ciciban-jorgovan

A jel sunasljednik znao za vaše postojanje?

Bojim se da je puno teže riješiti nečije propuste, dok propuste je najlakše učiniti u kratkom roku i bez imalo griže savjesti i odgovrnosti. Ipak rješavanje tuđih aljkavosti, nedosljednosti, manjka kompetencije, manka odgovornosti nikoga drugoga ne košta osim onoga na čijim leđima su propusti učinjeni, bilo da su te propuste učinile fizičke ili pravne osobe. Samo takva osoba na koju se propusti odnose i na čija su leđa natovareni, plaća skupo tuđu pogriješku bila ona namjerna ili nehotična. Nitko drugi. A baš bi bilo lijepo da Sud u mojem slučaju to odradi onako gratis zato jer su oni fulali imena, pretipkavali, rukom ispravljali a ono najvažnije nisu. Nisam ja fulao u imenima, jer nisam tad kao klinjo niti smio primirisat gemišta!

U ovom mojem dokumentu neznam tko je imao tečaj partizanskog opismenjavanja, ali vidim kako nitko nije vidio da su za mene upisana dva različita imena, jedno pravo, drugo krivo kao i za majku inačica njenog osobnog imena, ali osoba koja je diktirala presudu i koja je pisala po diktatu, vidjele su krivo otipkana slova, da je potom jedna od njih, ne znam koja išla ta krivo otipkana slova ispravljati rukom na dovršenoj presudi, baš kao što se radi u prvom razredu osnovne škole. I tako sam ostao sa dva imena u presudi, a u matičnom uredu stoji uvijek samo jedno i bez podataka o ocu.

Baš si mislim ne bi bilo loše da Sud naredi DNK analizu...baš iz razloga jer nikad roditelji nisu dali uvest tu presudu u matični ured, nisu tražili ispravku, a nesumnjivo je sa ostalim podacima osim iskrivljenim imenima i prezimenima kroz presudu da su podaci točni...i da na kraju saznam da nisam dijete ni od jednog od njih dvoje...

To uopće nije slučaj. Za oca imam saznanje da je bio među prvim taksistima u Zagrebu i imao najljepši taksi iza rata, a nije ih bilo puno. Možda mu je grunt trebao da bi proizovodio alkohol ako je mislio da će taksi točit alkoholom umjesto benzinom. Vidio je sigurno u tome neku računicu... Tko bi ga znao... I da htio bih dodati,... mali ljudi veliki apetiti...

Radi se o jako staroj presudi donesenoj iza rata. U državnom arhivu nema kompletan spis, već samo presuda, zahvaljujući kopiji te presude koja je nađena u kući moje majke istu sam pronašao i preko državnog arhiva. Svakako radi se o istim osobama, meni, mojoj majci i ocu koji me priznao sudskom odlukom, jer mu je majka zabiberila tužbu koliko sam shvatio pošto ju je vukao za nos i nije se htio njome oženiti, a tužbu je udarila u onom trenutku kad je saznala da se izabranik njenog srca oženio drugom i mlađom koliko sam uspio saznati. U presudi stoji jasno moj datum rođenja i adresa na kojoj sam kao šestogodišnji klinjo živio i sa koje adrese sam u Zagrebu krenuo u osnovnu školu pa su tako i ti podaci točni... Drugog djeteta nema, jer da je majka imala sa mnom blizanca, već bi tad u to vrijeme dobila poziv da mora dijete slati u školu, ipak smo mi živjeli u Zagrebu u Trnju, i nije se moglo neko drugo dijete sakriti. Da se zaista radi o označenom ocu, saznao sam i od drugih članova familije, da se isti nije htio ženit mojom majkom, jer njen otac nije dao vinograd u miraz od nekih jedan hektar i tu je sva ljubav pukla. Taj čovjek je dolazio u Zagorje kod djede i babe tražit grunta ako oni hoće da se on ženi mojom mamom. Postavljao je ultimatum. Baka kak je bila ljuta, pa mu je navodno rekla jel se on ženi za grunt ili za ženu koja ga bude grijala, prala, oblačila, kuhala i djecu rađala ili za komad zemlje , tu je navodno došlo do velike svađe... Sad ja ne znam prave razloge jel taj vinograd toliko uzburkao strasti i koliko su gemišta na kraju svi popili što je djeda spravljao, da niti jedno od mojih roditelja nije dalo taj dokument u to vrijeme uvesti u matice rođenih. Što se tiče imena i prezimena, nisu stranjska već domaća zagorska imena i prezimena, unatoč tome na moje ime koje stoji u naslovu kao malodobnog tužitelja, prekršten sam u Slavko. Kome je pala ideja bez krštenja i bez zahtjeva roditelja uz moje pravo osobno ime dodat mi još jedno ime nije mi jasno, tumačim kao pogriješku i čisti nemar, ili je netko i na sudu gemišta spil, pa u to vrijeme i Slavko i Marko sucu je bilo svejedno jedno te isto ime. Mama je bila radnica sa 4 razreda osnovne škole i siguran sam da nije znala što sa takvom presudom uraditi, pa je možda i to razlog zašto je pustila to sve do đ***** i nikad mi nije rekla za tu presudu, ne ona osobno.

Poštovani Željac, poslal sam mail na matični ured i taj dokument, te sam dobil jako brzo odgovor koji glasi ovak:" Nadalje, da bi se u Vašoj matici rođenih na temelju presude koju ste dostavili mogla provesti bilješka o utvrđivanju očinstva, sva osobna imena u presudu (osobno ime djeteta, osobno ime oca i majke) na svim mjestima gdje se spominju moraju biti identična s podacima iz matice rođenih osobe na koji se presuda odnosi, što znači ukoliko se ova presuda odnosi na Marko Marković* da je kod nadležnog suda potrebno zatražiti ispravak pogrešno upisanih podataka." Ono kaj sam i približno mislio da se treba ispraviti jer se radi o pogriješci prilikom pisanja, to sam i dobio odgovor kao potvrdu da sam bio u pravu. Samo ja sad ne znam kako nasloviti na Sud i kome na Sudu za taj ispravak, te ako netko zna koliko dugo procedura traje i koliko za to treba iskeširati. Koliko sam shvatio moram dostaviti izvatke rođenih za majku, oca, i mene.

