Gomanka

Sin je "kupio" kuću sa 20 godina života bez ijednog dana radnog iskustva i bez kune prihoda do tada (vidljivo je iz dokaza HZMO i dokaza od Porezne uprave). A propos odgovorova korisnika Veteran: Ja ne tražim dio u toj kući nego da se novac kojim je kuća kupljena smatra darom roditelja (dakle 1/2 od oca i 1/2 od majke). I u kući nije nikad živio već ima podstanare.

Imovine ima, radi se o dvjema kućama u kojima žive djeca pokojnoga sa svojim obiteljima. Ne želim tražiti svoj dio u tim nekretninama (a niti bi mi oni dali).

Ugovor o doživotnom korištenju sam predala sudu i tražila vještačenje kuće da se utvrdi njena vrijednost, no sud je izjavio da ima dovoljno dokaza da zaključi proces i odbio je moj zahtjev za vještačenjem. Očito ću dakle izgubiti spor. Ne znam da li je kod porezne prijave 1997. kad je kuća kupljena posinak imao obvezu dostaviti poreznoj upravi izjavu o porijeklu novca.

Molim za mišljenje vezano za sudski postupak i dokazivanje dara u novcu. U tijeku ostavinskog postupka nakon smrti muža upućena sam u parnicu koja se tiče uračunavanja dara u novcu u ostavinsku masu koji je (novac) primio sin mojega pokojnog muža, tj. moj posinak za kupnju nekretnine (kuće) prije 20 godina. Naime formalno je na kupoprodajnom ugovoru kao kupac bio naveden i potpisan sin(posinak). No, nakon kupovine kuće posinak je svojevremeno sa ocem i majkom sklopio ugovor o doživotnom korištenju te kuće jer su oni (roditelji) "svojim novcem sudjelovali u kopovini te kuće". Sada tijekom sudskog postupka sin tvrdi da je taj ugovor kojim je roditeljima dao pravo doživotnog korištenja kuće potpisao "ne znajući što potpisuje" i negira da su roditelji njemu dali novac za kupnju kuće nego tvrdi da je on posudio novac od treće osobe koji je i vratio. Isto tvrdi danas i njegova majka i još 4 svjedoka. Zanima me kolika je pravna snaga ovih sadašnjih izjava svjedoka u odnosu na davno potpisan i (ovjeren kod javnog bilježnika) ugovor između roditelja i sina u kojem stoji da on daje pravo doživotnog korištenja kuće jer su , kako stoji u ugovoru, roditelji "svojim novcem sudjelovali u kopovini te kuće".

Ostavinska je u tijeku. Ne postoji oporuka. Muževljev sin, moj pastorak, traži me ključ od apartmana putem svojeg odvjetnika. Prijeti tužbom za predaju u suposjed. Ja sam mu usmeno odgovorila da nisam suglasna s predajom ključa budući smo ja i pokojni muž uložili znantna novčana sredstva i osobni rad u dovršenje apartmana (uvedena je struja, voda, postavljanje betonske podloge na pod na već postojeću deku, zidanje pregradnih zidova, stolarija, žbukanje, impregniranje, bojanje, izolacija kosog krova, postavljanje brodskog boda na kosi krov, uređenje kupaonice, opločivanje, sanitarije, ugradnja prozora na kupaonici, ograđivanje zemljišta sa ulaznim metalnim 5-metarskim vratima, namještaj...) Nisam tijekom ostavinske do sad tražila uračunavanje mojeg ulaganja u nekretninu. Da li da čekam da me tuži pa da kroz taj spor tražim uračunavanje mojeg ulaganja u nekretninu? Da li mogu sad, iako je ostavinski postupak u tijeku, naknadno, tražiti to uračunavanje mojih ulaganja?

Hvala na brzom odgovoru!

Poštovani, sin iz prvog braka mojeg pokojnog muža, nakon muževljeve smrti traži predaju u suposjed nekretnine (apartmana u potkrovlju kuće) koju sam sa suprugom od 2010. godine zajednički uređivala budući je do tada bio u stanju sirovog roh baua. Našim zajedničkim sredstvima i osobnim radom, postavljena je unutrašnja stolarija, pregradni zidovi, uvedena je električna energija, vodovod, zidovi su ožbukani, impregnirani i oličeni, uređena kupaonica (sanitarije, keramika, perilica), kosi krov izoliran stiroporom i obučen u lamperiju, donešen namješten za spavaću sobu, dnevnu sobu, kuhinju. Zanima me, obzirom da suprugov sin traži ključ od apartmana jesam li ga dužna predati te budući mi prijeti tužbom za predaju u suposjed da li ja trebam ići tužbom za dokazivanje vlastitiog ulaganja u apartman ili to mogu dokazivati kroz sudski spor ako ga on pokrene.