U pravu se, suprug se još jednom predomislio, navodno smo mu nedostajali ja i dijete. Onda je počeo tražiti da dajem dijete na čuvanje svekru i svekrvi. Dijete je dojenče. Naravno da nisam pristala na to pa se vratio k svojim roditeljima i zahtjeva da mu dajem dijete bude s njima. Njegovi žive u ne baš bajnim uvjetima (svi su pušači, prostor je manji od mog stana, agresivni i potpuno nezainteresirani za dijete do trenutka dok nisam odlučila postaviti granice). Imam osjećaj da će se udružiti sa svojima i tražiti skrbništvo nad djetetom što nikako nije dobro, jer mu je otac ratni invalid, majka jedina zaposlena, a odgajaju još i unuka sa sestrine strane koji je stalno bolestan. Kad sam ga pitala u trenutku mirenja bi li on htio skrbništvo čisto da vidim na čemu sam, nije znao ni što ta riječ znači, a kasnije je rekao da je razgovarao sa svojom majkom koja ga je upozorila da djetetu samnom neće biti dobro, jer je lakše kad dijete odgaja zajednica, nego samohrana majka.
Zaista mi otežava situaciju, jer je labilna osoba. Volejla bih da smo to mogli riješiti u miru, ali sad je upetljana i njegova familija i bojim se da ću se protiv svih njih morati boriti. Najviše me muči to što žele odvoditi bebu samo meni u inat. Voljela bih je zaštititi.