Jump to content

Harambašica

Korisnik
  • Broj objava

    72
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    2

Harambašica je zadnji put osvojio dan kolovoz 27 2019

Harambašica objavljuje sadržaj koji korisnici cijene!

O Harambašica

  • Rang
    Iskusan

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Nisam predala dokumentaciju. 3. travnja u petak, posljednjeg dana natječaja, javljeno je iz Ministarstva da se natječaj prekida ili poništava, ne znam točnu formulaciju. Znači li to da će ga se, kad se stanje normalizira, ponoviti ili produžiti za taj jedan dan? Uzet će u obzir pristiglu dokumentaciju ili sve ponoviti, oglas u NN i drugo, kako već ide procedura? Hvala.
  2. Hvala. Nisam imala ništa od dokumenata. Svi su ostali u stanu. Zatražila sam i dobila propusnicu da odem do stana na jedan dan, više zbog potresa, nego zbog ovog, dobila sam je tek za danas. Natječaj je objavljen 4. ožujka. Znači li to da će sutra biti zadnji dan i da će za njega vrijediti vladina odluka o zabrani zapošljavanja ili je već prekasno? Teoretski, mogu sutra predati, pošta radi do 17., ali mislim, ako će morati biti ponovljen, da ne gubim vrijeme na to. Treba mi par sati da sve kompletiram.
  3. Hvala vam. Više znate, u redu. Meni to djeluje neprihvatljivo. Ništa se ne može preko sustava eGrađani. Bili ste u nekoj komisiji 2004. i sad vam treba potvrda da ste bili, a potvrdu bi trebalo izdati tijelo koje trenutno ne radi, jer od cijele institucije rade samo nužne poslove, na tri sata dnevno, a dokaz da ste bili u komisiji treba kopati među stotinama i tisućama dokumenata. Arhiv institucije je privremeno zatvoren, a to bi bilo u njegovoj nadležnosti. Objavili ste nešto u reviji koja više ne izlazi, a ne postoji na internetu. NSK je zatvorena. Treba vam "fizički vidljiv dokaz" da ste objavili. Kako doći do njega? Tri su objekta oštećena u potresu i u njima je privremeno opasno obitavati. Mislim, od onih gdje su smještena pravna tijela koja bi trebala izdavati potvrde i slične stvari. Opet, trebaju njihovi arhivi i podaci. Kako natječaj smije biti legalan u tom slučaju, ako smo spriječeni djelovati? Zanima me još jedna stvar. Recimo, imam samo službeni laptop koji je, trenutno, bez moje krivice, nefunkcionalan, a servisiranje kod poslodavca ne dolazi u obzir. Sad pišem s posuđenog. Kako onda mogu priložiti dokumentaciju? Otputovala sam osigurati nešto hrane starim, bolesnim roditeljima i zatekla se pedeset kilometara daleko od mjesta gdje živim, kad je uvedena zabrana kretanja. Sad sam, kao visokorizična osoba s trajnim invaliditetom, spriječena otići u stan, a svi doktori koje sam kontaktirala savjetuju da ostanem ovdje gdje jesam. Kako predati dokumentaciju i da je imam, kad ne mogu konkretno otići po nju? Ne znam kako to može biti legalan natječaj. Nisu normalne okolnosti. Iako se zna za koga je namješten, želim sudjelovati.
  4. Natječaj za radno mjesto traje otprilike do kraja mjeseca. Među dokumentacijom koju treba priložiti zahtijeva se niz potvrda, koje je trenutno nemoguće pribaviti, jer pravni subjekti koji bi ih trebali izdati, ne rade zbog izbijanja epidemije. Je li natječaj legalan ili mora biti produžen? Komu se treba obratiti? Hvala.
  5. Koliko čujem od kolega, nisam jedina. Hoću, hvala ljudi. Više je neugodnost, nego neprilika.
  6. Je li se što ažuriralo u međuvremenu, po tom pitanju? Danas sam dobila neugodan mail, na svoju službenu adresu, haker traži novce, prijeti objavom nekih eksplicitnih scena, tobože me je snimao. A koliko znam nemam kameru.😀 Kaže da ima pristup svim mojim podacima. Izražava se i kao muško i kao žensko, traži 970 dolara i bitcoin. Da to prijavim poslodavcu ili policiji? Ja sam totalni analfabet za kompjutere, sad je ludnica oko korone da zovem servisera, a posao mi je takav da dnevno moram otvoriti nekoliko stotina svakakvih stranica. Što da se radi? Da ne odgovaram?
  7. Da je stvarno važna, valjda bi dobili samostalan objekt, a ne se gnijezdili u tuđem. To je i prostor za rad, posebno znanstvenicima iz društveno-humanističkih branši. Projekt ide, rezultati se očekuju, radovi se moraju predati poštujući rokove, a materijali na osnovu kojih ih trebate izraditi nedostupni. Ne znam, meni to djeluje i pravno pitanje. Strogo ograničavaju količinu koju možete dobiti, pa svako malo dva neradna dana znače jako puno, posebno ako ste ponedjeljom i srijedom zauzeti radom na fakultetu, a oni konstantno zatvaraju četvrtkom i petkom, na primjer. Studentima je možda čak i lakše jer obično fakultetske knjižnice imaju većinu materijala potrebnih za studij. Ne znam, mene čisto pravno zanima.
