Danas mi je stigla kazna za prekršaj po prekršaju iz čl.20 st. 2 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ukratko, punac me prvo verbalno pa fizički napao, uhvativši me za vrat. Nakon toga ga odgurujem prsima a on uzima drvenu letvu. Kako je on uzeo letvu, tako sam ja ušao u kuću i izašao sa baseball palicom. Kad je vidio palicu, ukakio se i bacio letvu, a ja palicu vratio u kuću. nakon toga on zove policiju da sam ga napao. Naravno, policija stigla, oboje nas privela u stanicu - tralala, uhidbeni nalog, oduzimanje letve i palice, uzimanje iskaza, puštanje.
E sad. oboje dobivamo istu kaznu - 1000kn. Iskustvo i zdrav razum mi govori, plati kaznu i zaboravi, 1000kn je mala cijena da se riješiš debila.
Međutim. Sud uopće nije u obzir uzeo par stvari. Prvo, punac je lagao o svom imovinskom stanju. Drugo, iskaz moje supruge(njegove kćeri) nije uzet u obzir. Treće, par dana ranije je razbijao stvari u mojem živootnom rostoru pred mojom kćeri(trabao sam onda zvati policiju, znam) Četvrto, čovjek je (nažalost prije više od 3 god.) premlatio svoju suprugu tako da je završila u bolnici za što je prekršajno kažnjen. Mislim da se nitko razuman ne bi začudio što sam uzeo palicu za obranu (osim suda, al tu razuma nema, zar ne)
I ono najbitnije. U obrazloženju presude piše da će se moja palica trajno oduzeti i uništiti. Nije mi problem platiti kaznu i priznati krivnju.Ali ta palica(koja nikad nije služila ničemu osim ukrasa doma) mi je poklon od drage osobe i emotivno sam vezan uz nju.
Što mi je činiti? Isplati li se žalba i kako da je oblikujem? Kao ono, platio bi kaznu al dajte mi vratite palicu?
Kao što bi princeza Leia rekla, "Help me Obi van Legalis, you're my only hope."