Jump to content

mkey

Korisnik
  • Broj objava

    11
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. Borbena7, hvala na odgovoru. Čini se kako se ustavni sud slaže s brojnim mojim konstatacijama. Biti će ovo krvav pos'o https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C12584FF0042E6FD/$FILE/U-II-2492-2017 i dr.pdf U navedenim se predmetima prigovori predlagatelja u određenim dijelovima sadržajno podudaraju te predlagatelji u bitnome iznose prigovore da odredbe Uredbe:50/17 nisu u suglasnosti sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 57/12., 120/12., 16/17., 14/19. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOGO) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.). Navode da Uredba:50/17 zadire u područje regulirano člancima 30. i 33. ZOGO-a te da se mijenja smisao zakona i uvodi "cijena obvezne minimalne javne usluge" tj. fiksne mjesečne naknade (paušala), koja je neovisna o količini stvarno preuzetog otpada (čime je omogućena naplata bez pružene usluge). Ističu da Vlada Republike Hrvatske nije imala zakonsko ovlaštenje za donošenje dijela odredbi iz navedene Uredbe:50/17, posebno članak 4. stavak 1. točke 7. Uredbe:50/17 (koja propisuje obveznu minimalnu javnu uslugu). Smatraju da se time odstupa od načela ZOGO-a koji propisuje da se javna usluga mora obračunati prema količini stvarno preuzetog otpada ("koje ima u vidu i EU Direktiva o otpadu"), te da propisivanjem paušala u ukupnoj cijeni javne usluge nije ostvarenonačelo"onečišćivač plaća" niti je ostvareno stimulativno smanjenje miješanog komunalnog otpada. Također smatraju spornim i propisivanje ugovorne kazne (iz članka 3. stavka 1.točke 21., članka 4. stavka 5. i članka 20. stavka 2.) kao dijela ukupne cijene javne usluge kao nezakonito i suprotno ZOGO-u. Također smatraju spornim i odredbe o Izjavi (ugovoruizmeđu davatelja usluge i korisnika javne usluge), odredbe o određivanju udjela korisnika koji koriste zajednički spremnik, kao i odredbe o solidarnoj odgovornosti korisnika usluge. Zbog opširnosti i brojnosti prigovora u odnosu na pojedine odredbe Uredbe:50/17-84/19 koje se u navedenim predmetima osporavaju (o kojima će Ustavni sud naknadno meritorno odlučiti) te zbog činjenice da je Ustavni sud donio rješenje kojim privremeno obustavlja od izvršenja sve opće i pojedinačne akte i radnje koje se poduzimaju na temelju Uredbe:84/19, u nastavku se citiraju samo osporene odredbe Uredbe:84/19. Sažeto, predlagatelji i podnositelji zahtjeva smatraju da osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 ozbiljno dovode u pitanje cjelokupni "komunalni sustav i standard", te da je Vlada donoseći osporene odredbe Uredbe:50/17-84/19 te uvodeći pojmove i kategorije korisnika koji nisu predviđeni ZOGO-om, prekoračila ovlaštenje za donošenje Uredbe:50/17-84/19, koje joj daje ZOGO (na temelju članka 29. stavka 10. ZOGO-a). Iako većina predlagatelja i podnositelji zahtjeva osporavaju Uredbu:50/17-84/19 u cjelini, ističu da je Uredbom:84/19 dodatno narušen sustav funkcioniranja gospodarenja komunalnim otpadom te da je posebice dodatno otežan položaj korisnika navedene javne usluge. Kao glavne prigovore ističu da je Uredbom:84/19 "suprotno odredbama ZOGO-a prepušteno određivanje naknade za minimalnu javnu uslugu predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave" te da je nadalje propisana "obvezna minimalna usluga za korisnike javne usluge", koji se razvrstavaju u kategorije korisnika "kućanstvo" i korisnika "koji nisu kućanstvo", a što nije predviđeno i propisano ZOGO-om. Smatraju da su navedene dvije kategorije stavljene u nejednake položaje, s obzirom na to da je Uredbom:84/19 propisana jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge na području pružanja usluge za pojedine skupine (kategoriju kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije), a