Ovako, imam jedno pitanje koje se odnosi na slijedeće. Pronađena je putem Državnog arhiva presuda iz davnih poslijeratnih godina o priznanju očinstva, presuda koja nikad nije bila uvedena u matične knjige rođenih. Radi se konkretno o meni. Presudu sam dobio prije nekoliko dana u ruke, potvrđenu od strane Državnog arhiva. Roditelji, otac i majka, nisu nikad ni jedno od njih što je evidentno dali navedenu presudu uvesti u matične knjige, a niti sam oca upoznao, a niti znao za tu presudu. Pukim slučajem sam za nju saznao. U tekstu presude na samom početku navodi se mldb. Marko Marković (ime izmišljeno.. zastupan po majci. Marka Marković (ime izmišljeno) dakle moje točno ime i prezime kakvo nosim cijeli život, te potom majčino uz malu modifikaciju umjesto Mara, stavljeno je Marka, naveden je točan datum mog rođenja, točna adresa gdje sam živio sa majkom, da bi potom velikim slovima bilo napisano PRESUDA,... i onda izmjenjeno moje osobno ime u recimo Slavko Marković , a meni ne stoji u matičnim knjigama Slavko, već Marko Marković. Dva puta se spominje ta pogriješka u označavanju mog osobnog imena sa Slavko, mada sam u početku kao malodobni tužitelj zastupan po majci, ispravno naveden kako piše u matičnim evidencijama Marko Marković. (Marko Marković i Marka Marković su izmišljena imena) Jasno mi je da se radi o pogriješci prilikom pisanja presude kroz diktat , možda se nije toliko obraćala pažnja, možda sutkinja koja je diktirala, je nehotice zamijenila osobna imena, nesvjesna da je prvi put u diktat teksta pred sadržaj presude unijela točno moje osobno ime, da bi u sadržaj same presude dva puta ponovila sasvim drugo ime uz moje prezime, sa čime se stječe dojam da se radi o nekom drugom djetetu moje majke, sa istim datumom rođenja kao i moj datum rođenja. Netko bi pomislio da sam imao brata blizanca. Sad me zanima da bi se uvela ta presuda, tj. bilješka u matice rođenih o priznanju očinstva, imam dojam da je nužno dati uskladiti nekako ta izokrenuta osobna imena, koje se izokretanje desilo zbog malo i nemarnosti Suda u to vrijeme, ne prisutnosti duhom u poslu koji se radio i iz XX razloga... , čak vjerojatno i greškom zapisničarke koja možda nije dobro čula pa je napisala kako joj je došlo, jer je bila u nekom svom filmu, pa si mislim ovak, ako se to preda u matični ured, tko će meni povjerovati da se ta presuda odnosi na mene kad se u jednom dijelu spominje moje ime, a onda mi je potom dodano drugo izmijenjeno, a iz presude ne proizlazi da su roditelji tražili promjenu mog osobnog imena. Zanima me kakva je procedura i što se sve mora napraviti da bi se uskladila ta imena i koliko dugo traje takva procedura, koliko košta i tko se time bavi... Hvala na odgovoru

Hvala Bovu, učinit ću po preporuci.

1. Može li nasljednik i pod kojim okolnostima nakon pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, dobiti od banke izvod transakcija (eventualnih punomoći trećim licima) koje su napravljene u ime ostavitelja za života ostavitelja na bankovnim računima oročene štednje netom prije smrti, kad postoji osnovana sumnja da su računi do temelja počišćeni od trećih lica koje su koristile represaliju uz pomoć prijevarnih radnji nad starijom osobom, radi stjecanja imovinske koristi, ili se sve takve radnje u pogledu transfera novca od strane takvih marljivih punomoćnika smatraju bankovnom tajnom u odnosu na nasljednika? 2. Na koji način može nasljednik sitniš (vrijednost dva do tri posjeta pizzeriji, uz coca colu, i odlazak na sladoled) koji je ostao na računu prebaciti na svoj račun ako nema otvoren račun u Hr, ili može odnosno, ima li pravo taj novac tražiti da se prebaci na račun druge osobe u Hr za koju smatra da bi joj i takav iznos više nego dobro došao? Molim objašnjenje ako postoji više mogućnosti. Molio bih informacije onih koji znaju proceduru ili koji su imali neko slično iskustvo, odnosno sve što vam padne na pamet, a koristilo bi... i bilo bi po pravilima igre čovječe ne ljuti se! (Tko pita ne skita!)

Da itekako je relvantna za spor, jer na temelju tog krivotvorenog potpisa je odvjetnik iskonstruirao cijelu priču kroz sadržaj tužbe bez i jednog materijalnog dokaza o tvrdnjama koje je iznosio, a tvrdnje se nisu se mogle niti preko jedne uplate, nekog ugovora, čeka, ili slično potvrditi, već se sve svodilo na rekla kazala. Odbijao je da stranka koju zastupa pristupi u spor, unatoč tome što je sud u nekoliko navrata pozvao stranku na saslušanje. Pronalazile su se izlike i čudnovate liječničke ispričnice bez broja telefona liječnika ili broja faxa što je uobičajeno na liječničkim potvrdama, bez pečata liječnika i bez prijevoda liječničke potvrde o nemogućnosti pristupa stranke na sud. Stranka je u međuvremenu preminula, a bila je ključna da potvrdi ili negira navode na temelju krivotvorenog potpisa čije je vještačenje i kroz ponavljanje postupka odbijeno kategorički od sutkinje koja je tražila da stranka prizna kako se radi o njenom potpisu, i tako je krivotvoren potpis postao valjani pravni dokaz. Na svim stupnjevima suci su odbijali činjenicu sprovođenja grafološke ekspertize što je začuđujuće i povlači sumnju da je spor bio ugovoren između predmetne sutkinje i odvjetnika koja je znala da će biti pokrenuta parnica na temelju krivotvorenog potpisa tuženika, a i u odnosu na njihovo mogao bih reći malo preprisno i pre prijateljsko držanje na ročištima. Ta isprava je bila razlog pokretanja spora za koju se tvrdilo da se tuženik javio tužitelju i odbio tužiteljeve zahtjeve. Tuženik nikad nije vidio u životu tužitelja niti znao njegovu adresu stanovanja, niti ikad sa istim imao komunikaciju.

Ispričavam se na upadu u temu, mene bi zanimalo ako možete malo pojasniti pojam prigovora na ovrhu. Ako u rješenju o ovrsi stoji da možete poslat žalbu 8 dana, a ne stoji da možete poslati prigovor, jel se šalje jedno i drugo ili samo jedno ili samo drugo kad je rješenje o ovrsi doneseno od strane suda. Ne kužim baš pa molim objašnjenje. Je li se smije sudu slati prigovor, ako stoji samo mogućnost žalbe?

Mislim da će na to netko stručniji odgovoriti. Možda da odete ipak do uprave groblja? Je li bi vi mrtve ljude izbacivali iz grobnice?? Izgleda mi to skuplja solucija nego kupit novu grobnicu. Ipak ako i postoji ta solucija, u što ne vjerujem, sumnjam da će se netko na nju tako lako odlučiti, jer treba za drugu preminulu osobu naći novo grobno mjesto, a sumnjam da možete narediti nekom krvnom srodniku takve preminule osobe da iskopa svog rođaka jer se vama prodaje grobnica...Onda bi se to masovno radilo iz kojekakvih pobuda...Svatko bi svakome mogao narediti neka svog pokojnog srodnika miče jer mu treba novi prostor ... cccc

Zanimljivo pitanje, jer i ja imam problem sad oko grobnog mjesta. U rješenju o zakupu grobnog mjesta sam naveden kao korisnik, da bi na kraju ta činjenica bila zaobiđena u ostavinskom postupku kao da više nisam, a jedini sam nasljednik. Što se tiče izmještanja kostiju iz grobnice od novog korisnika, to nisam nikad čuo. Obično se mrtvi ostave da počivaju gdje su ukopani prvi put. Ne vidim u tome neki smisao da bi se kosti razmjestile na neko drugo mjesto.

