Potpuno te razumijem. i sama sam bila u vrlo sličnoj situaicjii, samo što smo živjeli kod njegovih, a ne kod mojih roditelja. Oženili smo se nakon 6 i po godina hodanja, u braku se ponašao baš kako i sama pišeš, sve se vrtilo oko njegove mame, ja sam bila samo za šljaku (naravno neka fizikalija je najbolje prolazila) i seks, i naravno da se cijelo vrijeme smješkam i klimam glavom na svaku njegovu riječ. Eh, puko mi je film nakon 2 godine braka i sad tek vidim što je pravi život i što znači kad te netko voli. Zato draga moja, ne daj da te zajebava! Život je pun mogućnosti! Ako on ne vidi budućnost s tobom, zašto bi ti vidjela s njim?! Nisam požalila što sam se rastala, požalila sam što sam se udala! Super ako ga možeš promjeniti, ja svog nisam mogla. Život je prekratak da se nakon posla ždereš takvim glupostima!