u koje skupine su razvrstani subjekti bez kriterija. Navode da na taj način korisnici koji stvaraju manje otpada sudjeluju u podmirivanju troškova sustava u jednakom iznosu kao i korisnici koji stvaraju znatno više otpada, te se time dovode u nepovoljniji položaj. Također navode da je određivanje "potkategorija" neprovedivo u praksi "jer su u različite potkategorije razvrstani isti poslovni subjekti s obzirom na različite kriterije". Ističu da Uredba:84/19 nije u suglasnosti sa ZOGO-om, s obzirom na to da propisuje da jedinica lokalne samouprave (u Odluci koju mora donijeti na temelju Uredbe) za svaku potkategoriju korisnika određuje način izračuna cijene obvezne minimalne javne usluge koja se plaća neovisno o korištenju javne usluge, kao i ugovornu kaznu - najviši iznos ugovorne kazne do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge za pojedinu kategoriju korisnika, koja također mora biti sadržana u odluci jedinice lokalne samouprave. Posebice, navedeno smatraju u nesuglasnosti s člankom 30. stavkom 6. točkom 3. ZOGO-a, koji propisuje da je "korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge", kao i s člankom 33. stavkom 2. ZOGO-a koji propisuje da je "davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge ... razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju...". OCJENA USTAVNOG SUDA Iz brojnih argumenata koje navode predlagatelji i podnositelji zahtjeva, a koji su sažeto izneseni u prethodnim točkama, proizlazi da je Uredbom:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, dodatno (nejednako i neravnomjerno) povećano opterećenje fizičkih i pravnih osobau pogledu nadoknade troškova zbrinjavanja i gospodarenja otpadom odnosno kojom su pooštrene sankcije u slučaju nepoštovanja tog povećanog opterećenja. Takva tvrdnja izaziva sumnjuu to da uspostavljeni model zbrinjavanja i gospodarenja otpada nije sposoban ostvariti svoj temeljni cilj - zaštita okoliša, prirode i zdravlja kao ustavnih vrednota - bez ozbiljnih i nerazmjernih ograničenja prava i interesa fizičkih i pravnih osoba Sagledavajući iznesene argumente, kako zasebno tako i skupno, kao cjelinu, Ustavni sud u ovom trenutku ocjenjuje da su ti argumentidostatni za zaključak da bi primjena Uredbe:84/19, kojom je izmijenjena odnosno dopunjena Uredba:50/17, izazvala štetneposljedice kako za interese građana tako i za razvoj sustava zbrinjavanja otpada, koji je od nepobitne važnosti za ispunjenje ustavne obveze osobite skrbi za zaštitu zdravlja ljudi, prirode i okoliša. Tim više što bi se protekom vremena ne samo povećavao mogući trošak naknade nastale štete odnosno povećao dodatni trošak eventualne promjene takvog načina gospodarenja otpadom već bi zbog njegove potencijalne nesposobnosti za ostvarenje cilja bila nanesena šteta u smislu neispunjavanja ustavne obveze osobite skrbi za ustavnu vrednotu zaštitu okoliša (članak 69. Ustava). Ustavni sud naglašava važnost vremenskog aspekta i sa sljedećeg stajališta. Osporavana Uredba:50/17-84/19 jedan je od pravnih propisa kojima se implementira Direktiva2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva ("Službeni list Europske unije" broj L 312/3, 22. studenoga 2008.; u daljnjem tekstu: Direktiva). Direktivom su propisani ne samo ciljevi u pogledu prikupljanja i gospodarenja otpadom koje su države članice dužne ostvariti u konačnu svrhu zaštite okoliša već su propisani i rokovi u kojima su države članice dužne ostvariti te ciljeve. Stoga svako dodatno produljenje razdoblja uspostave svrsishodnog i djelotvornog načina prikupljanja i gospodarenja otpadom dovodi u pitanje poštovanje propisanih rokova i time stvara rizik kažnjavanja (penaliziranja) Republike Hrvatske zbog nedostatne implementacije Direktive (koji će se kroz penale u konačnici opet preliti na porezno opterećenje fizičkih i pravnih osoba).