Poštovani Matrix, sve sam jasno razumio i hvala vam na pojašnjenju. Ja ću svakako sve što je u mojoj mogućnosti napraviti radi zaštite mog posjeda. Sutra već ide pismo sa poziviom predaje posjeda poštom preporučeno pa ću po eventualnom odogovoru dotične osobe koja okupira moju kuću, znati što je na stvari. Što se tiće moje majke, nije moja majka mogla u svojih 97 godina starosti sa 4 razreda osnovne škole, koja se jedva mogla potpisati, koja nije razumjela smisao nekog pravnog posla, sklopiti sa bilo kime neki poseban ugovor. Ako se nešto takvo desilo onda se moglo samo dogoditi pod prisilom bez njezine volje, pa iz tog razloga što ste uočili već ranije kroz moj tekst nije me se obavijestilo o njezinoj smrti kako ne bih znao za teške manipulacije preko kojih je otuđena imovina. Ja posjedujem dokaz kad sam obaviješten o njezinoj smrti i koje osobe su napravile njezin ukop, jer me o tome obavijestila pisanim dopisom pravna služba Uprave groblja kad sam ih tražio da vidim tko je sklopio ugovor i kad je ukop bio. Anonimnim pismom putem pošte sam dobio kopiju rješenja o zakupu grobnom mjesta ali ne i ugovor 10 dana nakon što je moja majka ukopana. Osoba za koju sumnjam a nisam uspio još utvrditi koja je konkretno, jer mi rukopis nije baš poznat, vrlo vjerojatno mi se htjela nasmijati kako sam nasamaren i izigran, jer ta bi se osoba u pismu potpisala. Promptno sam poslao dopis upravi groblja temeljem tog sazanja, da me izvjesti tko je neovlašteno i bez mog znanja i punomoći u moje ime sklopio ugovor o zakupu grobnog mjesta. Tako sam saznao i za unošenje neistinitih podataka koji su ovjereni u tom ugovoru a u kojem se prirkivao svaki mogući kontakt Uprave groblja ukoliko bi netko od službenika htio me nazvati radi provjere vjerodostojnosti podataka. Saznao sam ime i prezime osobe koja se predstavila kao moja opunomoćenica, a ja nisam nikog opunomoćio, mada ta osoba nije imala nikakvu punomoć od mene. Upravo ta činjenica u cijelom tom spletu okolnosti je ključna koja mi govori ako se išta dogodilo sa mojom majkom, u vezi sklapanja nekog pravnog posla, dogodilo se mimo njezine dobre volje, jer u suprotnom ja bih bio obaviješten na vrijeme o činjenici smrti moje majke i došao bih prvim avionom u Hrvatsku na njezin posljednji ispračaj te bilo koje otuđenje imovine iza smrti moje majke ne bi se dogodilo. Pokušajte se zamislit u takvoj situaciji jer vjerujem da bi i vi posumnjali da se vašoj majci nešto događalo protiv njezine volje kad bi vam netko utajio njezinu smrt. Hvala na razumijevanju kao i vašem iscrpnom odgovoru. Puno mi Vaši odgovori znače, jer kako razgovaramo vidim sve više jasniju sliku cijele situacije.

Poštovani Matrix, ja bih vas lijepo zamolio da mi malo pobliže objasnite zbog čega bih ja bio tužen ili moji sljednici od trenutnog posjednika kuće koji je kuću okupirao bez meni znanog temelja. Osobu dotičnu nisam nikad vidio, niti čuo. Smatrate da će me tužiti samo zato jer sam naslijedio pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju? Je li to običaj da osobe koje okupiraju nečije nasljedstvo tuže nasljednike??? Zbog čega? Koji razlog i povod takvoj tužbi može biti????? Objasnite mi osnov tužbe jednog takvog posjednika koji je više nego očito uselio bespravno i na temelju čega može takav posjednik tužiti mene kao nasljednika a ja toj osobi nisam ništa nažao učnio i živim daleko od te osobe više od 1500 km, nemam nikakvu komunikaciju sa dotičnom osobom, niti osobno, niti verbalno telefonski, a niti pismeno. Čak nisam tu osobu išao niti posjećivati, jer sam svjesno htio izbjeći bilo kakav sukob. Nije moj stil da ja idem nekog napadati jer ja se jedva držim na nogama i teško sam pokretan. Ako ću što učiniti to će biti pismenom zamolbom preporučenim pismomo, da se dotična osoba iseli na miran način, kako bi se svaka sudska procedura izbjegla koja nosi svoje skupe troškove sa sobom, i zato sam stavio naglasak na dužinu parničenja, jer vjerovali ili ne, nije mi do parničenja unedogled, a smatram da sve ovisi o toj osobi, a ne meni,kako će se postaviti i jel može dokazati svoj pravni osnov boravka u toj kući koja je bila predmet nasljeđivanja, pošto je osoba morala znati pod određenim okolnostima kako vlasništvo moje majke u datom trenutku podliježe ostavinskoj proceduri. Mislim da je ipak boravak takve osobe u tuđem vlasništvu sve stvar osobne savjesti takve osobe. Nije moja majka bila nevidljiva i nemoguće da nije takva osoba koja je uselila u kuću, nije znala da moja majka ima svog nasljednika. Takva priča nisam siguran da bi držala vodu. Hajde budimo realni. Trenutni posjednik kuće koji nije ništa sa mnom sklopio ne može me tužiti za nešto što ja nisam skrivio. Ja jedino sad mogu poslat pismo kao poziv za mirno iseljenje iz kuće jer mi treba za osobne potrebe, a na osobi je da argumentira svoj boravak u kući. Jesam li u pravu? Ili smatrate kako ne bih smio poslat pismo za iseljenje takvoj osobi, da me ne bi tužila????? Hvala na detaljenijem objašnjenju.

