Mrkvomir

Molim pomoć, ako netko zna. Vlasnik sam legalne kućice na parceli prvi red uz more. Kućica je oko 10 m udaljena od granice parcele prema moru ( u naravi je ispred parcele plaža). Tražili smo da se oko kućice formira građevinska čestica ( 1 m oko kućice), što znači da bi ta potencijalna građevinska čestica bila unutar naše parcele, odnosno graničili bismo “sami sa sobom” a ne sa obalnom crtom. Uz zahtjev za formiranje građ. čestice trebalo je priložiti potvrdu o granici pomorskog dobra. Dobili smo potvrdu da “za predmetno područje nije utvrđena granica pomorskog dobra od strane Županijskog Upravnog odbora za tutizam i pomorstvo. Međutim, po odgovoru nadležnog tijela “za predmetno područje mora biti utvđena granica pomorskog dobra, a prije donošenja Rješenja o utvrđivanju građevinske čestice”. Nisu naveli o kakvom zakonu ili uredbi se u ovom slučaju radi? Ne znam kako sada postupiti? Ako je doista tako kao što kažu, trebam li se obratiti Ministarstvu mora ( (ili nekom drugom tijelu?) radi utvrđivanja granice pmorskog dobra? Unaprijed hvala na svakom odgovoru i savjetu! l

Kako se može dokazati da je netko vlasnik umjetnina (pri tome mislim na vrijedne umjetničke slike, skulpture i slično) koje ima svom posjedu? Da li je potrebno imati račune o kupnji, neke ugovore i slično? Ako se radi o umjetninama koje su veće vrijednosti pa bi pretpostavljam mogle ulaziti u ostavinu, a kupovane su unatrag nekolko desetljeća. Ako postoje "dokumenti" o vlasništvu takvih umjetnina, da li je moguće doći do njih, u slučaju da ih vlasnik namjerava "skrivenim putem" darovati, odnosno oporučno ostaviti? Postoji li uopće način kako to riješiti? Hvala unaprijed na odgovoru!

Molim preporuke za iskusnog odvjetnika specijaliziranog za problematiku nasljednog prava u Zagrebu. Hvala!

Molim Vas za savjet, kako postupiti ako neposredni šef na zahtjev za obračun opisanog posla (po pozivu, osnosno plaćanje takvog rada kao prekovremenog) odgovara da je “sada ratno stanje (!?) i da svatko radi sve što može, dakle ne želi obračunati prekovremene sate? Koliko znam nije proglašeno ratno stanje ni radna obveza u zdravstvu? Što napraviti, gdje (i da li uopće) tražiti svoje pravo? Hvala puno unaprijed!

Hvala na odgovoru!

Uobičajeno, znači svi bi radili 8 sati dnevno, osim onih rasporedjenih u dežurstva. Ovako je uveden rad u dva tima za sve. S tim da je uputa da se posao organizira i pokriva unutar timova. U ovoj konkretnoj situaciji na posao je povučen djelatnik iz. drugog tima.

Poštovani, imam upit vezan za organizaciju i plaćanje rada u zdravstvu tijekom epidemiološke situacije vezane za Covid-19. Konkretno, ukoliko je rad po uputi Ministarstva zdravstva organiziran u timovima (dva tima djelatnika koji se izmjenjuju na poslu svakih 10 dana) a djelatnik za urijeme propisane “pauze” odnosno 10 dana koji su mu odredjeni da bude kod kuće (“na čuvanju”) bude izrijekom pozvan od šefa da dodje raditi (jer se posao ne može drugačije organizirati budući da je djelatnik drugog tima otvorio bolovanje) smatra li se takav rad radom po pozivu? Pri tome mislim na odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva, a prema kojem se rad po pozivu smatra prekovremenim radom i kao takav se plaća? Unaprijed hvala na odgovoru!

Hvala puno još jednom!

Hvala Vam puno, to je svakako dobro znati!

Vezano uz temu, ukoliko je obdarenik darovanu nekretninu u međuvremenu prodao ili darovao (primjerice supružniku ili svojoj djeci), kako se u tom slučaju postupa ako se zahtijeva namirenje povrijeđenog nužnog dijela iz darovane imovine? Ako je ista u međuvremenu darovana ili prodana? Hvala na odgovoru!

Puno hvala na odgovoru!