  2. Članak 140.a ZOGO: (1) Nadzor zakonitosti Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona obavlja nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na gospodarenje otpadom (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo), osim u dijelu koji uređuje cijenu obvezne minimalne javne usluge i ugovornu kaznu za što nadzor zakonitosti obavlja Ministarstvo. Molim vas za komentar na ova dva pitanja: Na mala vrata je uveden izraz "obvezna minimalna javna usluga". Taj izraz se ne spominje nigdje drugdje u zakonu. Što u okvirima zakona znači izraz koji nije u istome definiran? Ima li on ikakvo pravno značenje odnosno težinu? Kakvo pravo ima ministarstvo da ocjenjuje zakonitost neke odredbe zakona ili podzakonskog akta? Odakle proizlazi to pravo?
  3. Eto još jednog pitanja, ne znam kako to pronaći u zakonu a nailazim na dosta kontrdiktornih infromacija. Rok od 8 dana za podnošenje prigovora teče od dana preuzimanja rješenja ili od idućeg dana? Uključuju li tih 8 dana i neradne dane?
  4. Hvala na pojašnjenju. Isto tako kako njihove "ovlasti" slijede iz zakona tako i ograničenja tih ovlasti slijede iz zakona a njihove "odluke" su ništa nego podzakonski akti koji ne smiju proširivati odredbe zakona. I to je sve na što se pozivam. Kako ja gledam na stvari, ako su odnosi naročito obavezni, dakle propisani zakonom, onda bi ZOO trebao igrati značajno bitniju ulogu s obzirom da je odnos koji se po sili zakona ne može raskinuti (u slučaju komunalija. bez da se vezanu nekretninu ustupi nekome drugome, bilo u vlasništvo ili na korištenje). Ipak je tu najbitnije, ako je ikako moguće, ne završiti u njihovom registru, jer koliko ja vidim ne trse se previše da "ulove" one koji se šlepaju. Vaša sugestija je na mjestu, trebam bolje pogledati ZPP i možda na taj način malo bolje zaokružiti cjelinu.
  5. Hvala na pojašnjenjima. Čitao sam već članak 31. Mom mozgu stavak 4 tog članka kao da služi tome da odškrine vrata izbjegavanju zastare ali moram se onda i zapitati koja bi bila poanta izdavanja računa bez valutacije. Logička progresija me navodi da razmišljam o tome što instinktivno znam da nije u redu a to je naplaćivanje paušala. Logično je da pokušaj naplate dobra ili usluge koji nije isporučen nije zakonit, ali koji bi bio najbolji/dobar način za pozvati se na to? Ne uspijevam naći toliko eksplicitan članak u ZOO. Iako, dobrim dijelom mi je i jasno da tražim vjerojatno nemoguće s obzirom da "javna" usluga spada pod parafiskalni namet.
  6. Hvala na odgovoru. Mislim da to ovdje sigurno neće biti slučaj jer je ta materija toliko nemušta da bi njihovo povlačenje bilo ravno povlačenju jedne od suprotstavljenih strana na Maginotovoj liniji u jeku WW2. Da imaju obraza ne bi niti radili ovakve stvari, za njih tu ne može biti negativnog ishoda i samim time nemaju interesa odustati. Tu vidno dolazi do izražaja moje nepoznavanje ove materije. Što se točno događa u trenutku kada sud opozove ovršno rješenje? Koliko sam shvatio, kod ovršnih rješenja na temelju vjerodostojne isprave ulaganje prigovora obustavlja ovršni proces do dovršetka postupka na sudu. Je li to točno? Također me zanima točnija definicija "vjerodostojne isprave". Ukoliko smatram, a smatram, da izdani račun nije u skladu sa zakonom, je li ispravo pozvati se na ZOO, članak 322, stavak 1? Možete li me uputiti na neki dokumentirani primjer sličnog procesa? Dakle, ovrha, prigovor na istu i zapisnik s rezultantne parnice.
  7. Možda da samo kratko napomenem i ovo: ja ozbiljo shvaćam svoje obaveze (čak i kada mi dođe račun za vodu na kojem je manje od 25% iznosa potrošena voda, dakle negdje na razini PDVa) i podmirujem ih u normalnim okvirima. Do sada sam imao iskustva s tri ovrhe, uključujući ovu. Za jednu sam si realno sam kriv, za drugu me razvaljao vodovod i sada ova gospoda misle da su došla na red i da mogu raditi što ih je volja. Ali toliko su me dobro motivirali da sam stvarno spreman ići do kraja. Samo se želim maksimalno informirati o tome u što se upuštam prije nego se nađem ondje.