Ta činjenica mi je poznata. Da i pošaljem pismo osobi koja je okupirala kuću neka iseli iz nje u roku od 30 dana pa onda tražit tužbom iseljenje, ali pitanje je koliko će takva procedura dugo trajati. Mogu se ja parničiti sa takvom osobom 5,10,15 ili više godina, a već sam sa jednom nogom praktički u grobu, pa sam objektivno siguran kako za života neću nikad dočekati neki sudski ishod da bi mogao stupit u posjed nekretnine. Nemam nikakva konkretna saznanja u odnosu na okolnosti kako je ta osoba uselila neposredno pred smrt ili iza smrti moje majke u kuću, o tome nemam zasad ništa konkretno, te da će ista po dopisu za iseljenje ili po tužbi za predajom posjeda, skočit i vratit meni moju nekretninu. Ta osoba je morala znati što se događa sa mojom majkom i morala je biti sa nekim u dosluhu, sa istim osobama koje su otuđile sve pokretnine i vrijednosti moje majke iz stana u kući koji je imala na osnovu legata i koje su mojoj majci uskratile mogućnost komunikacije i kretanja. Na taj način je što govorim cijelo vrijeme sva imovina raspodijeljena između nekoliko osoba, koje nisu nasljednici, a htjeli su nasljediti bez regularnog rješenja o nasljeđivanju, jer su smatrali da po nekom njihovom internom zakonu to zaslužuju te istovremeno mene iznasljediti. Sumnjam da je uopće moja majka svojom voljom nekom prodala kuću uoči smrti ili je nekom u tim trenucima iznajmila, kad je nije imala namjeru nikad nikome prodavati. Iznajmljivala je istu samo zato da ne zjapi prazna, jer ja kad sam dolazio kod nje, dolazio sam na adresu gdje je živjela sa vanbračnim mužem u zajednici koja je trajala više od 35 godina, i kasnije iza njegove smrti, pošto se radilo o prostoru od nekih 50m2. Kućica je sad okupirana zadnjih godinu dana nije bila iznajmljena i nitko nije bio u njoj, jer je trebalo napravit neke radove, odnosno manje zahvate čisto radi komfora i poboljšanja uvjeta života, a mene je moja bolest u tome spriječila pa su ti zahvati bili odgođeni. Ta odgoda je stvorila očito u nekom ideju kako se imovine dočepati jer su smatrali kako ista nije nužna niti mojoj majci, a niti meni... Ako se bilo što desilo u što sumnjam, sve se dogodilo pred smrt mojoj majci pod utjecajem represalija gdje ona više nije mogla držat kontrolu niti se obraniti. Ja mogu pokušat tražit iseljenje, i pratit možebitni ishod, ali što učiniti sa utajenom imovinom sa adrese na kojoj je moja majka živjela jer ta imovina je ukupne materijalne vrijednosti oko 7000€. Nema nigdje dokaza da osobe koje su međusobno raspodijelile tu imovinu i otuđile istu o čemu je i javni bilježnik bio upoznat kroz ovjereni sadržaj u popisu imovine uz smrtovnicu, da su te osobe imale neki pravni osnov po kojem su mogle tu imovinu uzeti i da spriječe da ta imovina uđe u ostavinsku masu. Zato sam rekao da su na mala vrata uvedeni prešutno ne nasljednici, kao nasljednici ali bez rješenja o nasljeđivanju kojima je pripala ta imovina bez dokazanog pravnog interesa. Za tu imovinu preskočen je doslovno nasljedni red i druge osobe koje nisu krvni srodnici, a glume da jesu, dobile su dio nasljednog kolača. Bila je to vješta igra u kojoj ih je netko pravno morao savjetovati kako da to izvedu. U tom stanu po legatu bila je i sva dokumentacija moje majke koja je tom prilikom u potpunosti otuđena. Ja od te dokumentacije nemam baš ništa, a odvjetnica mi se u pismu putem e-pošte narugala da sam joj trebao dostaviti svu tu majčinu dokumentaciju a znala je jako dobro kako nisam mogao do te dokumentacije i znala je koje su osobe otuđile istu jer u ovjerenom popisu imovine naznačio sam imena i prezimena osoba koje su tu imovinu prisvojile bez nekog zakonitog akta. Ona je imala taj popis sa imenima i prezimenima osoba kod kojih se nalazi ta otuđena imovina, a koja nije uvedena u rješenje o nasljeđivanju, niti su te osobe pretpostavljam pozvane da se izjasne po kojem osnovu su stekle tu imovinu moje majke a nisu njezini nasljednici. Ja za neki takav akt nemam nikakva saznanja. Prisvojili su imovinu jedne 90+ godišnje starice koju su maltretirali i čekali njenu smrt. Tko bi drugi treći imao neki pravni osnov za prisvojit sve te pokretnine i vrijednosti, te materijalna sredstava sa kojima je moja majka raspolagala? Nitko drugi, već samo osobe koje su prema mojoj majci gajile jedan dugogodišnji animozitet, a moja majka nije mogla razlučiti u svojim godinama što netko smjera. U to me nitko ne može uvjeriti. Hvala Matrix još jednom. Pokušat ću učiniti što mogu, ali više nisam siguran u ništa nakon toliko niza manipulacija i obmana koje su se provukle kroz pravomoćni akt a postojali su svi podaci i uvjeti koji su trebali biti ipak uzeti u obzir sa malo više pažnje. Ako je bilo nedoumica u pogledu te imovine za koju se znalo tijekom ostavinskog postupka da su prisvojile druge osobe i kod kojih se ta imovina nalazi, čudim se da ostavinski postupak nije prekinut kako bi se precizno utvrdila gdje je ta imovina nestala da se pozovu osobe koje su je samovoljno uzele, a potom nakon utvrđenja gdje je ta imovina da se završi ostavinski postupak. I šećer na kraju, onemmogućeno mi je pravo žalbe, koja je bila zadnji mogući pravni lijek za tu otuđenu imovinu. Papiri ne lažu, ne laže e-predmet, jer u dokumentima su stajala točna imena i prezimena osoba kod kojih se nalazi ta imovina kao što i e- predmet je bio precizan, jasan i glasan gdje je naznačeno kad je rješenje doneseno i postalo pravomoćno bez da je žalba podnesena, ne mojom krivicom, a ne laže niti e-korespodencija iz koje jasno proizlazi kad sam putem e- pošte 01 prosinca zaprimio rješenje o nasljeđivanju. Netko drugi laže, svjesno i sa namjerom nanošenja štete. Ne bih se tome čudio takvim manipulacijama i pohlepi, da je u pitanju veliki kapital, već to je jedna osrednja imovina jedne starice koja je cijeli život štedjela da bi imala pod stare dane od čega živjeti. Matrix, hvala! Lijep pozdrav.