  8. Dakle, što je sa studentima i znanstvenicima kojima će biti poremećena dinamika učenja i rada u NSK tijekom hrvatskog predsjedanja EU? Neki ljudi istražuju u NSK, neki odjeli uopće ne rade subotom, kad je ionako smiješno kratko radno vrijeme, a neki znanstvenici su na drugim mjestima, pa im preostanu samo dani kad je NSK naprasno zatvorena, na primjer. I tako malo malo, a projekti se moraju odraditi. Vrata se mogu zatvarati, kad netko poželi, bez riječi isprike i opravdanja i bez mogućnosti, recimo naknadnog rada svih odjela cijeli dan subotom i nedjeljom. Dolazaka, odlazaka, sastanaka će biti više tijekom idućih mjeseci i što se tu može učiniti da RH predsjeda, a ostane, u tom pogledu, funkcionalnom državom? To je jedna ozbiljna javna ustanova, u kojoj ljudi uče i rade i imaju valjda pravo učiti i raditi. Ili nemaju? Zar se nije mogao naći drugi prostor?
  9. Radim u jednom javnom tijelu, pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Na natječaju 2018. godine za rukopis moje treće knjige odobrena su izvjesna financijska sredstva. Prema Odluci nadležnog Ministarstva ta sredstva se uplaćuju na žiro-račun moje matične kuće, koja knjigu treba izdati u roku od 12, odnosno 13 mjeseci od dana kad sredstva budu uplaćena na račun. Svatko tko je u izdavačkoj branši zna da se naslovi traže nakon prvog kvartala iduće kalendarske godine. Primjerice, Odluka o financiranju je donesena 9. studenoga 2018., nakon prigovora nova odluka 14. siječnja 2019. i onda su, ne znam kad, sredstva uplaćena. Vjerojatno negdje na proljeće. Mene, koja inače svašta šutke trpim od poslodavca, jer sam invalid s nizom težih bolesti, u vrlo nezavidnoj situaciji, sad do razine iznad svih mojih mogućnosti "sile" da rukopis predam do kraja kalendarske godine ili da će morati vratiti sredstva. Riječ je o rukopisu od tisuću stranica i o velikom poslu, gotovom 95%. U siječnju ga sigurno stignem dovršiti i predati u tisak. Uopće ne razumijem zašto moram poštivati okvir kalendarske godine? Nitko mi ne govori ništa pouzdano, provjereno, točno. Ugovor, naravno, nisam ni vidjela ni potpisala. Budući da sumnjam u istinitost tih podataka, imam li pravo, nakon nekoliko upita na koje ne dobivam pouzdan odgovor od ravnatelja, podnijeti zahtjev za pristup informacijama nadležnom Ministarstvu? Imam li pravo uvida u Ugovor? Smije li ravnatelj sam od sebe vratiti sredstva? Hvala puno!
  10. Razgovarala sam još prošli tjedan s poslovođom radnika. Ništa ja tu ne mogu učiniti, 1000 kuna dnevno je kontejner i oni racionaliziraju troškove. Politika je da sve, sav namještaj uključivo i laminate, parkete, sve ide van. Sve će se spustiti u prizemlje, ostaviti nama samo uski trak za prolaz i onda će odjednom sve odnijeti. To treba biti izbačeno, renovirano i sve novo unešeno prije odlaska na božićne blagdane. Savjetuje mi da se ne svađam s policijom, iako se ja nikad ne svađam, samo sam se htjela potužiti. Osjećam se prilično nemoćno. Opet, s druge strane, čovjek je bio vrlo ugodan, ali upozorena sam da šutim, otprilike. Tužno.
  11. Hvala puno. Volim pokazati susretljivost i nikad se ne ljutim na prvu, ali ovo je baš malo bizarno mjesto za odlaganje otpada, a kako je prazan stotinu i jedan stan iz kojeg treba iznijeti stari namještaj, bit će toga idućih tjedana sigurno dosta. Samim ulaskom u stan zaduživala se mala kuhinjica i kao nekakav ormar, ugrađen u hodniku, a dio pojedinaca je ostavljao i ono što mu ne treba. Politika je uvijek bila: Ostavite što god hoćete, može nekomu valjati, dvosjed, napukle stolice i stari televizori. Sad država sve mijenja i renovira, izbacuje stotinu i jednu kuhinjicu, ne znam da li ormare, ali kuhinje sigurno idu van. Svaka ima tri do pet elemenata. Ne može se tolika količina krame ostavljati po hodnicima, u pravu ste. Sva četiri svjetlarnika se daju brzo napuniti. Stanovi bi trebali biti useljeni od 1. siječnja iduće godine. Točno tako ću postupiti. Hvala još jednom.
