Zeazeica990

Prije svega da se zahvalim na odgovoru, i na rijecima podrske. Na zalost velika vecina ne shvaca ozbiljnost situacije.. Njima je to samo pas, a ja ludaca sto ne popustam. Ali zaista se ne radi o nikakvom principu.. I ljuti me to omalovazanje i nerazumijevanje, jer situacija je ozbiljna tocno onoliko koliko me cini nesretnom. A ne radi se o hiru, jer da zelim biti hirovita hvatala bi se na neke materijalne stvari, a vjerujte da ih u 11 god.veze zaista ima mnogo.. Popisu nema kraja..ali mene apsolutno nista materijalno ne zanima, sve sam pustila i od srca.. Samo me moje malo čudo zanima.. I boli me to sto bivsi iskoristava moje financijsko (ne)stanje, te mi je nakon bezbroj pokusaja dogovora i dolaska pred samu kucu i cekanja satima uzalud, rekao da se obratim nadleznim institucijama,ali da cu ostati praznih djepova. Jer ja mozda nemam 3 vile za odmor, dobro placeni posao i imucne roditelje koji su mi sve to servirali na pladnju, ali imam srca i duse i dovoljno da moja Zea i ja nikada ne ostanemo gladni, a ovi ostali luksuzi nas ionako ne interesiraju. Moj se pas nikada nije radovao autima parkiranim u garazi, markiranoj odjeci, tehnoloskoj opremi ill ostalim banalnostima.. I svaka cast svima sto si ih mogu priustiti, ali i mi koji to nemamo, mozemo pruziti puno! Nema veze, ja cu angazirati odvjetnika i ulozit cu koliko bude potrebno da pokusam istjerati pravdu i ne dozvoliti da mi bude uskraceno pravo da svoga psa vidim,setam volim,mazim pazim i pruzim sve ono sto sam joj duzna od trenutka kad sam je odabrala. Pokrenut cu postupak, pa ako bude potrebno otici i u inozemstvo par mj.odraditi, ja cu ici, odradit cu,zadaditi cu i platiti koliko je potrebno u ovoj suludoj drzavi di sve ima cijenu, a malo sta vrijednost! I neka jesam luda, ali meni nema vece srece nego kada mene moja cura vidi i dotrci i poludi od srece, i nema vece nesrece od toga da mi to bude uskraceno iz hira i sebicnosti. I nema gore nego kad mi kazu " ima tolikp napustenih pasa,udomi druhoga" jer ja bi ih sve udomila, ali dok god moj mali zivot negdje drugdje zivi pored mene zive i zdrave, ja drugog psa necu moci prihvatiti. Jer me svaki sjeti na moju zeu i srce mi se lomi i sve mi se rusi. Hvala na razumjevanju i idemo pravnim putem i sve nade poloziti u djelotvornost istoga, jer eto to sto netko ima moje i uzima si za pravo da mi uskracuje moja prava na isto,to nije krivicno djelo,odnosno potreban je cijeli jedan proces kako bi se to ustvrdilo.. ali zato svako moje djelovanje na svoju ruku,bez obzira na papire i sve ostale administrativne formalnosti, pretvara mene u pocinitelja, odnosno onoga koji djeluje mimo zakona,tog istog zakona koji bi me trebao stititi,kao vlasnika ili barem suvlasnika tog najdragocijenijeg mog malog cetvoronoznog "predmeta" a zivjela ova lijepa nasa.. Da je ljepsa nebi valjala!

Hvala na odgovoru, slazem se, u normalnom svijetu bi se mogao postici neki dogovor u korist svima, a nikome na stetu. Tome sam se duboko nadala. Nisam covjek od tuzbi, preferiram komunikaciju,postovanje i malo zdravog razuma, ali u ovom slucaju ne vidim izlaz, a ne zelim odustati od svoga psa.. Nije stvar principa ni nicega slicnoga, stvar je ljubavi i povezanosti. I sada jedno pitanje, ovako ispod stola kada bih ja "slucajno" naletjela na njih u setnji i usput ukrcala peseka, odnosno dovoljno je da me vidi i ona bi sama poletila .. Ne zadrzi je nitko kad me vidi jer smo stvarno jakp povezane od kad je okice svoje otvorila i bila samo malo prozirno stene heheh bih li ja u tom slucaju mogla imati pravnih problema,vidjevsi da su papiri na moje ime.. I vlasnistvo glasi na mene.. Bi li on imao osnove da me prijavi ili krivično goni.. Sto mi vi preporucate? Hvala puno na posvecenom vremenu

Tako je, chipirana je na mpje ime i u knjizici je na moje ime, iako se bivsi vlastorucno dodao na polje vlasnik 2 svoje ime , ali u sustavu i efektivno je samo na moje ime

