njapra

Malo da pokušam oživiti temu, pitanje se svodi na to mogu li ja zakonski nasljediti očevog/majčinog prvog rođaka? (Naravno, pod pretpostavkom da ne postoje zakonski nasljednici iz prijašnjih zakonskih redova)

Iščitavajući odredbe Zakona o nasljeđivanju, dolazim do zaključka da su zapravo prvi rođaci (kao nasljednici djeda i bake koji ulaze u treći nasljedni red) posljednji zakonski nasljednici s obzirom da u četvrtom nasljednom redu ne dolazi do prava predstavljanja (a malo je vjerojatno da će ikada doći do primjene četvrtog nasljednog reda, odnosno da će nekoga nasljeđivati njegovi pradjedovi i prabake). Ako je to točno, onda bi to značilo da kao zakonski nasljednik mogu naslijediti prvog rođaka (imamo istog djeda), ali ne mogu zakonski naslijediti očevog rođaka (jer imamo istog pradjeda, a kod četvrtog nasljednog reda ne dolazi do prava predstavljanja). Nadam se da nisam previše zakomplicirao. Ako netko barata dobro tom temom volio bi da potvrdi takvo shvaćanje, još od završetka faxa prije 7 godina mi ovo nikako ne sjeda, pa bi volio konačno to raščistiti.

Pozdrav, jedno pitanje za praktičare: Mogu li se očekivati problemi od strane porezne uprave ukoliko sin daruje nekretninu majci, a majka odmah nakon toga kćerci? Dakle, namjera je izbjeći plaćanje poreza na promet nekretnina koji bi se plaćao u slučaju direktnog darovanja brata sestri. Zanima me kako postupa porezna uprava u takvim slučajevima obzirom da se radi o očitoj poreznoj evaziji.

Pozdrav svima koji čitaju, jedno pitanje koje se odnosi prvenstveno na prekršajnopravne praktičare. Danas me policija zatekla prilikom činjenja prometnog prekršaja - pretjecanje preko pune linije. Dobio sam obavijest o počinjenom prekršaju i kaznu od 500,00 kn. Počinjenje prekršaja ne osporavam, iznenadilo me koliko je novčana kazna za taj prekršaj niska i nije je problem platiti, ali želim imati čistu prekršajnu evidenciju. Da ne idem u detalje, smatram da sve okolnosti počinjenja djela i moje osobne okolnosti opravdavaju izricanje opomene (nikada kažnjavan, okolnosti počinjenja prekršaja ukazuju na nizak stupanj opasnosti veće ugroze itd..). Kako se ne bavim prekršajnim pravom, a znam da ima milion izuzetaka u PZ-u, može li mi netko potvrditi da li je sud ovlašten povodom mog prigovora na obvezni prekršajni nalog izreći opomenu ili je izricanje opomene moguće samo prilikom postupanja policajaca? Hvala unaprijed na izdvojenom vremenu i odgovorima.

Pozdrav svima, imam jedno pitanje prvenstveno za praktičare s iskustvom iz provođenja ostavinskih postupaka. Na prvom ostavinskom ročištu iza pok. djeda saznali smo da je ostavio oporuku. U ovoj fazi postupka, upitno je da li smo svi suglasni oko načina raspoređivanja ostavine, stoga recimo da za sad sporazum o raspodjeli nije moguć. Ono što me iznenadilo na prvom ročištu jest izjava javnobilježničkog prisjednika da ustup pojedinog nasljednika u korist drugog sunasljednika nije moguć, obzirom da se radi o oporučnom raspolaganju. Uporna je u tome i inzistira na svom stavu, a ja baš nisam siguran u ispravnost takvog stava. Ustup nasljednog dijela uređen je poprilično šturo, spominje se samo u čl. 133. st. 3. ZN-a, pa bi volio da se javi pokoji praktičar sa svojim mišljenjem oko ove situacije. Dakle, pitanje je: je li moguć ustup nasljednog dijela pojedinog nasljednika na drugog sunasljednika kod oporučnog nasljeđivanja, ili se to može samo kod zakonskog nasljeđivanja? Hvala Vam svima unaprijed na izdvojenom vremenu i mišljenjima.