  8. Poštovani. Pred kakvih 18 mjeseci krenuo sam u otvoreni okršaj s komunalcem u svezi računa za Uslugu. Iako je novi Cjenik stupio na snagu od 7/18 trebalo je više mjeseci da novi računi počnu pristizati povodom čega sam u 11/18 uputio komunalcu prigovor u kojem sam prilično detaljno razložio razloge prigovora i pritom se pozvao na odgovarajuće članke ZOGO koje su, po mom sudu, oni prekršili svojim odlukama. Pozvao sam se u prigovoru na: ZOGO čl. 30, st. 6, t. 3 (proizvođač otpada dužan snositi troškove proporcionalno proizvedenoj količini) i "načelo onečiščivać plaća" ZOGO, čl. 33. st. 3 (davatelj usluge dužan voditi evidenciju od svakog pojedinog korisnika) Naplatu "hladnog pogona" prema broju ukućana umjesto proporcionalno količini MKO Nepostojanje prikladne stimulacije odgovornog ponašanja korisnika (pri čemu sam se pozvao na ZOGO, čl. 7, st. 1) Iznio sam računicu po kojoj izlazi da i minimalnim odvajanjem otpada volumen otpada koji jedna tročlana obitelj može prikupiti je barem 3 puta manja od Cjenikom propisanog minimuma Nespominjanje bio razradivog otpada igdje u Cjeniku Tretiranje stanara višestambenih zgrada kao građana drugog reda koji prema Cjeniku niti nemaju varijabilni dio cijene (iako u mom kraju, zbog nepostojeće evidencije nitko nije imao varijabilni dio cijene do ljeta 2019) Odgovor na prigovor je bio sljedeći Ignorirano Ignorirano odnosno priznaju da ne vode evidenciju Ignorirano Ignorirano Ignorirano Ovdje sam dobio jedan jako zanimljiv parcijalni odgovor u kojem je rečeno kako je "posebnom" odlukom MZOE po ZOGO, čl. 11, st.6 omogućena odgoda prikupljanja bio otpada od 5 godina. Tek sam zaobilazno uspio dobiti primjerak te "posebne" odluke, takve dokumente je dosta teško iskopati. Valjda je normalno da birokrati mogu samovoljno zaobići demokratski proces u ovoj nesretnoj državi i pritom dobro prikriti trag takvim "posebnim" odlukama. Odgovor je bio klasični ping pong, poručili su mi da kada omogućimo mjesto oko zgrade nepristupačano (tehnički neizvedivo i skroz nepotrebno) trećim osobama (kako bi mu djelatnici komunalca samo trebali pristupiti?) da ćemo moći zadužiti odvojen spremnik odgovarajućeg volumena (koji bi opet bio 120L jer manje spremnike jednostavno nisu niti nabavljali) Da skratim priču, preko godinu dana kasnije dolazi ovrha za 17 neplaćenih računa. Napominjem da svo vrijeme uredno odvajam otpad. Čak odvajam i BKO frakciju koju oni ne žele skupljati odvojeno a ja ju nemam gdje kompostirati, što bih drage volje činio. Iako kompostiranjem iznos računa se ne bi nikako promijenio jer to Cjenikom jednostavno nije predviđeno. Pripremam prigovor na rješenje o ovrsi i molim vas naputke i savjete. Pozivam se na: ZZP, čl. 15, st. 3 koji kaže kako se ovrha ne smije pokrenuti dok traje izvansudski spor. U mojim očima, kako nisam dobio kompletan odgovor na prigovor, spor je i dalje otvoren. Ovo mogu, naravno, okačit mačku o rep. Dobra stara šutnja administracije. ZOGO, čl. 33, st. 3 (evidencija) - na prvih 10 računa komunalac jasno napominje kako ne vode evidenciju (Do početka primjene digitalnog sustava evidencije broja pražnjenja spremnika obračun cijene se vrši na temelju pružene minimalne javne usluge pražnjenja spremnika 4 puta mjesečno.) Od 11tog računa izostavljaju tu napomenu ali nama se na računima i tako ništa ne mijenja jer je iznos fiksan. Pozivam se na ZOO, članak 322, stavak 1 i tražim da se te zakonski neutemeljene tražbine proglase ništetnima. Tražim evidenciju za preostala obračunska razdoblja i tvrdim da je nemaju. Iako pritom termin "evidencija" je vrlo rastezljiv i može se dosta olako shvatiti u okvirima ovakvih nesretnih zakonskih odrebi. Primjerice, oni mogu predočiti excel tablicu u kojoj je izlist datuma kada su praznili kontejnere ispred moje zgrade (99% slučajeva utorak) gdje stoji 120 LIT mog "rezerviranog" volumena kojeg sam ja popunio s max 30 LIT stvarnog otpada jer više jednostavno nismo u stanju proizvesti. Tvrdim kako cjenik nije u skladu sa ZOGO jer za stanare višestambenih zgrada ne sadrži varijabilni dio (forumula: HLADNI POGON + CIJENA PO STANARU x BROJ STANARA). Priitom se pozivam se na Ustav RH, čl. 14, st. 1. jer tvrdim da ovakva odluka komunalca djeluje disktriminirajuće. 