Andrija Katalenić

J.d.o.o. koje je u blokadi ima dug s osnova potrošeng plina prema distributeru. Direktor tog društva je na sebe osobno preuzeo obvezu podmirenja duga. U tom cilju je potpisan sporazum između distributera i j.d.o.o.-a. Direktor se čak obvezao dostaviti i zadužnicu na svoje ime ali nije nikad. U sporazumu je navedeno da u slučaju neplaćanja (za što su rokovi istekli) distributer može svoje potraživanje ostvarivati u ovršnom postupku. Sporazum je samo potpisan ali nije i ovjeren. Da li je na takav sporazum moguće tražiti potvrdu ovršnosti i ići ovrhom prema direktoru ili je potrebno poslati tužbu sudu (tuženik će biti direktor) pa se u tužbi pozvati na sve okolnosti, dakle i na taj neovjereni sporazum. Ili postoji neko treće rješenje?

Što sa situacijom ako je ovršenik platio glavnicu nakon donošenja rješenja o ovrsi ali prije nego mu je to rješenje uručeno? Tko će u tom slučaju podmiriti troškove?

Ima li netko da me barem uputi u pravom smjeru?

Kronološki slijed: 2008. godine korisnik je sklopio ugovor s plinarom. 2010. korisnik je darovao kuću supruzi i kćeri ali kao korisnik je ostao evidentiran on (na njega su izdavani računi). 2013. godine korisnik je umro. Nasljednice jesu supruga i kćer ali nebitno jer su se odrekle nasljedstva a i ta kuća im je prenesena 2010. One nastavljaju koristiti plin i plaćati redovito račune. Distributer plina niti ne zna da je čovjek umro. 2018. godine ne plaćaju nekoliko rata za redom i distributer plina pokreće postupke i saznaje za sve okolnosti slučaja. Jasno je tko je trošio plin a nije ga platio. Na koji način naplatiti potrošeno? Ovrha ne može, znači jedino tužba. Da li je to stjecanje bez osnove ili postoji neka odredba koja bi stvarnog korisnika teretila da plati potrošeno? Ugovorom iz 2008. nisu predviđene takve situacije niti obveza javljanja promjene korisnika u slučaju prodaje kuće za koju je vezano mjerno mjesto ili smrti korisnika.

Riječ je o autoodgovornosti, dakle redovno obvezno osiguranje.

Trgovačko društvo ima osigurana sva vozila kod istog osiguravatelja. Na parkiralištu je došlo do međusobnog sudara tih vozila i jedno od njih je oštećeno pa je podnesen odštetni zahtjev u osiguranje. Osiguranje odbija zahtjev s obrazloženjem da se radi o zajedničkom vlasniku koji prema čl. 23. st. 2 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nema pravo na naknadu. Dakle, po tom članku i stavku svaki vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik kojim je prouzročena šteta nema pravo na naknadu. Poslan im je prigovor u kojem se navodi da odštetni zahtjev nije poslan u svojstvu osoba iz čl. 23. st. 2. nego u svojstvu oštećenika koji je osiguran, ali i taj su prigovor odbili s uputom da se javimo Pravobranitelju u osiguranju. Ima li osnove da osiguranje namiri štetu ili to odbijaju osnovano? Hvala.

Hvala vam na odgovorima! Upravo tako, takve odredbe su zaista neka vrsta odštetne klauzule. Vjerojatno bi se to lako oborilo na sudu, ali tko zna.

Da li se netko susreo s ovako nečim?

Važećim ugovorom o radu definirano je da je radnik dužan jednostrano nadoknaditi štetu poslodavcu u paušalnom iznosu od XY kuna, ako radnik jednostrano ili svojom krivnjom otkaže taj ugovor o radu prije isteka roka do kad taj ugovor vrijedi. Da li je takva odredba ugovora o radu valjana i može li poslodavac zaista to i naplatiti od radnika koji bi tako otkazao ugovor?

Lovačko društvo je drugotuženik. Mislim da ne postoji mogućnost isključenja odgovornosti lovačkog društva, sve je manje više jasno. U tijeku je vještačenje. Vjerojatno će barem djelomično biti priznat tužbeni zahtjev. Čekanje mi se čini rizično, a plaćanjem franšize doduše gubiš u startu taj dio bez da je itko utvrdio odgovornost, ali opet bi to trebalo biti to. Što bi u teoretskom slučaju da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti (cca 40 tisuća kuna) trebalo platiti lovačko društvo ako tijekom parnice odluči prekinuti parnicu u svojem dijelu tako da plati franšizu (1000 kn)? Tko plaća vještačenje koje je u tijeku i bit će dovršeno nakon što se plati franšiza? Što s prijašnjim troškovima tužitelja (ročišta, podnesci)? Da li se plaćanjem franšize prejudicira krivnja, odnosno prvotuženik )osiguranje) stavlja u nepovoljniji položaj što onda zbog obveze plaćanja troškova utječe i na lovačko društvo?

U sklopu moje firme je i lovačko društvo koje je drugotuženik za naknadu štetu zbog naleta na divljač. Prvotuženik je osiguravajuća kuća tog lovačkog društva. Da li je možda uputno platiti franšizu neovisno o ishodu spora, zbog toga da nam se ne gomilaju daljnji troškovi i kamate. Jer smatram da bi u slučaju gubitka spora i prvotuženik i drugotuženik snosili troškove postupka. Ovako bi se to pokušalo riješiti prije, odnosno lovačko društvo bi platilo franšizu pa nek se dalje osiguravajuća kuća bori za sebe. Dakle, u ovom slučaju vidim samo korist od plaćanja franšize. Postoje li neke negativnosti oko toga (npr. da se prejudicira krivnja i sl.)? Naravno, pretpostavka je da se ne bi uspjelo u sporu, možda samo djelomično, ali opet bi ostala ta obveza plaćanja franšize (plus troškovi i kamate). Hvala.

Hvala puno!

https://www.vtsrh.hr/index.php?page=code&index=0&article_id=197&act_id=637&lang=hr&poll=results Pronašao sam ovo, čini se da nema zapreke za pokretanje ovrhe nad društvom u likvidaciji.

Može li se pokrenuti ovrha nad društvom koje je u likvidaciji?

Nije utvrđeno izrekom presude, jer je spor bio oko predaje u posjed. RH je kao prednikov prednik tužila prednika i stjecatelja i izgubila spor (odbijen im je tužbeni zahtjev). U obrazloženju je pojašnjeno da je prednikovo stjecanje od RH bilo valjano, samim time i stjecateljevo (stjecatelj je dakle posljedenji vlasnik koji bi sad htio i upisati svoje vlasništvo u zk).