Pravo na status roditelja njegovatelja (SRNJ), čl. 63. - 71. Zakona o socijalnoj skrbi. Izmjenama i dopunama ZSS-a iz lipnja ove godine podignut je iznos naknade za korisnike prava sa dotadašnjih 5 osnovica na sadašnjih 8 osnovica (osnovica = 500 kn). Bojim se da niste razumjeli suštinu mog posta, ili je ja nisam dovoljno dobro naglasio. Radi se o procesnopravnom pitanju, ne o meritumu stvari. Nesporno je koji iznos korisnicima pripada, post je usmjeren na procesnopravno pitanje na koji način uskladiti iznose. Ministarstvo daje naputak da treba donijeti rješenje o izmjeni samo pojedine točke prijašnjeg rješenja (one točke kojom je uređena visina naknade), a za donošenje takvog rješenja (dakle, rješenja kojim se jednostavno mjenja točka prijašnjeg rješenja) ne nalazim nikakvo uporište u ZUP-u a niti u ZSS-u. Ne možemo samo mjenjati pojedine točke rješenja kako nam se i kada prohtije, takvo postupanje treba biti uređeno procesnim zakonom, kao što je npr. institut ispravka rješenja posebno uređen (čl. 104. ZUP-a). Netko bi rekao da nepotrebno kompliciram, ali ta situacija je dovela do toga da ravnateljica moje ustanove (nije pravnica i ne razmišlja o ovakvim pitanjima) sada ima ideju da i sve druge situacije slične naravi treba rješavati jednostavnom izmjenom pojedine točke ranijeg rješenja. Zato je i napisan post di prvenstveno tražim mišljenje upravnopravnih praktičara.

Kao pravnik koji provodi upravne postupku, često se susrećem sa situacijama u kojima imam upitnike nad glavom.Jedna od takvih je i institut izmjene rješenja, koji ni na koji način nije uređen lex generalisom - Zakonom o upravnom postupku (osim odredbama koje se odnose na postupanje po žalbi, no moja situacija se odnosi na "mirnodobske" uvjete, ne na žalbu), dok određeni lex specialisi (npr Zakon o gradnji) sadrže posebne odredbe o izmjeni rješenja.Konkretno, nedavno smo od resornog ministarstva (tadašnje MDOMSP) dobili uputu o postupanju u slučaju povećanja naknade za sve korisnike kojima je ranije priznato pravo na jedno od prava iz sustava socijalne skrbi. Iz upute proizlazi da smo svi bili dužni donijeti rješenje kojim se mjenja točka ranijeg rješenja (kojim je korisniku priznato pravo) koja se odnosi na visinu naknade koja im pripada. Pritom iz upute ne proizlazi pravni temelj za donošenje takvog rješenja, već samo uputa - napravite tako. Tako je i napravljeno, ali ja volim znati zašto se nešto radi tako kako se radi i koja je pravna osnova za takvo postupanje. Moje mišljenje je da je u takvom slučaju trebalo u postupku preispitivanja prava ukinuti staro rješenje i donijeti novo s novim iznosom naknade.Pa eto, iako su male šanse da se itko na forumu bavi ovime, ako ima netko tko ima iskustva s ovakvim stvarima i voljan je podijeliti svoje mišljenje, bio bi zahvalan.

Rješenje se nalazi kod javnog bilježnika u smislu da nije podnesen prigovor na Rješenje, odnosno nije se nastavio postupak pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Možda sam trebao to izostaviti, samo stvara zabunu.

Pozdrav svima, imam tri kratka pitanja pa bi bio zahvalan ako netko tko je siguran u odgovor odvoji vremena i odgovori: 1) Doneseno je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 2006.g. Postalo je pravomoćno i ovršno u prosincu iste godine, Rješenje se još uvijek nalazi kod javnog bilježnika. Kako smatram da je prošao desetogodišnji rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, a ovrhovoditelj (HRT) prijeti blokadom računa predložio bi obustavu ovrhe zbog zastare potraživanja. Moje pitanje je: kome treba podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe? Prilično sam siguran da javnom bilježniku koji bi to onda trebao proslijediti nadležnom Sudu koji će donijeti odluku, no volio bi da netko potvrdi. 2) Da li ovrhovoditeljevo podnošenje prijedloga FINI za isplatu s računa ovršenika tokom ovog desetogodišnjeg razdoblja dovodi do prekida zastare, tj smatra li se navedena radnja vjerovnikovom radnjom koja dovodi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a? 3) U slučaju blokade računa, blokira li se cijeli račun ili samo iznos koji je ovršenik dužan? Hvala Vam i ugodan vikend svima