Ponovno pišem nastavno na istu temu iz rujna 2018. Koliko je moguće ukratko (ako je problem čitati sve gornje postove od početka). Živim oko 25 godina u polovici kuće čiji su vlasnici moji roditelji, oni žive na donjoj etaži. Vlasnik kuće je bio otac, a sada je polovicu darovao majci. Kuća je vrijedna, iako bi zahtijevala prilično velika ulaganja da bude idealno uređena. Na "svom" dijelu smo moja obitelj i ja dosta toga uložili i sami napravili od kada smo ovdje. Jedan dio ulaganja je istina, uložio prije više godina i moj otac. Imam dvije sestre koje također imaju svoje obitelji. Prije oko dvije godine slučajno sam saznao da su roditelji praktički sve svoje nekretnine, osim ove kuće u kojoj živimo, darovali sestrama. Jedna sestra je dobila gotovu kuću s terenom u susjedstvu (od majke, sada je vlasnica 1/1, bez tereta). Druga sestra dobila je kuću, zapravo vrlo vrijednu novu vilu na moru (također od majke, s pravom plodouživanja oba roditelja), kuću ovdje u susjedstvu (od majke, koja je istu naslijedila od svoje majke, također s pravom plodouživanja oba roditelja) a od oca su joj darovana i vrlo vrijedna građevinska zemljišta u Zagrebu. Ta druga, mlađa, sestra oduvijek s obitelji živi "na visokoj nozi" iako bez pravog, vlastitog pokrića, zapravo nju i obitelj praktički financiraju moji roditelji koji im i omogućuju takav život (putovanja, kupovanje automobila, markirane odjeće i sl, uglavnom za njih je ta druga sestra i njena obitelj "predivna" za razliku od mene i moje obitelji (koji budemo ocrnjeni na jako ružan način kada misle da za to nećemo saznati). Prestrašna situacija. Bilo je za očekivati da će mlađa sestra sebi sada uređivati tu kuću od majke/bake jer je ova kuća, kako se otac kune, namijenjena meni. Iako je pokušaj da se s njima potpiše Ugovor o doživotnom uzdržavanju s njima za ovu kuću propao (riječi moje majke su "ako to mi potpišemo, mi smo gotovi, vi bi nas izbacili iz kuće, zaključali nas itd, svakakvih nebuloza i užasnih stvari smo se naslušali...) Mlađa sestra do sada je živjela u manjem stanu u kući najstarije sestre (onoj darovovanoj od majke) a sada je proširila obitelj, "nemaju mjesta" pa umjesto da uređuje (veliku) bakinu kuću koja joj je darovana, s blagoslovom roditelja adaptira za sebe podrum ove kuće (!). Tumačenje je da će tu biti par godina dok ne urede tu darovanu bakinu kuću. Podrum se, sasvim siguro, uređuje s novcima roditelja, a kasnije bi se moglo to prikazivati da je "moja sestra uložila u kuću". Mislim da to ne odgovara istini i da je to način da se na mala vrata useli ovdje. Mislim da bi moji roditelji, prije svega moj otac, bili najsretniji da joj ostave i ovu kuću, uz već dvije koje su joj darovali. Toliko su me ocrnili, da ne kažem razočarali kada sam saznao da su praktički darovanjem skoro svu imovinu podijelili darovanjem meni iza leđa (misleći vjerojatno da to nećemo saznati, nego zinuti od iznenađenja na ostavinskoj raspravi jednoga dana...) da s njima zaista minimalno komuniciram iako, ponavljam, živimo u istoj kući. Nikakvih svađa i otvorenih sukoba nema, na taj nivo se ne spuštamo, ali ponavljam, komunikacija je minimalna. Tako da se roditelji uglavnom druže s mlađom sestram i njenom obitelji koji su ovdje skoro svakodnevno, ali to je već priča za sebe... Pokazali su mi oporuke u kojima mi ostavljaju kuću. Na žalost, znam da to ne znači ništa, takve oporuke različitoga sadržaja mogu pisati praktički svaki dan drugu. tako da im uopće ne vjerujem. Ponavljam, odbili su potpisati Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji bi ih maksimalno štitio. Pretpostavljam da su druge nekretnine sestri darovali tako da (u slučaju da to bude važno) ne mogu ući u bračnu stečevinu. Samo oni i moja mlađa sestra znaju pravu istinu. Meni je rečeno da je sve ovo po savjetu odvjetnika (valjda da se zaštite od mene?!) i da je "bolje da se od straha tresemo mi nego oni" !? Prestrašno. Upravo nevjerojatna situacija u kojoj se nalazim, najžalosnije zahvaljujući vlastitim roditeljima (koji su me inače do prije nekoliko godina uvijek doživljavali i prema meni se, vrlo opravdano, odnosili kao prema "najboljem" djetetu. U međuvremenu su posve izmanipulirani od strane mlađe sestre i njenog supruga. Htio bi se, koliko je moguće u ovoj nemogućoj situaciji maksimalno osigurati. Jer roditelji i sestra "igraju prljavo" pa mislim da trebam osmisliti plan kako da budem što je moguće manje oštećen. Da li je moguće, u slučaju primjerice, smrti majke, tražiti nužni dio? Ako je majka praktički za života darovala gotovo cijelu imovinu, je li moguće da se i ta darovana uključi u ostavinsku masu? Što ako je ona, kao darovateljica, izrijekom u darovnim ugovorima, ili nekom drugom izjavom, izjavila da ono što je darovala ne ulazi u ostavinsku masu? Jer postoji ta mogućnost (siguran sam da su se kod odigravanja gornjeg scenarija dobro savjetovali s odvjetnicima, da bi se osigurali što je bolje moguće!). Da li je moguće takvu izjavu ne uzimati u obzir kod određivanja nužnog dijela (da darovano ipak uđe u ostavinsku masu?) Da li se sudac u takvom slučaju na to može oglušiti. Jer je velika razlika dobiti nužni dio od samo preostale majčine imovine ili od ukupne mase onoga što je u međuvremenu razdijelila sestrama na moju štetu?! Jednako pitanje je što se tiče oca i njegovog dijela. Znači, može li se, kod ostavinske rasprave tražiti da u njegovu ostavinsku masu uđe i ono što je za života darovao, usprkos možebitnoj izjavi da to ne ulazi u nasljedstvo? Ispričavam se svima na ponovno podužem postu. Unaprijed svima puno hvala na odgovorima!

