SUDSKA PRAKSA
Kako riješiti dolje prikazani sudski slučaj ???
Radni spor !!
1. Tužitelj je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu 05.prosinca 2001.godine.
2. Tužitelj je u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 05.prosinca 2001. godine, blagovremenom i dopuštenom tužbom pokrenuo sudski spor pred Općinskim sudom u Splitu.
3. Općinski sud u Splitu svojom presudom (iz 2004.) proglašava izvanredni otkaz nezakonitim, te da radni odnos nije ni prestao kod tuženika (poslodavca).
U prvostupanjskoj presudi sudac je ispustio napisati paricijski rok o vračanju na posao ( rok od 8 dana). Tužitelj kod čitanja presude nije primijetio da je ispušten paricijski rok za vraćanje na posao, i nije na vrijeme tražio ispravak prvostupanjske presude (u tužbi paricijski rok je bio zatražen).
4. Tuženik se žalio na odluku prvostupanjske presude.
5. Županijski sud u Splitu (2005.) odbija žalbu tuženika kao neosnovanu.
6. U pravomoćnoj presudi Županijskog suda, također je ispušten paricijski rok.
7. Tužitelj, nakon pravomoćne presude, u zakonskom roku, pismenim mirnim putem zahtijeva od tuženika da u roku od 8 dana vrati tužitelja na posao, temeljem ugovora o radu (na neodređeno vrijeme) i ovršne pravomoćne sudske presude.
8. Tuženik se oglušuje o zahtjev tužitelja i traži reviziju pravomoćne presude od VSRH .
9. Tužitelj, nakon ogluhe tuženika, traži u zakonskom roku (od 30 dana) od ovršnog općinskog suda da donese ovršno Rješenje o vraćanju na rad i ovršno Rješenje o akontaciji plaće do povratka tužitelja na posao (oba zahtjeva su pojedinačna), temeljem ugovora o radu i pravomoćne ovršne presude.
10. Općinski ovršni sud donosi ovršno Rješenje o povratku tužitelja na posao i ovršno Rješenje o akontaciji plaće do povratka tužitelja na posao.
11. Tuženik ulaže žalbe na ovršna Rješenja općinskog suda, uporno negirajući da je tužitelj na osnovu ugovora o radu i pravomoćne sudske presude ponovno uspostavio ugovorni odnos s tuženikom.
12. Tužitelj je bio prisiljen ustati tužbom na utvrđenje jer tuženik nedvojbeno spori postojanje njegovog radnog odnosa, a sve prema ugovoru o radu. Uz ovakav deklaratorni tužbeni zahtjev, tužitelj je ovlašten tražiti i kondemnatornu zaštitu u točki 2. tužbe (vraćanje na rad tužitelja), budući da se s tom zaštitom realizira pravni odnos za koji je utvrđeno da postoji između stranaka.
13. U međuvremenu VSRH (28.veljače 2006.) odbija zahtjev tuženika za reviziju pravomoćne presude kao neosnovanu, i potvrđuje presudu Općinskog suda iz 2004. godine, te naglašava da je izvanredni otkaz od 05.prosinca 2001. godine nezakonit, te da tužitelju radni odnos nije ni prestao kod tuženika . U presudi VSRH također nije istaknut paricijski rok.
14. Županijski suda koji je rješavao žalbu tuženika na spomenuta ovršna Rješenja prihvaća žalbu tuženika (2007.) godine, i poništava oba ovršna Rješenja općinskog suda s obrazloženjem „ da općinski sud u svojoj presudi iz 2004. godine nije naznačio paricijski rok za vraćanje tužitelja na posao, a na osnovu toga ukida tužitelju i akontaciju na plaću i sve drugo što iz toga proizlazi“. Prema toj odluci suca županijskog suda ispada da je paricijski rok važniji od same pravomoćne presude i samog čina pobijanja izvanrednog otkaza ugovora o radu.
15. Sudac općinskog suda, koji je rješavao Tužbu tužitelja na utvrđenje, odbacio je tužbu kao nepravovremenu. Sudac prvostupanjskog suda smatra da je pravnu zaštitu kakva je sada zatražena, tužitelj moga zatražiti najkasnije do 15.siječnja 2002.godine (rokovi iz odredbe članka 133.- Zakona o radu, u odnosu na odluku o otkazu od 05.prosinca 2001.), pa kako pak nadalje da je tužba u ovom predmetu podnesena 15.veljače 2006. to da je tužitelj propustio rok za traženje sudske zaštite i to pune četiri godine.
16. Na tu presudu općinskog suda, tužitelj ulaže žalbu, zbog :
1. bitne povrede odredaba ZPP-a
2. pogrešne primjene materijalnog prava.,
jer naprijed izneseno pravno stanovište prvostupanjskog suda, koje je onda rezultiralo odbačajem tužbe, potpuno je pogrešno.
(sudac nije niti jednom riječju ustvrdio da je tužitelj u radnom odnosu ili da nije u radnom odnosu kod tuženika po ugovoru o radu, već je presudio da je tužitelj propustio podnijeti tužbu u rokovima propisanim čl.133 ZR).
