emmia

Ok, hvala! Budemo vidjeli što će reći tužitelj.

Tužitelj je pokušao s ovrhom prije prodaje, tako da tada još ništa nije bilo na računu. Već smo provjerili da je sve u roku, pa nema zastare. Bilo bi odlično kad bi se mogao dogovoriti s tužiteljem i riješiti taj dug, ali kako onda s tim odgovorom na tužbu? To bi onda trebao odgovoriti kao da se uopće ne pokušava dogovoriti s tužiteljem ili bi trebao to spomenuti? Ne znam koliko brzo ide taj proces, i jel bi mu spominjanje tog išlo u korist ili bi tužitelj mogao iskoristiti taj mail/pismo kao nekakvo priznanje na sudu ako odbije dogovor, iako smatram da bi dogovorom postigao puno više nego dobivanjem tužbe, ali ne znam jel tužitelj istog mišljenja. Ako recimo uspije dogovor, jel ima nešto na što treba paziti da ne bi ispalo da moj stric plati po dogovoru, a tužitelj onda “zaboravi” na taj dogovor i traži ostatak? Valjda se dobije nekakav službeni papir za to? Ili bi i mail/pismo vrijedilo kao dokaz?

To je ostalo na računu.

Hvala na odgovoru! Ne znam baš točne iznose, ali za nekretninu je dobio nekih 100tis. kuna, od toga je otprilike nekih 60tis. otišlo drugim vjerovnicima, a on je potrošio nešto manje od 10tis. Kad bi vratio na račun to što je potrošio, imao bi za otplatiti glavnicu duga tužitelju, ali ne i za kamate i troškove. Koliko znam drugih dugova nema. Nažalost nema nekih opcija za zapošljavanje, a nije još za mirovinu.

Znači tu se ustvari radi o legalnoj prijevari. Mog strica su doveli u zabludu svojim neupisivanjem na nekretninu da smije to prodati jer su znali da mogu ovo napraviti i dobiti ono što inače ne bi nikad mogli od te nekretnine. Znači nema načina da se obrani od ovog jer je sve u roku? Tuženi nema nikakve zaštite ni prava kad se radi o ovom zakonu i morat će platiti i više nego što je dobio? Znači automatski se smatra da je znao da nanosi štetu vjerovniku jer je samo činjenica da ovi nemaju od čega sve naplatiti bitna a ostalo ništa nije? Još sam htjela pitati kako se ovo interpretira: "Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine." Ako ovi drugi što su se naplatili nisu bitni, onda je kao posljedica sklapanja ugovora bilo dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine na računu, pa me opet zbunjuje kako se sve gleda samo u tužiteljevu korist.

Hvala na odgovoru. Ali ne razumijem kako nije bitno što je bilo s novcima kad je nemoguće da se svi naplate iz iste stvari, tj. zašto bi tužitelj imao pravo prednosti kad je propustio upisati se na nekretninu, i kako bi moj stric trebao isplatiti svima ukupno više novca nego što je dobio? Ako su novci bili na računu i tužitelj je slobodno mogao ovršiti, kako je onda on zakinut da se može pozvati na taj zakon? Jer očito nema namjere da se izbjegne plaćanje, tj. novci nisu nestali negdje, i tužitelju nije ništa onemogućeno zbog radnji mog strica, nego zbog ostalih koji su isto imali pravo naplatiti se i koji su to pravo uredno iskoristili.

Stric mi je dobio tužbu u kojoj se tužitelj poziva na actio pauliana, pa molim pomoć ako netko zna nešto o tome. Stric i strina su bili suvlasnici stare kuće koju su prodali i koja je u tom trenutku bila bez tereta, iako stric nije imao prihoda, ni druge imovine, i imao je dugove. On je novac od svog dijela dobio na račun i od toga su se već neki kojima je bio dužan naplatili putem ovrhe. Tužitelj to valjda nije stigao napraviti ili je premalo novca ostalo jer je stric nešto i sam potrošio, pa sad tuži. Zanima me jel se stvarno smije pokretati ovakav postupak, valjda samo zato što nije dovoljno novca ostalo? Ili stric treba vratiti na račun to što je potrošio? On pretpostavlja da tužitelj ne zna za ostale koji su se već naplatili i da misli da je on sve to sebi uzeo, pa ga zanima može li se odgovor na tužbu pisati bez odvjetnika ili ima neki poseban postupak po kojem to treba napisati? Što točno znači da se sve činjenice odmah trebaju iznijeti? Jel dovoljno samo istaknuti i priložiti izvod iz banke kao dokaz da nije bilo nikakve namjere da se zakine tužitelj jer je mogao predati ovršni nalog kad je htio, ili treba objašnjavati sve u detalje što je bilo s novcem nakon prodaje, i tko je što uzeo, kad i koliko? Tužitelj nije išao u nikakve detalje, pa valjda detaljnije ide tek ako se ide na sud? Rok za odgovor se računa od dana kad je primljena tužba, jel tako? Jer od datuma kad je ovjerena je već prošlo i više vremena valjda zbog korone, pa je tek jučer došla poštom. Hvala.

Mislim na Hrvatskog državljanina koji bi otvorio online tvrtku u inozemstvu koja bi primala autorske naknade od tvrtki tipa Google i sličnih (ništa iz Hrvatske), pa me zanima ako je vlasnik ujedno i direktor, jel se smatra da je to kao poslovanje iz Hrvatske i prema tome tvrtka se tretira isto kao da je hrvatska i treba vodit knjigovodstvo, plaćat poreze, imati poslovni prostor...? Ne znam jel trebam još što precizirati. Što više tražim informacije, to mi je sve manje jasno.

Može li mi netko reći koje su obveze vlasnika/direktora inozemne tvrtke koji živi u Hrvatskoj i nije zaposlen? Treba li to negdje prijaviti u Hrvatskoj i što sa porezom i doprinosima? Jel se gleda kao da ima tvrtku u Hrvatskoj ili ne? Hvala.