Molim savjet od upućenih. Na otoku, na parceli prvi red uz more (izlazi se ravno na obalnu šetnicu - plažu koja je neuredjena, znači do mora je cca 4-5 m kamenja i prirodnog šljunka) nalazi se manja, sada legalna kućica još uvijek bez strujnog priključka.U okolici je nekoliko kuća tipa vikend naselja kojima je nedavno dovedena i priključena struja. Opisana parcela jednim dijelom graniči sa takvom parcelom s kućom iza koje graniči sa praznom parcelom (negradjevnom, služi susjedima kao parking). Obje susjedne parcele graniče drugom stranom sa putom kojim prolazi dovod struje. Mislimo tražiti priključenje struje od HEP-a koje bi (po meni, obzirom da se radi o objektu/objektima u borovoj šumi) trebalo izvesti podzemnim vodom. U tome slučaju tehnički najbliže je izvesti dovod od puta pa ukopati po medji ili odmah do medje susjednih parcela. Jer mislim da teško da bi HEP radio iskop po cca 20 m (divlje) obale radi priključenja jedne kuće (ne znam, možda se varam.) Da li možda znate kakvo je postupanje u ovom slučaju. Moramo li mi (ili HEP) poduzimati neke posebne postupke prema susjedima čijom granicom parcele bi išao naš vod? Tražiti dopuštenje? Tako da se taj kabel ukopa (možemo i sami financirati to kopanje ako treba). Jer zračni priključak osim što bi bio vrlo neestetski, vjerojatno bi povećao opasnost od požara (sve je okruženo gustim starim borovima). Unaprijed hvala na odgovoru!

Opet se javljam na istu temu od prije nekoliko mjeseci, još uvijek nije riješeno ništa što se tiče ove kuće u kojoj živim... U međuvremenu su moji roditelji podijelili kuću, tako da je ona sada upisana pola na tatu a pola na mamu. Jako su filozofirali oko Ugovora o doživotnom uzdržavanju za kuću koji bi potpisali samnom, to bi bila poduža i ne baš lijepa priča... Uglavnom, sada je izgleda taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ponovno postao aktualan i čini se da su pristali potpisati ga, tako da bi se onda stavila zabilješka o tome u zemljišne knjige da ja postajem vlasnik kuće nakon smrti oba roditelja. Zamolio bih još samo jedno mišljenje o pitanju koje me zabrinjava. Ako se potpiše taj Ugovor, a u međuvremenu, dakle dok su oba ili jedan roditelja još živi, u kuću (a to bi se moglo dogoditi pod izlikom "privremenosti" ) useli moja sestra s obitelji, kakve su mi mogućnosti da je iselim iz kuće nakon smrti roditelja, odnosno kada vlasnišvo kuće, prema Ugovoru, prijeđe na moje ime? Postoji li mogućnost da bih oko toga mogao imati problema? Unaprijed puno hvala na odgovoru!