4 tražbine imaju dospijeće do 24.12.2018. i ranije, dok je datum na ovršnom rješenju 10.01.2020. zbog čega se pozivam na ZOO, čl. 232, st. 1 o zastari od godinu dana. Prilažem neslužbenu evidenciju koju vodim od 12/18 o količini predanog BKO i MKO. Da, odvajam otpad i prije nego ga odložim u kontejner izvažem ga i zablježim u tablicu skupa s datumom i vremenom odlaganja. Ti podaci kazuju da je u mom tročlanom kućanstvu u datom periodu od 400 dana nastalo kakvih 40.56 kg MKO+BKO mjesečno. Ako pomnožimo s vrlo darežljivih 4 LIT/KG dobivamo 148 L mjesečno dok je prisilni zakupljeni volumen 480 LIT mjesečno. S ovih 4 LIT/KG ja sam iznimno darežljiv, jer po mojoj evidenciji odlažem jednu vrećicu od 8 LIT svaka 3 dana u prosjeku tako da je puno realniji iznos od 80-100 LIT mjesečno. Čak i kada nafriziram brojeve u njihovu korist ne mogu doći ni blizu njihovim procjenama. Ako ste izdržali do ovdje, čestitke i hvala Ovo je do sada bila jedna duga, grbava ali i jako poučna borba. Moja konkretna pitanja: Je li prigovor koji se upućuje na rješenje o ovrsi više formalnog karaktera te u pravilu razultira parnicom zbog spora oko platnog naloga? Može li se ovisno o zaključku na uloženi prigovor limitirati moj manevarski prostor za daljnju parnicu? Primjerice, ukoliko dobijem zaključak koji, slično kao odgovor komunalca, ignorira većinu ili dio točaka prigovora. Može li se naknadno u parnici iznositi daljnja argumentacija koja nije inicijalno iznesena u prigovoru? Nastavno na 3. trebam li poslati detaljniji prigovor koji će poslužiti kao osnova za daljnji spor? Mislim da bi takav cjeloviti prigovor mogao nekome poslužiti i kao diplomski rad S obzirom da su računi naslovljeni na moju majku, trebam li punomoć za daljnji postupak ili mogu normalno predstavljati nju odnosno obitelj u daljnjem sporu? Sve u svemu, najviše me muči to što se ova materija sastoji od više instanci. S jedne strane, ZOGO je razuman zakon koji iznosi razumna načela i malo tko savjestan se, po meni, s time ne može složiti. Zakon je tako napisam da sam uvjeren da je složen pod pritiskom EK. Naravno da taj zakon ima svojih rupa (već spomenuti čl. 11. st. 6 koji omogućuje neizabranom birokratu da krši zakon svojevoljno; čl. 29. st. 10 koji omogućuje da de facto diktator propisuje što god ga je volja) ali ako ignoriramo podzakonske akte (uredbe, odluke) najštetniji dio zakona po meni jeste i ostaje čl. 30. st. 9 koji upravo kriminalno izjednačava masu preuzetog otpada s volumenom spremnika i brojem odvoza. S novom uredbom dolazi jedna dobrodošla promjena u čl. 4, st. 6 koji kaže kako se korisnika ne može prisilitu na spremnik određenog volumena, ali naravno cementira se status "hladnog pogona", koji je vrišteći protivan ZOGO i načelu "onečiščivać plaća". Meni je jasno da ova pitanja nisu za instancu kao što je to općinskli sud na kojem bi, koliko razumijem, parnica za spor oko platnog naloga trebala završiti. Treba li onda te stavke uopće i navoditi u prigovoru? Htio bih s jedne strane napisati što cjelovitiji prigovor, ali želim pritom biti svjestan instance kojoj se obraćam odnosno ne limitirati si na neki nesmotren način manevarski prostor. Hvala još jednom na vašem vremenu.