Poštovani Matrix, puno vam hvala na brizi i vašoj ljubaznosti, jer vi ste mi prvim vašim odgovorom otvorili oči, ali moram vam reći kako sam preneražen utajom dijela imovine kroz sadržaj rješenja, a koji je bio naveden i ovjeren službenim pečatom u smrtovnici jer se radi o pokretninama, vrijednostima i novcu u gotovini, zbirkom običaja, i tradicije u Zagorskom kraju sve pisano rukom mog djede, nizom fotografija sa ruske fronte od mog djede za koju bi se danas fotografski kolekcionari itekako pograbili, a koju je posjedovala moja majka na adresi, na kojoj je živjela, bila prijavljena pri MUP-u, na osnovi legata od vanbračnog supruga koji je preminuo 1992, dok u susjedstvu je imala manju kuću (46 m2) njeno vlasništvo, kuću koju je godinama iznajmljivala podstanarima sve do pred smrt na manjoj parceli nešto više od 100m u Zg. Dubravi. Na mala vrata uvedeni su (ne)”nasljednici”, otuđitelji te imovine koja se odmah mogla unovčiti, bez da su evidentirani u rješenju o nasljeđivanju, koji su u potpunosti sve vrijednosti i pokretnine, kao i novčani ulog otuđili uoči smrti i iza smrti moje majke iz kojeg razloga mi se utajila majčina smrt, a te iste osobe su u tom izvjesnom vremenu mojoj staroj majci, oduzele osobnu slobodu kretanja i mogućnosti komunikacije sa mnom na način da su joj zabranile i onemogućile pristup telefonskoj linji, a niti su mene obavijestile o smrti moje majke, samo iz razloga kako bi se te osobe dočepale svega onoga što je moja majka posjedovala na toj adresi na kojoj je bila i službeno prijavljena da živi. Čak niti rješenje zakupu grobnice, bez obzira tko ga je isposlovao na moje ime, što u ugovoru o zakupu grobnice vidi se tko ga je potpisao,kako sam u ranijem postu naveo, nije uvedeno u rješenju o nasljeđivanju. Takvi sunasljednici, ne evidentirani, postali su nasljednici sve otuđene imovine iza smrti moje majke uz blagoslov moje punomoćnice koja me nekoliko mjeseci izbjegavala. Oni imaju konkretnu imovinu, a ja samo komad papira koji sam dobio putem e-pošte, jer je prešućivanjem te imovine kroz ostavinski postupak, nije mi jasno kako je došlo do tog prešućivanja, omogućena bespravna pljačka osobe visoke starosne dobi. Odvjetnica mi se sad u zadnjoj komunikaciji kad mi je poslala rješenje,nasmijala u lice kroz pisanu korespodenciju e-pošte unatoč činjenici što je znala sve što se dogodilo sa mojom majkom i o čemu je bila obaviještena i ona i policija, jer sam joj ja u apsolutnom povjerenju proslijedio podatak koji mi je policija dostavila gdje je zapravo bila moja majka uoči smrti jedno izvjesno vrijeme pod paskom i uskratom osobne slobode kretanja i komunikacije i od kojih osoba je bila onemogućena da me telefonski kontaktira, bez da je policija prethodno znala pod kojim uvjetima se moju majku izoliralo u potpunosti od grupice osoba, odvjetnica mi se nasmijala na moj upit što je sa imovinom koja je bila u vlasništvu moje majke i koja je bila jedini vlasnik pokretnina , vrijednosti i svega onoga što se nalazilo u prostoru u kojem je ona živjela po legatu. Dala mi je do znanja svojim ponašanjem kako ta imovina nije bitna i nije mogla biti uvedenom, a u petom mjesecu me tražila u ime javnog bilježnika putem e- pošte da joj pošaljem najprecizniju deskripciju svih pokretnina i vrijednosti u kući koju je moja majka iznajmljivala namještenu i kući u kojoj je na osnovu legata imala prijavljeno boravište i prebivalište pri MUP-u RH, i gdje je stvarno živjela. Naglasila je da je bilježnik tražio detaljan opis svih pokretnina, od dimenzija pa do vremenskog razdoblja kad su kupljene i od čega su napravljene, tražila me kompletan popis literature i svega vrijednoga što je moja majka imala. Ja sam joj proslijedio svu deskripciju kao i preslike bankovnih računa koje sam posjedovao, a ona od toga ništa prema sadržaju rješenja nije dala uvesti pri javnom bilježniku, te mi tvrdila sad u zadnjoj komunikaciji da ja njoj nisam dostavio nikakav podatak, jer je očito zaboravila ili nije niti gledala što sam joj ranije za postupka dostavio. Danas mi je jasno zašto nisam više iza šestog mjeseca više čuo odvjetnicu i zašto mi se nikad više nije javila kako bi me obavijestila za zadnje ročište na kojem je očito se nešto dogodilo, za što ja nisam smio biti upućen i na kraju što je rezultiralo prešućivanjem donesenog rješenja koje je nakon isteka roka za žalbu postalo jasno po sili zakona pravomoćno. Intrigantna je činjenica kroz rješenje o nasljeđivanju da su izrekom navedene "sve pokretnine u kući" koju je moja majka iznajmljivala, ali su vidljivo svjesno izbjegnute su pokretnine u stanu po legatu koje su bile njezino vlasništvo i što je ona godinama sama kupovala i unijela u tu nekretninu stupajući u vanbračnu vezu prije 35 i više godina... u u stanu kuće, u kojom su bile sve vrijednije pokretnine, vrijednosti i novac u gotovini. Sve ono što je moju majku od svega navedenog okruživalo i bilo njezino i njoj na raspolaganju odmah pri ruci, uopće nije uvedeno u rješenju, niti slova kao da je živjela na toj adresi u zraku, od zraka među golim zidovima, a što nije istina. Nitko ne živi u stanu niti na zraku, od zraku i bez ičega, kako se vidi iz tog rješenja što je jako čudno i upada u oči. Jako sam razočaran takvim ponašanjem odvjetnice i sadržajem rješenja i žalim dan kad sam istu odvjetnicu opunomoćio po preporuci čovjeka za kojeg nisam znao da i ona njega zastupa u procesu koji traje, kao i niz njegovih prijatelja koje je isto njoj proslijedio kao nove stranke za njen odvjetnički ured, a što sam naknadno ovih dana saznao i što me je iskreno sablaznilo i zbog toga se osjećam iskorišten. Službeno jesam nasljednik u slovu rješenja, ali ja od nasljedstva nemam ništa u posjedu, niti jednu čak privatnu sitnicu moje majke, a niti imam omogućen ulazak na nekretninu koju sam naslijedio a koju je okupirala druga osoba bez meni znanog osnova. Želim li doći u Hrvatsku, ja nemam gdje prespavati, a službeno na papiru imam u Hrvatskoj krov nad glavom. Istina, ta kuća mi treba za moje osobne potrebe i majka je istu čuvala cijeli život da bih iza njene smrti imao gdje doći u svoju domovinu, ali se bojim da je nikad neću dobiti za mog života, jer nisam ni ja u cvijetu mladosti. Žao mi je, iskreno mi je žao što je tako ispalo. Moje povjerenje bilo je izgirano. Kako mi je utajena smrt majke, zbog činjenice jer joj je uskraćena osobna sloboda radi otuđenja svega što je imala, na isti način mi je utajeno zadnje ročište i rješenje u ostavinskom postupku. Moglo bi se reći prst sudbine. Što je tu je, i to je to... Hvala Matrix još jednom. Zlatni ste čovjek. Život ide svejedno dalje...Laka vam noć.

Danas 01 prosinca sam zaprimio rjšenje o nasljeđivanju od odvjetnice koje je postalo pravomoćno 31 kolovoza 2017, a koja ujedno tvrdi da je postupala korektno i profesionalno u odnosu na činjenicu što mi je utajeno rješenje i uskraćeno pravo žalbe. Ostao sam preneražen sa tekstom odvjetnice jer za nju je to moralan čin.