Hvala na odgovoru. Drugi dio rečenice je jasan, ali prvi dio “sudska praksa je u potpunosti iskristalizirala konkretnu pravnu situaciju” je za mene kao laika nažalost nerazumljiv. Molio bih Vas pojašnjenje jednostavnim rječnikom, jer mi taj dio zaista nije jasan. Nisam pravnik, stoga i pitam za savjet ovdje. Hvala još jednom.

Hvala Vam još jednom. Pretpostavljam da ću vjerojatno ići na tu varijentu tužbe i pokušati dokazati pravo vlasništva dosjeloßću jer je ovdje posjed zaista bio nesmetan od ikoga i pošten...mislim naravno za ovo angažirati odvjetnika. Zanimalo bi me kako se u tome slučaju, dakle kod podizanja tužbe, dokazuje dosjelost? Svjedocima? Izjavama svjedoka ili nekako drugačije? U zemljišnoj knjizi su inače zajednički dijelovi zgrade navedeni kao “društveno vlasništvo” a kao nositelj prava korištenja navodi se Stambena zadruga. Provjerio sam, Stambena zadruga je u stečaju, a na web-u je navedeno ime i prezime stečajnog upravitelja. Da li se u tom slučaju podnosi tužba za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema ostalim sustanarima ili prema Stambenoj zadruzi? Meni je takodjer od samog početka taj dio sa predstavnikom stanar čudan, ali kako živim drugom gradu, nisam previše istraživao. Pretodni predstavnik je bila vlasnica stana u zgradi ujedno i stanarka zgrade, ali zbog bolesti više taj posaonije bila u stanju obavljati. A nitko od ostalih stanara (zgrada, tj. naš dio zgrade ima ukupno samo osam stanova) očito nijeiskazao interes za isti.. Tako je, prema onome što znam, u priču ušao sadašnji predstavnik, koji, kako sam napisao, nije vlasnik stana u zgradi i ne živi u njoj. Zgrada znači ima predstavnika stanara, navedenog gospodinai kao i odredjenu firmu “ za održavanje zgrada” a na čiji račun uplaćujemo pričuvu.

Poštovani, brkate pojmove, gospodin je predstavnik suvlasnika, nije upravitelj, koji je izabran na legalan i legitimni način....bez obzira da li stanuje ili je stanovao, ako ima u vlasništvu (suvlasništvu) stan u toj zgradi, on može biti predstavnik suvlasnika kao i bilo koji od Vas koji imate u vlasništvu stan u zgradi, jedino da nema stan u vlasništvu u Vašoj zgradi, tj. da nije su/vlasnik, onda nebi mogao biti predstavnik suvlasnika, tj. ne može predstavljati suvlasnike.... znači svaka osoba koja ima stan u vlasništvu, što i je uvjet, bez obzira da li stanuje u njemu, može, od strane suvlasnika, biti izabran kao predstavnik suvlasnika... Poštovani, hvala Vam na odgovoru. Što se tiče dotičnoga gospodina koji je izabran kao predstavnik stanara on nema, nije nikada imao stan u našoj zgradi. On je, kako mi je i sam rekao, penzioner koji si popravlja penziju na ovaj način, tako da je "profesionalni" predstavnik stanara (dakle ne upravitelj, to sam u brzini pobrkao). Rekao mi je da je izabran tako da je skupio "dovoljan broj potpisa stanara". Kako nije vlasnik stana u našoj zgradi i tu ne stanuje, ne znam koliko su ga legalno ostali suvlasnici uopće izabrali... Što se tiče ovoga prostora, objasnio sam situaciju u postu. Da je prostor kao vlasništvo zaveden u zemljišnoj knjizi ne bih niti trebao postavljati ovdje upit jer bi sve bilo jasno. Pitanje je bilo da li je moguće ovaj problem riješiti dosjelošću. Jer je taj prostor u faktičkom posjedu moga oca, a sada mene kao njegovog nasljednika, od kada je zgrada izgrađena, dakle pedesetak godina. Etažiranje zgrade je provedeno kada su moji roditelji bili živi, ali već toliko stari i bolesni da o svemu nisu previše marili niti su znali da je to važno riješiti.

