredit, dakle barem pola od 2000 kn?

Majka s dvoje djece živi 350 km daleko od mene. Imam pravo na 56 dana godišnje biti s djecom u godini dana. Majka me je tužila zbog ostvarivanja prava na osobne odnose i traži smanjenje dana koje bi djeca provodili samnom. Sud je tražio da majka obavi savjetovanje, koje majka nije obavila u zadanom roku, pa je sud napisao da smatra da je tužba povučena. Mjesec dana nakon dobijem poziv sa CZSS da se moram pojaviti na savjetovanju. Postoji li zakonski rok i ako postoji koji je, u kojem stranka može ponoviti tužbu za ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom? Ili, ima li smisla to što me sada CZSS zove na savjetovanje?

Da, hvala. Samo, ja nisam angažirao stručnu pomoć, nisam vidio odvjetnika, kao i velika većina nas, nikad nisam dobio nikakav poziv sa suda, nikad vidio ijednu tužbu na koju sam potpisan, a čak se ne sjećam da sam potpisao punomoć za tako nešto. Zapravo, nitko se od nas suvlasnika toga ne sjeća, ili tako kažu. Nešto jesmo sigurno potpisali u tome smo suglasni, ali što, ne znamo. Je li to bila punomoć ili nešto drugo, kao naša dogovorena suglasnost da se tuži? Ne znamo ni to.

Dosta je komplicirano: uglavnom, nas 23 stanara smo pokrenuli 2006. godine tužbu preko odvjetnika i taj sud je završio prvostupanjski eto sad. Izgubili smo sud i naš odvjetnik se i dalje žali u vezi čitavog slučaja. E, sad... 2006. neki je vještak, prilikom pregleda zgrade napisao će zbog loše izvedbe biti u čitavom vremenu trajanja zgrade trebati uložiti u održavanje preko 5 miliona kuna, a da bi trebalo napraviti popravke u visini od oko 500 000 kn. Nitko od nas stanara nije znao (prvotna tužba nije bila takva) da smo mi stanari tražili preko 5 000 000 kn (čitava zgrada košta oko 15 000 000 kn), pa su sukladno tome i takvi astronomki iznosi koji se tiču mogućih naknada (odvjetnički troškovi). Mene samo zanima, kako je to moguće, da se mjenja visina novčanog zahtjeva (prvobitno je bio 50 puta manji, a prije toga 500 puta), a da nitko od nas stanara to ne zna (nije znao)? Pa da u slučaju gubika, moramo plaćati basnosnovne cifre (za koje i ne znajući, tužimo)?