Postovani, neznam jesam li na pravom mjestu, ali trebala bih jedan pravni savjet. Ovako..radi se o jednoj propaloj vezi i kucnom ljubimcu. Naime, bila sam sa deckom u vezi 10 god. I od njegovog smo tate,na dar, dobili psa. Oko psa sam vodila brigu ja, i pas je chipiran na moje ime. Imala je mjesec i 10 dana kada nam je stigla i ja sam svu svoju ljubav i svo svoje vrijeme posvetila njoj,svuda je isla samnom i nerazdvojne smo bile, sto je mom tadasnjem decku smetalo,jer je pas pokazivao ociglednu privrzenost meni. Sto je bilo neizbjezno,vidjevsi da je on puno radio,i nije imao vremena kako bi joj se posvetio. Ne zato sto ju je manje volio, vec zato sto su okolnosti bile takve. Sto se tice ljubavi, stvarno ne mogu reci da joj je nije pruzao, jer ju voli jednako kao sto ju ja volim. Ali eto, pas je napunio 3 god.,a, nas smo se dvoje, razisli.. i mozete pretpostaviti gdje je problem. Nadala sam se da cemo se moci dogovoriti, vidjevsi da sam zeljela da oboje izadjemo nepovrijedjeni iz situacije, odnosno ne vise no sto smo povrijedjeni iz svojih razloga. Zeljela sam, vidjevsi da je razlog prekida prirodne vrste,dakle jednostavno smo mladi krenuli i zasitili se, nikakve prijevare ili zle kobi.. Kako je stan bio njegov, iako sam i ja u njega ulozila izvjesnu svotu.. Ali otom potom. Ostala sam bez svega i zivot iznova od nule krenula, sto je on iskoristio i rekao kako bi volio da pas bude kod njega dok se ne smjestim negdje jer nebi volio da luta okolo i da cemo uvijek ostati u dogovoru kako bi je oboje mogli viđati.sto mi se cinilo prihvatljivo i u interesu psa, a i radilo se o kratkom periodu,koliko je bilo potrebno da nadjem stan. I to je funkcioniralo tako neko vrijeme, tada sam se ja smjestila(nakon mj.dva),a on u međuvremenu uselio novu djevojku. Kako sam je,dok nisam nasla stan, vidala i uzimala 2 puta tjedno..htjela sam da ta razdoblja budu duza, vec kad bivsi nije htio da cuje da je definitivno uzmem, i svaki put bi scene radio kada bih pokusala sa njim o tome raspraviti. Problemi (pravi) su poceli kada se uplela njena sadasnja cura jer joj je smetala ta nasa komunikacija. I to sam mogla shvatiti, tako da sam dala svu svoju raspolozivost da preko nje komuniciram sa bivsim, ako joj to predstavlja problem i posto me on tako zamolio jer kako kaze,ne moze ju slusati. I tu sam rekla moze, pregrist cu, ionako mi je u interesu iskljucivo da svog psa uzmem\vidam i samo to mi je bitno, bas me briga sa kime cu morati komunicirati. No ni to im nije bilo dovoljno, jedne nedjelje sam dobila uvredljivu poruku (nicim izazvanu) od bivseve cure koja kaze svasta nesto nevezano za psa vec me vrijedja i nekakve ljubomorne ispade iskaljava. Tada mi se javio bivsi kako bi mi rekao da ne mozemo tako dalje,kako on ne zeli probleme radi mene, kako je njegova djevojka ljubomorna a on nema vremema da kada dode kuci mora jos i nju da slusa. Eto to je obrazlozenje unaprijed dano za to sto ce se dogoditi. Naime od toga dana je proslo 2 mj.otkad mi nisu dozvolili da vidim psa. Trazila sam ih, zvala, pisala, cak i osobno pred vratima bila i dolazila u vise navrata po svoga psa, ali nailazila sam na otpor, a psa mi nisu htjeli otvoriti. Cula je moj glas i cula sam je sa drugog kata,dole na parkiralistu kako cvili i zavija. Uzasno nesto. I evo, danas nakon posljednjeg propalog pokusaja da ju vidim,shvatila sam da zaista nece biti druge nego da pravnim putem to rijesimo.. Pa ako netko ima ikakav pravni savjet, dobrodosao je, jer na zalost u ljudima je malo ljudskoga ostalo, i izgleda da je to jedini nacin da vidim svoga psa, a zaista sam ljudski to htjela rijesiti. Mozda sam glupa, ali ja mu ni nakon ovoga svega, ne bih i necu nikada uskratiti pravo da vidja i provede vrijeme sa njom, pa cak ni nakon sto on to meni jeste! Zahvaljujem unaprijed!