Treba malo imati i prakse o onome o čemu se piše, ne samo naklapati u teoriji.
Treba znati što je svrha (cilj) koji nasljednici žele postići.
U konkretnom primjeru praktičnije je da taj dio koji se tiče nekretnine koja je u suvlasništvu sa stricem naslijedi samo jedan od nasljednika, koji će onda sklapati ugovor sa stricem. Tada će ovjeru potpisa kod bilježnika (ili solemnizaciju) vršiti samo jedan nasljednik, a ako se oba prihvate nasljedstva, onda će oba morati ići kod bilježnika.
Ako im to nije problem, neka oba nasljednika prihvate nasljedstvo. No, mogu si i pojednostaviti na opisani način.
Puno puta su mi na ostavinskoj raspravi bili nasljednici (njih 7, 8, ili više - jednom čak 13) koji veze s nekretninom koja je bila predmet nasljeđivanja nisu imali (jer je ista prodana još za života ostavitelja). Postupak je u biti pokrenuo kupac koji se nije upisao u zemljišne knjige zbog pogrešnog opisa nekretnine. Kako nitko od njih nije htio prihvatiti nasljedstvo na toj nekretnini, uvijek sam im sugerirao da jedan od njih prihvati nasljedstvo i da onda taj sa kupcem zaključi aneks a ne da svih 13 idu kod bilježnika, svaki za svoju 1/13 dijela, što je gnjavaža svima.
Treba dakle uvijek tražiti svrhu nekog posla.
Pozdrav!