Nisam niti znao da je moja majka preminula. Zahvaljujući anonimnom pismu upućenom na moju adresu saznao sam da je majka preminula i sahranjena desetak dana iza njene smrti. Promptno sam kontkatirao Upravu groblja te saznao da je druga osoba bez punomoći i mog znanja sklopila u moje ime ugovor o zakupu grobnice, a pritom je navela moju točnu adresu u inozemstvu i lažni broj telefona u ugovoru o zakupu grobnog mjesta kako me se ne bi kontaktiralo telefonski od strane Uprave groblja, te kako ne bih pristupio na posljednji ispračaj majci. Radi se o broju telefona koji meni ne pripada i to je hrvatski broj mobilne mreže dok ja ne posjedujem uopće hrvatsku mobilnu liniju, zbog čega sam pretpostavio da osoba čiji je to broj bila je pomagač u otuđenju pokretnina i osobnih stvari, vrijednosti i dokumentacije pred smrt i iza smrti moje majke. Uprava groblja proslijedila mi je elektronskim putem u kratkom roku kopiju ugovora na moj zahtjev, pa sam tako dobio kompletno saznanje što se dogodilo i tko je pristupio sklapanju tog ugovora bez mog znanja i ovlaštenja. Čudilo me kako u Upravi groblja osobi koja je pristupila u moje ime hineći da sa mnom kontaktira i da je u vezi sa mnom, nisu posumnjali da uz stranu adresu koja im je data i upisana u taj ugovor o zakupu grobnog mjesta, je pripisan hrvatski broj mobilnog operatera, a ne broj mobilnog operatera ili fiksne linije zemlje za koju je naznačena adresa na kojoj živim što bi bila logička reakcija. Službena osoba je ovjerila taj sadržaj odnosno ugovor, sa tim toliko uočljivim i sumnjivim brojem koji jednostavo vrišti i upada u oči toliko različit i toliko hrvatski uz stranu adresu. U biti cijeli manevri koji su se desili bili su sa ciljem da me se spriječi u posljednjem ispračaju moje majke na njeno posljednje počivalište i kako ne bih saznao kako je pred smrt i iza smrti moja majka pokrađena. Kojim slučajem da je bio naveden moj broj telefona u inozemstvu, te da me je netko nazvao iz Uprave groblja, bilo je još dovoljno vremena da stignem u Hrvatsku. Ugovor je sklopljen dva dana prije ukopa pokojne moje majke. Sama ta činjenica jasno sve govori. Osoba koja je sklopila ugovor o zakupu grobnog mjesta na moje ime, je osoba sa kojom ja nemam nikakav kontakt, a poznam je, nije moj krvni srodnik a radi se o osobi koja je u više navrata maltretirala moju majku za života i pred smrt, ucjenjivala je i iznuđivala novac, jer u suprotnom da to nije ta osoba činila nažao mojoj majci ne bi bilo potrebe da me se spriječi prisustvovanju posljednjem ispračaju i utaji smrti moje majke preda mnom. Sam ukop najjeftinije grobnice koja uopće nije bila predviđena od strane moje majke a niti od mene, platila je osoba koja je taj ugovor u moje ime sklopila od novčanih sredstava kojima je moja majka u gotovini i na računu raspolagala. Inače moja majka je redovno dugi niz godina plaćala posmrtnu pripomoć. Vodila je o tome računa. Moja majka je nepoštenje te osobe godinama trpjela i stojički podnosila samo kako ne bi došlo do eskalacije većih sukoba. U moje znanje, što se tiče dugova, moja majka nije bila rasipna žena, dapače jako štedljiva pa dugova nije imala. Imala je na računima zagrebačke banke pred smrt nešto između 90 000 i 100 000 kn, i oko 4000€ gotovine u kući, vrijednosti nakita oko 2000€ te pokretnine koje je sama kupovala za života. Živjela je na legatu koji je dobila oporučno po zadnjem suprugu, te posjedovala kućicu u neposrednoj blizini, vrijednosti nešto više od 30 000€, a koju je desetljećima iznajmljivala namještenu, te koju je kupila od svoje sestre šezdesetih godina. Kućica je bila vanknjižno vlasništvo. Po mojim saznanjima druga osoba se uselila u tu kućicu uoči ili odmah po smrti moje majke koja nije gruntovni vlasnik, a niti katastarski posjednik nekretnine moje majke. Dotičnu osobu ja ne poznam, niti mi je jasno po kojem pravnom osnovu je uselila. O svemu tome iscrpno sam zajedno sa suprugom izvjestio odvjetnicu putem elektronske pošte, koju sam opunomoćio u postupku ostavine i za to također imam materijalni dokaz da sam u detalje sve što sam znao napisao, proslijedio joj svu moguću dokumentaciju što sam imao, kao i moja supruga koja može također sve svoje mailove priložit kad ja zbog zdravstvenih razloga i učestalih boravaka u bolnici nisam mogao kontaktirati odvjetnicu, a koje je uputila odvjetnici, jer i moju suprugu je potresla ta činjenica oko skrivanja datuma smrti moje majke i svega što se posljedično desilo. Za mene je bio to šok što se dogodilo sa majkom i kakve su manipulacije napravljene da bi se treća lica dočepali njene imovine, te istu rasparčali međusobno bez ikakvog pravnog osnova. Kad sam kontaktirao matični ured bilo je već oko mjesec dana od dana smrti, kako bih saznao tko je dao podatke za sastavljanje smrtovnice, kad se već netko pobrinuo da mi se sakrije datum smrti majke, očistio stan temeljito od stvari i vrijednosti u privatnoj kući u kojoj je moja majka živjela na osnovu legata, očekivao sam da ću saznati ime i prezime osobe koja je dala podatke o imovini. Na moje veliko iznenađenje, matični ured me izvjestio kako se nitko nije pojavio radi sastavljanja smrtovnice pa me matičarka tražila da dam podatke o imovini za koju imam saznanja da je istu moja majka posjedovala u vlasništvu netom prije smrti. Popis imovine sam napravio, dao ovjeriti i ovjereni primjerak je proslijeđen u matični ured, a koji je jasno kasnije napravio sve što jedna procedura nalaže. U tom dokumentu striktno sam naveo svoje saznanje koje sam dobio iza smrti moje majke, tko je međusobno samovoljno i samoinicijativno raspodijelio međusobno imovinu moje majke i kod koga smatram da se imovina nalazi. Matičarka mi je dala do znanja kako se nitko od bližnje rodbine moje majke iz Zagreba nije pojavio radi podataka nužnih za smrtovnicu, makar je ta rodbina brojna koja je živjela u neposrednoj blizini moje majke u neposrednom njenom susjedstvu, rodbina sa kojom nisu bili baš primjereni odnosi i koja je uvijek nešto predbacivala mojoj majci na osnovu njene prošlosti, širili o njoj glasine, a istovremeno je svako malo žicali novaca jer su znali da materijalno pomažem moju majku. O činjenici što su joj sve radili ja nisam imao saznanja do nedugo. Mene je ta rodbina od malih nogu držala na jednoj distanci, jer ja sam bio vanbračno dijete, za ono vrijeme dijete kojem bi se rugali kao kopiletu i zbog te činjenice nikad se nije stvorio jedan prisniji odnos sa tom rodbinom, nego onaj nužni čisto iz obzira radi moje majke, jer je nisam htio dovodit u neugodniju situaciju nego što je već bila. Osamnaestog ovog mjeseca, kad sam kontaktirao putem e – maila odvjetnicu, dva dana prije saznao sam konkretno sa čime se ucjenjivalo moju majku i psihološki je se zlostavljalo pa sam iz tog razloga poslao joj kratki upit što je sa ostavinskom procedurom i je li se bliži kraju bez obzira na ishod iste, da bi mi 22. studenog ove godine odgovorila na moj e-mail, kako je rješenje doneseno, bez da je navela datum kada, te da čeka da joj se isto dostavi. U biti navela je da je doneseno rješenje o ovrsi iza moje pokojne majke, da bi se u drugom e- mailu ispravila kako je bila omaška u pisanju te da se radi o rješenju o nasljeđivanju uz priložen račun javnog bilježnika koji datira od 01/06/2017. Bila mi je čudna situacija da ima račun prije nego rješenje u rukama, pa sam išao provjeravati što se desilo i što je na kraju rezultiralo mojim javljanjem ovdje na forum. Ta njena navodna omaška gdje je navela da je došlo rješenje o ovrsi iza moje pokojne majke, potenciralo me da je odmah putem e-maila pitam u odnosu na datum troškovnika javnog bilježnika koji je vodio postupak ostavine a koji troškovnik je datiran sa 01/06/2017 u odnosu na datum kad sam isti zaprimio 22/11/2017, jer se radi o proteku vremena više od 5 mjeseci, da kojim slučajem nije javni bilježnik pokrenuo ovrhu zbog neplaćenog računa što mi ne bi bilo ugodno. Nisam dobio nikakav odgovor od odvjetnice. U šestom mjesecu sam putem e-maila zamolio odvjetnicu da mi pošalje kopiju izvoda Fine za račune moje majke kako bi se vidio kud je sve eventualno trasferiran novac sa računa moje majke i pod kojim okolnostima, obećala je da će tražit javnog bilježnika da dobije kopiju i onda je nastala apsolutna šutnja do ovog sad nedugog saznanja o donesenom rješenju. Ponovio sam sa zadnjim e-mailom od 22.11.2017 da mi dostavi kopiju izovda iz Fine uz rješenje o nasljeđivanju, i na kraju je ispalo opet samo šutnja. Nema rješenja, nema izvoda iz Fine glede bankovnih računa moje majke. Upravo zbog tih okolnosti oko utajivanja vremenskog perioda smrti i ukopa moje majke kad se iskoristila činjenica i saznanje koje su druge osobe imale da sam zdravstveno u lošem stanju, smatrao sam da je potrebno za ostavinski postupak imati pravnu osobu uz sebe jer ja sam nisam bio u stanju išta u tim trenucima napraviti. Vjerovao sam kako pravna osoba u vidu odvjetnika ili odvjetnice zna i može poduzeti sva pravna sredstva kako bi se zaštitili moji interesi, a istovremeno vidjelo zbog čega su sve te manipulacije napravljene i kojim povodom i sa kojim motivima. Nisam opunomoćio pravnu osobu u želji da se dočepam i zapomognem materijalno na temelju imovine moje majke, već isključivo iz principa kako bih saznao što se to sve događalo meni iza leđa i zašto se nad mojom majkom vršila psihološka tortura, da se je zbog te torture i ona pogubila u svojoj poznoj dobi, a najviše me pogodila činjenica utaja njezine smrti i datuma ukopa. Mogao sam se i odreći nasljedstva jednostavnom izjavom, te ne bih se sa ničime više okupirao niti imao brige oko toga tko je sve pokrao moju majku u mojoj odsutnosti, niti bih se zabrinjavao ičime, mada sam u jednom trenutku i to pomislio, ali ja to nisam mogao, jer mene je majka sama podigla na noge bez ičije pomoći. Istina, primjetio sam da vuče neke traume iz mladosti, ali pošto je ona bila jako zatvorena osoba, te emocionalno potiskivala sve što bi joj se ikad ružno dogodilo, stojički podnoseći sama svaki teret i psihički pritisak nisam nikad uspio saznati od nje osobno što je muči. Saznao sam ovih dana iza njene smrti što je moju majku cijeli život mučilo, a što je bio povod da se moju majku maltretira od strane rodbine te osoba koje joj nisu krvni srodnici. Ako je i netko drugi na ime moje majke načinio dugovanje, a ona to sigurno nije, jer je na financije jako pazila, bila zapravo sakupljač i jako štedljiva, nikad rasipna, što je rezultiralo pod njene stare dane jednom finacijskom i materijelnom sigurnošću, sve ovisi o visini tj. vrijednosti eventualno nasljeđene imovine koliko se stvarno netko na njoj može naplatiti. Imala je dovoljno novaca uvijek na računu i gotovini, da si može platit osobu koja joj je povremeno pomagala u domaćinstvu i što je ona činila. Plaćala je kćerku od svoje sestre za sve usluge koje su joj bile potrebne, tj. moju sestričnu, koja nije našla za shodno da me obavijesti što se sa majkom desilo, a znala je da majku i sam financijski podupirem od čega je ona dobivala više nego pristojne napojnice. Hvala na razumijevanju Bovu i na uputi. Srdačan pozdrav.

