Pozdrav, ne znam da li mogu oživjeti ovu temu, ali htjela bih pitati kakva su prava pacijenta kod čekanja na sanitetski prijevoz.
Konkretno, moj otac je polupokretni korisnik Doma za starije u Zagrebu i ima pravo na sanitetski prijevoz kada ide u bolnicu na preglede i kontrole. Taj dan se na kraju redovito pretvori u mučenje. Prijevoz uvijek dođe po njega na vrijeme jer ima točno određene termine pregleda, ali za povratak u dom čeka satima. Trenutno smo u situaciji kada mora ići na kontrolu svaki tjedan-dva i to je svaki put sve gore, tim više što zbog restrikcija ne može imati pratnju. On u bolnici obavi pregled za otprilike pola sata-sat vremena, a onda čeka 6 do 8 sati prijevoz da dođe po njega. Ne moram ni napominjati da dok čeka u bolnici, ne dobije ni hrane ni vode. A već se je dogodilo i da se vrati u dom toliko kasno da više ni ne dobije ručak nego samo suhu večeru. Kao da je na izdržavanju kazne, a ne na medicinskoj skrbi. To je očito sad već postalo standard i nikome nije ništa čudno, ali meni je nevjerojatno da ga se u jednom smjeru može bez iznimke dovesti na vrijeme, a u drugom smjeru jednostavno nikad, ali nikad ne može doći na red barem unutar sat-dva. Bila je situacija prije par tjedana kada je sestra u domu napomenula da se taj dan provodi cijepljenje pa bi ga trebalo vratiti što prije i tog dana su ga prevezli u rekordnom roku. Dakle, zaključujem: ipak se može.
Mene zanima koja su tatina prava i da li se uopće išta može poduzeti po tom pitanju da ne prolazi svaki put to mučenje, pa i eventualna pratnja koja je u normalnim uvjetima uz njega, to je doslovce nečiji radni dan od 7-8 sati kojeg se provede čekajući. Znam da su vozači saniteta nezadovoljni i općenito nam je stanje u zdravstvu loše, ali trebaju li zato ispaštati nemoćni i najranjiviji kojima je pomoć najpotrebnija?
Unaprijed hvala.