  9. Dakle, mogu li se pozvati na zastaru?
  10. Pa trebala je dobiti rješenje, ali ga nije nije dobila. Zato je i zatražila kopiju od odvjedničkog ureda, koje je dotičnu poslalo poštom. Po toj kopiji sam i dao gore navedene podatke. Koliko ja razumijem, riješenje o ovrsi će joj na sudu biti uručeno idući tjedan i od toga dana bi trebala imati 8 dana za žalbu. Ne vidim kako može ovrha postati pravomoćna ako rješenje nije uručeno. Sada sam provjerio broj na pozivu na sud i on odgovara broju predmeta kojeg imam na kopiji tako da je to sigurno isto potraživanje. Gdje mogu naći rješenje o komunalnoj naknadi? Ako se radi o rješenju kojeg izdaje općinsko vijeće, ono ne spominje vodnu naknadu.
  11. Poštovani, prije svega hvala na vremenu koje ćete utrošiti na čitanje ove teme. Pred nekoliko dana moja mama je u banci bila obaviještena o postojanju ovrhe na svojem računu. Od odvjetničkog društva Šunić i partneri je zatražila kopiju rješenja o ovrsi, a danas je dobila poziv za odlazak na sud za idući tjedan. Ovrhovoditelj su Hrvatske vode a žele se naplatiti na ime neplaćenih naknada za slivne vode. Radi se o sedam računa s ukupnim iznosom od 188,85kn. Ti navodno neplaćeni računi datirani su kako slijedi: 16.07.2009. 16.10.2009. 16.03.2010. 16.10.2010. 16.03.2011. 16.09.2014. Jesu li ti računi zaista nepodmireni najiskrenije ne znam. Nemamo naviku ne plaćati račune (kolika god pljačka kao spomenuta "naknada" bila u pitanju) i moje je mišljenje da mi te uplatnice nismo niti dobili, jer da smo ih dobili onda bi bile i plaćene. Nisam siguran koliko točno vremena unatrag sam počeo obavljati plaćanja putem internet bankarstva (prije toga mama je to obavljala "ručno") ali pregledom povijesti plaćanja na sajtu od RBA (povijest možda nije kompletna) čini se da sam počeo plaćati te račune nakon 3/2011. Račun od 16.09. također nije evidentiran ondje, dok ostali za 2011 i 2014 jesu. Nikakvu opomenu/upozorenje za ove račune u niti jednom trenutku nismo primili. Smatram da nismo primili te uplatnice. Riješenje o ovrsi datira iz 25.05.2016. a prijedlog je zaprimljen 19.05.2016. u pisarnici. Ne znam koji bi vam podatak još mogao trebati. Prema onome što sam pročitao ovdje http://klinika.pravo.unizg.hr/content/zastara-u-ovrsnom-postupku slijedi da bi zastara za "redovne" račune trebala biti godinu dana, dok za račune za povremena davanja (ova naknada mi se čini kako bi se mogla svrstati u tu kategoriju s obzirom da se naplaćuje tromjesečno) zastara treba nasupiti nakon tri godine. Po meni ovo je savršen primjer zbog kojeg i treba postoji zastara. Mogu li uputiti prigovor na ovrhu zbog zastare? Ukoliko je zastara 3 godine, kako postupiti s obzirom da je jedan od navedenih računa star manje od dvije godine? Hvala.
×
×
  • Napravi novi...