  12. Dakle, živim u prvoj od tri zgrade, jednog našeg ministarstva. Budući da je u zgradama preostalo svega nekoliko pojedinaca Ministarstvo se suglasilo da se u zgradu od Nove godine useli izvjestan broj policajaca koji će raditi na osiguranju i provedbi našeg predsjedanja EU. Za te "podstanare" treba, dugi niz godina zapuštene stanove prepuštene propadanju, dovesti u red. Stotinu i jedan stan. Unazad nekoliko dana pojavljuju se majstori koji su prvo prali prozore na stepeništu, onda nešto farbali, sad iznose raznoraznu kramu koja je preostala tko zna od kad od prethodnih stanara. Velik broj stanova je duže od desetljeća bio zatvoren, pun prašine, neotvaran i tako. Standardna državna nebriga. U prizemlju gdje ja živim, arhitekt je osmislio četiri, staklenim zidom, od hodnika odvojena svjetlarnika kroz koje upadaju sve atmosferalije i golublji izmet, najčešće. Tu je naravno na dnu i odvod za kišnicu, mislim to je obična nekoliko metara duga i jedno metar široka rupa u krovu, ...Nepraktična i nefunkcionalna, ali arhitektu je donijela nagradu. Ja sam jedina od susjeda, dok ih je još bilo, održavala čistim taj svoj svjetlarnik, da mi se vlaga ne penje po zidu, naravno da se svejedno penjala. No dobro, oni su sad očistili ostala tri, pokupili poluraspadnute golubove, sve smeće ubacili u dvije velike crne vreće, a vreće meni u svjetlarnik. Čekam tjedan dana da odnesu...strpljiva sam, pristojna, poštujem radnika. Ništa. Danas, imam što vidjeti. Preko pola visine, a svakako preko mojih prozora koji se mogu otvoriti prema svjetarniku, najprljavija moguća šuta i krama. Doslovno smeće. Od starih vrata, punih vreća oljuštenih "zidova", dijelova stolarije, neke grede, odbačene stolice, užas. Zaudara pola zgrade. Nasred mračnog hodnika ostavljen dvosjed s jedno pet centimetara prašine i plijesni po njemu. Srećom pa sam ušla s lijeve strane u zgradu, s desne bi se razbila na njemu. Ne bi me iznenadilo da su s viših katova prosto bacali dole. Zgrada je osim nas par, prazna, ali oni mene vide, često mi je otvoren prozor, svjetlo, sve. Popnu se na moj balkon, a kako nije ograđen, sjede na rubu jedu, piju, nisko je, vide me svaki san. Živim tu. Preko dana inače buče, galame, bruse nešto, dobro, to shvaćam da vjerojatno moraju, ali bilo bi lijepo pismeno upozoriti. Zanima me kako postupiti. Prvo, ta će krama meni smrditi u mom svjetlarniku tko zna do kad, odvod vode je prekriven, po hodniku se mora nositi svjetiljka...Ništa tu nije normalno. Ako padne kiše mogu misliti. Ne znam uopće je li to moj svjetlarnik ili "javni", na njega gledaju moji prozori od kuhinje, kupaone i spavaće sobe, uvijek je svatko govorio da jest. Kod dijela susjeda bilo je velikih problema sa žoharima, ja sam ograničeno pokretni invalid, između ostalog i plućni bolesnik, asmatičar, bježim od starih tepiha ako je ikako moguće, sad ne mogu kuhati kraj otvorenog prozora, da mi se jedan truli ne savije u sudoper. Gdje to može biti normalno? Ujutro ću poslikati to ruglo. Što se može učiniti? Oni sigurno neće ni doći prije ponedjeljka. Vjerojatno štede na prijevozu, možda planiraju odvesti sve odjednom. Ili planiraju to meni ostaviti. Pojma nemam. Krše li kakav propis i komu da se obratim? Rade li komunalni redari vikendom i koga zvati? Ako im kažem da uklone sve i oni tako ne postupe, mogu ja krenuti to izbacivati, gdje? Pred njihov kombi. Ne mogu ni dići stara vrata, a kamo li da ih izvlačim van. Sigurno ima neki pristojan i civiliziran način. Treba li usmeno ili mailom sa slikama obavijestiti i vlasnika, Ministarstvo? Hvala puno.
  13. Višegodišnji mobing. Prema statutu ustanove radne sporove u prvom stupnju rješava ravnatelj, koji je odgovoran i za zakonitost rada. Upravno vijeće je nadležno za sporove u drugom stupnju. Treće je valjda Ministarstvo. Što to konkretno znači? Treba napisati i urudžbirati žalbu na mobing ravnatelju i čekati njegov pismeni odgovor ili? Kakav je obično postupak? On zove na razgovor ili traži saslušanje pred svjedocima? Ako otklanja ili odbija išta poduzeti, što onda? Može li odgađati ili ima neki iskoristiv rok u kojem mora djelovati? Daje li on pismeni odgovor na podnesak na osnovu kojega se može žaliti Upravnom vijeću? Što ako je jedan od glavnih progonitelja njegova - supruga? Hvala.
  14. Harambašica