Poštovani Bovu, hvala na odgovoru, no spomenuo sam da sam sin jedinac, jedini nasljednik. Drugih krvnih srodnika nemam u Hr po pravoj krvnoj liniji koji bi mogli za mene to učiniti, jer krvni srodnici po mojoj majci (djeca njenih braća i sestara), pred smrt moje majke i uoči njene smrti zbog moje odsutnosti otuđili su dio imovine te u njih ne mogu imati više povjerenja a niti oni više kontaktiraju sa mnom. Ja sam oko 2000 km daleko od mjesta gdje se vodio ostavinski postupak i zbog teškog zdravstvenog stanja nisam u mogućnosti putovati, a niti imam koga ovdje tko bi mogao poduzeti taj put umjesto mene i učiniti taj uvid u spis. Rješenje prema e- spisu je postalo pravomoćno i tu nema više dileme. Dakle, rješenje je uručeno odvjetnici, prošao je rok za žalbu i zato je došlo do pravomoćnosti budući da ista nije uložena. Nisam uvjeren da bi javni bilježnik imao interesa ne proslijediti rješenje opunomoćenoj odvjetnici, jer drugih sunasljednika nije bilo. Ako joj je proslijedio troškovnik za nakandu javnobilježničke nagrade koji mi je dostavila prije par dana, onda joj je davno i na vrijeme dostavio rješenje. Ja u svako doba mogu predočit kompletnu korespodenciju putem elektronske pošte sa odvjetnicom jer nemam što skrivati, a koja korespodencija to sve dokazuje što sam naveo. Jedino me čudi u cijeloj toj ostavinskoj raspravi što mi sad jako pobuđuje sumnje pošto je moja majka imala dva ili tri bankovna računa sa određenim sumama, da me je opunomoćena odvjetnica putem e-maila tražila da joj dostavim za potrebe ostavinskog procesa kopiju moje osobne iskaznice ili putovnice što sam ja učinio, ništa ne sumnjajući kakav će biti ishod sa ostavinskim rješenjem. Također me tražila da potpišem bjanko punomoći i pošaljem poštom, čiji predložak mi je poslala putem e-maila, zatim posebno jednu ovjerenu punomoć za ostavinski postupak, ovjerenu nasljedničku izjavu o prihvaćanju nasljedstva. Otvorio sam jučer temu je li kroz ostavinski postupak za javnog bilježnika potrebna kopija osobne iskaznice ili putovnice , odnosno je li to obaveza da stranka nasljednik istu dostavi i zbog čega. Napomena moderatora: tema koju navodite je brisana,obzirom da se upit ponavlja a isti je tijesno povezan sa postojećom temom. Meni nije jasan taj detalj, jer sad prema razvoju događaja od kako je došlo do pravomoćnosti rješenja sa čijim sadržajem ja nisam upoznat, ne bi mi bilo ugodno da se netko sa bjanko punomoćima koje sam potpisao odvjetnici i kopijom moje identifikacijske isprave posluži i učini nešto na moju štetu meni iza leđa. Velikim dijelom iz tog razloga sam pitao jučer u ovoj temi kako da se postavim prema odvjetnici. Što trebam sad uraditi, jer ona se više ne javlja? Nastupila je apsolutna tišina. Kako sad ona meni može opravdati da je došlo do pravomoćnosti rješenja a da ja nisam znao kad je rješenje doneseno, odnosno nije me obavijestila dok je bilo nepravomoćno, kakav može mi argument dati, kad je sigurno bila na zadnjem ročištu na kojem je doneseno rješenje i znala je da će joj ga uručiti. Zar nije bila na njoj kao punomoćnici profesionalna obaveza da pazi na rokove za žalbu i da me redovno o svemu izvjesti? Meni je ova situacija oko utajenog rješenja i odvjetnice, sad postala jednako teška kao i okolnosti pod kojima je preminula moja majka i sve ono što je prošla pred smrt uz njene daljnje krvne srodnike i nesrodnike, a ja nisam bio u mogućnosti biti uz nju. Kako ja više mogu imati povjerenja u jednu pravnu osobu nakon ovakve geste da mi se prešutjelo pravomoćno rješenje, gdje vjerujem da i odvjetnica zna bolje od mene otvoriti e-spis. Online e-spis ne laže. Ne vjerujem da u javno bilježničkom uredu u kojem zacijelo ima više osoba, i kroz čije sve ruke prolazi jedan ostavinski spis da bi sve redom skrivale pravomoćno rješenje, a da neka od tih osoba koje rade u uredu ne bi primjetila da rješenje nije otposlato. Sigurno su provjerili je li dostava bila uredna kad je proglašena nakon izvjesnog roka pravomoćnost. Još jednom hvala Bovu na razumijevanju i na savjetu. Sa štovanjem, pozdrav!

