Prolaznick

U vrijeme dizanja kredita brat nije bio kreditno sposoban tako da kredit glasi na oca dok je on sudužnik, isto to je napravio i sa pokojnom majkom tako da smo morali prodati zemlju da bi namirili dug prema banci nakon što je majka preminula.

Nažalost to nije izvedivo jer je brat u Njemačkoj a po prirodi je toliko bahat da ignorira sve i smatra da ionako svojim rođenjem ima prava na svoj dio nekretnine. Kada bi pokretali tužbu, dali bi i on morao sudjelovati u raspravama tijekom parnice ili se to može riješiti i bez njega?

Ovaj dio mi nije baš ''tehnički'' jasan, koji je postupak, može li javni bilježnik raskinuti ugovor na zahtjev dvije strane ili se to mora sudskim putem? Ako ide sudskim putem, dali ide vanparnično ili ide kao klasična parnica? Koliko bi takav proces mogao potrajati? Kako dokazati uopće da brat ne ispunjava svoje obaveze iz ugovora?

Poštovanje svima, Nadam se da će mi netko moći razjasniti moj problem i uputiti me na ispravno riješenje, ovo je moja priča: Prije nepunu godinu dana moj brat i ja smo sa ocem sklopili standardni ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem stoji da nakon smrti našeg oca nama pripada kuća, okućnica i tekući račun kao naknada za uzdržavanje. Na početku, prvih mjesec-dva sve je bilo idilično, pomagali smo ocu zajedno u svakodnevnim poslovima (on živi 15-ak km od nas), pa kada nismo mogli zajedno, onda smo se znali dogovoriti tko je ''dežuran'' jer smo obojica zaposleni pa nam je nezgodno zbog posla. Prije nekih 9 mjeseci brat je otišao raditi u Njemačku i od tada sva briga o ocu je pala na mene, a njegova ''briga'' se svela na to da ga je on nazvao jednom mjesečno pitajući ga kako je, kada sam mu spomenuo da bi bilo u redu od njega da kad već fizički ne može odrađivati svoje obaveze prema ugovoru, neka bar šalje redovno tati novac (tata otplaćuje njegov kredit), makar za tu ratu da mu se rastereti mirovina. On je to bahato odbio. Otac i ja smo uvidjeli jedini izlaz iz ove mukotrpne situacije da njega maknemo iz tog ugovora jer ionako ne odrađuje svoje obaveze, no tu je došlo do komplikacija. Raspitali smo se kod javnog bilježnika kod kojeg smo taj ugovor i radili i on nam je rekao da ga možemo izmjeniti isključivo uz suglasnost i nazočnost sve trojice. Dočekali smo da se brat vrati na godišnji odmor i tada mu iznjeli naš plan, na šta je on hladno odgovorio: ''U redu, potpisat ću, ali samo pod uvjetom da me se isplati pola od navedene vrijednosti u ugovoru''. Pošto mi niti nemamo toliko novca, niti smatramo da ga je zavrijedio, našli smo se u pat poziciji. Otac je nemoćan da bi se vukao po sudskim raspravama da bi sud osporio taj ugovor (mislim da je to jedino riješenje). Uglavnom, moje pitanje je slijedeće: 1. Dali otac može prodati svoju nekretninu (u ugovoru stoji da se tek nakon njegove smrti mi ubilježavamo na njegovu nekretninu putem automatike), jer po mom viđenju do njegove smrti sva njegova imovina je u njegovom vlasništvu zar ne? 2. Potencijalni kupac je njegova sestra koja je voljna kupiti od njega kuću tako da preuzimanjem nekretnine sroči ugovor da otac ima neometano pravo uživati u njoj dok je živ i ponašati se kao da je njegovo. Sestra mu inače boravi u inozemstvu i državljanin je RH pa ne vidim u tome nikakvu prepreku. 3. Nakon kupoprodaje nekretnine, očeva sestra hoće darovnim ugovorom tu nekretninu prepisati na mene, s tim da bi otac nesmetano i dalje boravio u svojoj kući (papirnato mojoj), a ja se opet bojim da bi tim potezom mogao biti u nekom ''sukobu interesa'' jer sam ja u ugovoru o doživotnom uzdržavanju i da bi brat imao time osnove za tužbu. Mada ovo vidim kao jedini izlaz da bi pravda na nekin način bila zadovoljena. A sa bratom ionako više nemam nikakvih kontakata od njegove ''ucjene''. Oprostite na podužem postu, no nadam se da će mi netko moći to sve objasniti. Unaprijed hvala.