    ocajna

    Djelujete kao preosjetljiva osoba u nekom toksičnom odnosu u kojem oboje manipulirate. Nepromišljeno ste otišli, izgleda, nadam se bar da znate engleski dovoljno da sve možete sami, i pisati i raspravljati s irskim tijelima. Previše se fokusirate na djecu i izglednu rastavu, a premalo na sebe. Čisto pravno, osim što je protuzakonito i kažnjivo, na sudu nikad nije pametno lagati, sve i da nemate posljedica, a možete ih imati. Inat Vam tu neće pomoći. Nije sudnica ring gdje protivnika treba nokautirati, uvijek je bolje naći kompromis. Promislite o svemu, mirno, dovoljno ste propatili s kockom da bi Vam još trebala konfliktna rastava. Možete svoje poteškoće iznijeti na nekom drugom portalu, Vaši problemi nisu nužno pravni. Ako već imate mogućnost, guglajte, u Irskoj postoji institucionalna pomoći, i sigurno se možete obratiti nekom tijelu. Neće Vam to netko drugi raditi, Vi ste tamo, sve je na Vama. Ne očajavajte, nego tražite posao, makar na par sati. Sretno!
  15. Harambašica

    ocajna

    Nesporazum je, ispričavam se. Iako mi Vaše riječi da ste kockali iz "nekog nezadovoljstva i melankolije" ne zvuče kao da ste proveli neko vrijeme kod profesionalaca. Bolnički psihijatri Vam prvo to osvijeste. Kockari su najveći manipulatori od svih ovisnika. Vi možete reći, idem se liječiti, nisam ja tako loše, samo da u možebitnoj rastavi zadržite djecu, a da se u stvarnosti kao osoba uopće ne mijenjate i da je to sve nastavak "igre" na drugi način. Po mom mišljenju bolje bi bilo odraditi cijeli proces do kraja, počistiti sve ruševine za sobom i onda, ako dođe do rastave braka, kao zaliječena osoba imate pravo "boriti" se za svoju djecu. Naravno da bi, u ovakvim okolnostima, dio sudaca, povjerio djecu na skrb roditelju koji nije ovisnik, ako to pitate, to je normalno. Nije to nikakav "gubitak" djece, ni životna tragedija, ni najgori scenarij, samo, u tom trenutku, za djecu, najbolje rješenje. Treba znati kako je samo heroin u ravni s kockom, što se tiče biokemije mozga i da već gubitak posla, dovoljno kaže da Vi niste lagan slučaj. Nemamo sve informacije, bilo bi mi drago da nije tako drastično, ali najbolje da to osvijestite sami. Za Irsku ne mogu ni savjetovati ni pomoći, znam da je vani ovakav vid odvikavanja vrlo skup. Sretno!
×
×
  • Napravi novi...