Hvala na odgovorima.
Mogu jednim dijelom razumjeti vaš komentar, ali neću se složiti s vama. Mi nismo neka tipična zapadnoeuropska zemlja, nego smo kao prvo do 1991. imali potpuno drugačiji gospodarski i pravni sustav i percepciju imovine, a kao drugo, imali smo prije dvadesetak godina rat koji je jako utjecao na život ljudi. To zemljište o kojem ja govorim bi trebali naslijediti moj otac i njegov brat, koji opet živi na drugom kontinentu i vrlo rijetko smo u kontaktu. I što da sada radimo? Da država pošalje poziv da se ljudi moraju očitovati o vlasništvu nad nekom imovinom, to bi imalo smisla, ovako predstavlja običnu pljačku građana od strane države. Znam da zvuči populistički, ali ovdje ispada da država prisiljava ljude da moraju rješavati neke stvari, a u suprotnom nikome se ne čini šteta.
Ima li onda smisla da se idem savjetovati s nekim stručnjakom za porezno ili stvarno pravo? Mi bi htjeli nešto napraviti po tome pitanju i zaštititi imovinu da je država ne konfiscira, ali nemam pojma što će se u ovakvom slučaju događati iza 1.1. iduće godine? Htjeli bi sada nešto napraviti.
Mi nemamo nikakve sporove oko toga, a navedenu imovinu trenutno nitko ne koristi. Problem je samo što su nasljednici raspršeni po svijetu, a neki od nas bi htjeli to riješiti. Ruševnu kuću nemamo namjeru legalizirati niti obnavljati, ali bi htjeli "zaštititi" zemljište da ga država ne izvlasti. Može li se navedena imovina registrirati kao "zajedničko suvlasništvo svih nasljednika" pa tek naknadno razdijeliti, postoji li takvo ili neko slično rješenje?