Tužitelj u žalbi između ostalog obrazlaže slijedeće :
Tužitelj je na gore iznijeto pravno stanovište prvostupanjskog suda, u svojoj žalbi ustvrdio da je ono potpuno pogrešno. Naime, tužitelj je, a u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu br..... blagovremenom i dopuštenom tužbom pokrenuo sudski spor pred Općinskim sudom u Splitu te je pravomoćnom i ovršnom presudom toga suda br...., utvrđeno da nije dopušten otkaz koji je tuženik dao tužitelju, pa da utoliko radni odnos tužitelja kod tuženika nije ni prestao. Dakle, navedenom pravomoćnom presudom uspostavljen je između stranaka odnos poslodavca i radnika sve prema ugovoru o radu koji je nezakonito bio otkazan. Radni odnos nedvojbeno je ugovorni odnos – čl.13.st.1 ZR (NN 137/04). Prema odredbi čl.10. ZR, na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, a koje nije određeno zakonom o radu, primjenjuju se u skladu s naravi tog ugovora, opći propisi obveznog prava. U konkretnom slučaju tužitelj je pisanim putom zatražio od tuženika da izvrši svoju obvezu iz ugovora o radu br....., koji je između stranaka uspostavljen temeljem pravomoćne presude Općinskog suda Split br.....,kako je pak tuženik to odbio učiniti negirajući i postojanje pravnog-radnog odnosa između stranaka to je tužitelj imao pravni interes za traženje deklaratorne sudske zaštite te sukladno tome i za traženjem zaštite (vraćanjem na rad) kojom će prisilnim putem moći od tuženika zahtijevati da izvrši svoju ugovornu obvezu. Ovakva zaštita nije vezana uz odredbu čl.133 zakona o radu, a kako to pogrešno drži prvostupanjski sud. Čak što više što tuženik u kontinuitetu , svakodnevno od kad god je tužitelj od njega to zatražio a osnovom prava iz pravomoćne sudske presude, krši prava tužitelja iz ugovora o radu br...., te ne izvršava svoju ugovorenu obvezu jer ne daje tužitelju da radi. Utoliko i ne može tužitelj doći u situaciju da njegova tužba bude ne blagovremena , a u smislu odredbe članka 133. zakona o radu.
Pitanja :
1. Je li u sudskoj praksi postoje ovakvi ili slični primjeri, i kako su se je riješili ???
2. Je li je sudac Županijskog suda koji je ukinuo Rješenja o vraćanju na posao i Rješenje o akontaciji na plaću, pogriješio svojim rješenjem (u odnosu na spomenutu pravomoćnu presudu i ugovora o radu, te na osnovu čl.54. i čl.55. Ustava RH ), i je li je s takvim Rješenjem derogirao pravomoćnu presudu istog i višeg suda, tj. ono što je već presuđeno (res judicata) ???
3. Ima li tužitelj pravo(po zakonu) na plaću za period iza pravomoćne presude do vraćanja na posao, na osnovu ugovora o radu i ovršne pravomoćne presude, koja glasi da je otkaz nezakonit i da radniku nije prestao radni odnos kod tuženika???
4. Je li se paricijski rok naznačen u presudi odnosi na radnika koji je bio dobio nezakoniti otkaz i kojemu po pravomoćnoj presudi nije prestao radni odnos, ili se pak odnosi na odgovornu osobu u tvrtki (direktora), koja je radniku i dala nezakoniti otkaz, pa ga se na taj način upozorava da mirnim putem u naglašenom paricijskom roku vrati radnika na posao, ili će uslijediti ovrha s naglašenim kaznama za neizvršavanje sudske pravomoćne presude ???
5. Je li baš sve presude iz radnih odnosa moraju uvijek imati napisanu naredbu za vraćanje na posao( paricijski rok), ili se u slučaju npr. pravomoćne presude koja glasi „ otkaz je nezakonit, i radni odnos nije ni prestao“ može i bez paricijskog roka, što bi značilo odmah ???
6. Ako je zbog paricijskog roka koji je nedostajao u pravomoćnoj presudi, sudac Županijskog suda ukinuo vraćanje tužitelja na posao, je li smio ukinuti i akontaciju na plaću do povratka tužitelja na posao, budući da je tužitelj uspostavio ponovni radni odnos s tuženikom upravo pravomoćnom presudom. Spomenuti članci ustava RH nalažu pravo na rad i pravo na plaću svakog radnika koji je u radnom odnosu i koji izražava pismeno svoju volju da želi raditi kod poslodavca.
7. Nakon svega gore iznijetog , koje bi radnje tužitelj trebao poduzeti da se vrati na posao, ili pak da se prisili poslodavac da na osnovu ugovora o radu i pravomoćne sudske presude, a po Zakonu o radu i članku 54. i 55. Ustava RH , tužitelju isplaćuje naknadu za plaću svakog mjeseca do povratka na posao, kao što isplaćuje i svim ostalim zaposlenim radnicima u toj tvrtci ???
Volio bih da mi netko odgovori i na e-mail : miro.stolic@st.t-com.hr
Unaprijed zahvaljujem na stručnom odgovoru.