Matrix, puno hvala na odgovoru. Debelo sam se preznojio nakon vašeg odgovora. Sve mi je jasno. Samo ja još rješenje ne mogu dobiti od opunomoćene odvjetnice koji tvrdi u svom e -mailu (od prije 3 dana) da nije zaprimila rješenje i čeka da joj se dostavi iz javno bilježničkog ureda. Preko online praćenja e-spisa, sad sam vidio da je u osmom mjesecu ove godine rješenje postalo pravomoćno što znači da je u sve upućena, a ja sam istoj poklonio apsolutno povjerenje. Odvjetnica mi je prešutjela kad je održana zadnja rasprava u ostavinskom postupku i da je doneseno rješenje, koje je nakon isteka roka za žalbu postalo pravomoćno. Dao sam ovjerenu nasljedničku izjavu o prihvaćanju nasljedstva i jedini sam nasljednik iza moje pokojne majke koja drugu djecu nije imala. Poslala mi je samo račun prije 3 dana javno bilježničke naknade od šestog mjeseca, kad sam pitao prije 7 dana, privodi li se ostavinska rasprava kraju i je li ima komplikacija. Rekla je da je tek sad saznala da je doneseno rješenje i da čeka dostavu istoga. Šokiralo me je da je javno bilježnički račun tako kasno dostavljen, jer sam ga već mogao ranije uplatiti, mada na tom računu ne piše krajnji rok uplate troškova javnog bilježnika. Nadam se kako javni bilježnik u međuvremenu nije pokrenuo ovrhu, zbog nenaplaćene naknade sa ostalim nametima vezanim za ovrhu kroz proteklih par mjeseci, jer zaista nisam znao za postojanje tog računa do prije 3 dana i nije mi uopće za cilj imati ikakve komplikacije glede dugovanja . Imam dokaz kroz svu e-mail korespodenciju sa odvjetnicom o izbjegavanju dostavljanja rješenja, kao i dokaz kad mi je proslijedila račun za javno bilježničku nakandu. Nemam pojma što se dogodilo kroz cijeli taj ostavinski postupak, odnosno nije mi jasno što je navedenu motiviralo na takav oblik ponašanja prema meni kao stranci. Sve je kroz komunikaciju sa odvjetnicom bilo u redu do šestog mjeseca ove godine, da bi nakon toga sa njene strane nastala apsolutna šutnja koja je rezultirala sa svime ovime gore napisanim. Morao sam je u jednom trenutku pitati što je sa ostavinom, jer mi je bila čudna ta više mjesečna šutnja pošto nije davala ikakve znakove što se događa sa ostavinskom procedurom. Što ja mogu učiniti kako bih dobio rješenje iz ostavinskog postupka kao i zapisnik sa ročišta na kojem je doneseno rješenje, odnosno kako bih mogao doći do kopije spisa radi uvida u svu dokumentaciju, za koji sam uočio da je sa desetim mjesecom ove godine, prema e-spisu isti arhiviran. Živim jako daleko i nisam u mogućnosti osobno doći da načinim uvid u isti, ne samo zbog daljine puta, već i zbog mog lošeg zdravstvenog stanja. Može li se dobiti kopija spisa elektronskim putem, gdje bih vrlo rado platio sve vezane troškove da mi se isto proslijedi ili moram nekog opunomoćiti tko će tražit svu tu dokumentaciju, što bi mi znatno otežalo cijeli ovaj slučaj jer nemam nikoga tko bi to uradio za mene. U kranjem slučaju ne znam kome bih više nakon ovog mogao i vjerovati... I konkretno, kako da se postavim glede opunomoćene odvjetnice kad je došlo do ove neugodne i nepovoljne situacije po mene i vjerojatno na moju štetu... Što da učinim? Molim jedan otvoren i konkretan savjet! Nije mi nimalo ugodna cijela ova situacija i volio bih da do nje nikad nije došlo. Zahvaljujem na razumijevanju. Hvala još jednom za prethodni odgovor, jako puno mi znači.

Pretpostavljam da isti odgovor bilježnika važi i za odvjetnika koji zaprimi rješenje o nasljeđivanju stranke koju zastupa?! U kojem roku javni bilježnik dostavlja rješenje o nasljeđivanju punomoćniku / odvjetniku kad je rješenje doneseno? U roku od 5,10,15, 30, 60,90 ili nakon više mjeseci??? Je li odvjetnik obavezan takvo rješenje dostaviti svojoj stranci koju zastupa ili može proizvoljno raditi sa tim rješenjem što želi bez da stranka zna da je isto doneseno nakon što je isto odvjetnik zaprimio i kad je protekao zakonski mogući rok za žalbu za koju bi stranka mogla biti zainteresirana? Hvala na eventualnom odgovoru!

Uh vruća zona. Znojim se od muke... Sudu tijekom postupka je normalno da je takav potpis upotrijebljen, te slijedom procedure uporno daje dojam da je sve zakonito. Kroz više upućenih zahtjeva i prijedloga za vještačenjem, naišlo se na apsolutno ignoriranje Suda kao da isto niti ne vidi, pa proizlazi ono što ne vidi to niti ne postoji i priča se vrti dalje onakava kakvu je odvjetnik predočio koji je svjesno uporabio krivotvoren potpis. Viši sud prihvaća stajalište nižeg suda i ne vidi ništa sporno u činjenici da je netko treći krivotvorio potpis stranke ako je takav potpis u spor i za pokretanje spora upotrijebio odvjetnik. Možda bi viši sud reagirao da je krivotvoren potpis upotrijebila stranka, ali to nije slučaj. Krivotvoren potpis i dalje stoji u predmetu bez da je itko trepnuo okom. Jednostavno se krivotvorina zanemaruje i zatvaraju se oči na njenu uporabu i funkciju u parničnoj proceduri. Što bi Vi individualno poduzeli da je ikome od vas netko tako uvalio tuđi potpis kao vaš i vi ne pronalazite načina više da udobrovoljite Sud da prihvati vaš prijedlog za vještačenjem i dođe jednog dana konačna pravomoćna presuda okončana na temelju krivotvorenog potpisa, potpisa koji vi niste nikad svojom rukom stavili na jedan dokument? Ja nemam ideju, niti znanje kako postupit u takvom slučaju.

Nažalost viši sud odobrava pravni stav nižeg suda koji smatra da stranka treba prihvatit tuđi potpis kao svoj i niti ne razmatra navedenu spornu činjenicu kroz drugo stupanjsko odlučivanje sa čime dolazi do apsolutne dekriminalizacije krivotvorine koja služi kao dokaz u pravnom prometu. Žalba je odbijena unatoč falsificiranom potpisu i obrazloženju kroz žalbu i predočene sporne i nesporne potpise koji su vidljivi čak i laičkom oku da se uistinu radi o krivotvorenom potpisu na temelju kojeg je pokrenut spor. Kako se postavit u takvoj situaciji?