Poštovani, molio bih ako mi netko može pomoći savjetom. Vlasnik sam stana, garaže i šupe u stambenoj zgradi koja je uredno etažirana i sve je to navedeno u zemljišnoj knjizi. Stan sam naslijedio od majke i oca koji su ga krajem 60-tih godina prošlog stoljeća kupiliod stambene zadruge, a ja sam živio s njima do početka osamedestih kada sam odselio u drugi grad. Roditelji su u medjuvremenu preminuli tako da sada, kao vlasnik, stan koristim samo povremeno. Kod gradnje zgrade, od strane Stambene zadruge, mome ocu je dan na korištenje mali prostor ispod ulaznog stepenißta u zgradu, dakle u podrumu (namjerno pišem prostor a ne prostorija jer je riječ o prostoru veličine cca 1,6x2 m a visine oko 170 cm, dakle neprimjerenom za nekakvo stanovanje). Tako da je moj otac taj prostor koristio kao spremište, zatvoren vratima i ključem. Kod upisa stana, šupe i garaže u zemljišne knjige, što su obavili još moji roditelji, nije se mogla naći ta “potvrda o dodjeli toga malog prostora” paon nije naveden u vlasničkom listu. Stvari se sada kompliciraju, jer je Stambena zadruga u medjuvremenu ugašena (navodno postoji neki “čovjek” koji to sve još vodi? ne znam detalje. Stanari su izabrali upravitelja zgrade ( penzioner koji nije sada niti je ikada stanovao u našoj zgradi?!), a od mene se traži da im sada predam taj prostor jer da spada u zajedničke dijelove zgrade. Napominjem da je taj prostor bio u posjedu moga oca (namjerno ne kažem u vlasništvu jer nema tog papira na koji bi se mogao pozvati) skoro pa 50 godina. I svi stanari u zgradi (nažalost sada većinom isto pokojni, ostala su možda 2 iz “stare garde” su to znali i nikada nikakvog problema nije biloniti je do sada itko nešto zahtijevao. Kako sada postupiti. Iako mali, taj prostor ima dosta veliku praktičnu, a za mene i emotivnu vrijednost. Moguli tražiti vlasništvo tog dijelapravom dosjelosti ( iako je moj otacpreminuo a ja sam ovdje jedini nasljednik? Ili se trrebam dati u potragu za dokumentima iz nekadašnje Stambene zadruge kojima je mome ocu dodijeljen taj prostor? Ako da, kako to mogu dokazati? Unaprijed puno hvala na odgovoru!

Hvala još jednom na vrlo iscrpnom i jasnom odgovoru!

Hvala Vam puno na odgovoru! Građevine jesu u statusu zgrade, znači piše uz broj svake čestice (za kuće 1,2,3 i 4) *zgr., i svaka od njih (osim moje (br.2) je u suvlasništvu više suvlasnika). Jedino je moja kuća u vlasništvu1/1. Tako da u biti već jesu 4 zasebne čestice sa dvorištem koje je zavedeno kao posebna čestica sa različitim suvlasničkim udjelima (prema katastru i mom Rješenju o nasljeđivanju pripadala bi mi trećina te dvorišne čestice, no u stvarnosti jer to bitno manje, cca polovica te površine!). Ono što me zanima, jer jesam spreman angažirati geodeta radi parcelacijskog elaborata i Ugovora o diobi vlasništva, koji bi predočio ostalim suvlasnicima radi eventualnog prihvaćanja istoga, da li imam pravo, odnosno uporište u nekom zakonu za provedbu toga? Jer ukoliko ostali ne bi pristali, bio bih spreman ići i na tužbu drugih suvlasnika (ili sličan sudski postupak), pa ma koliko to trajalo (pitanje troška mi nije toliko presudno važno). Zato me zanima da li imam uporište u nekom zakonu na koji se mogu pozvati kod sastavljanja sporazuma / ugovora sa suvlasnicima ili pak kod potencijalne tužbe? Jer je moj dio dvorišta u stvarnosti za pola manji nego što mi pripada po zapisanom u katastarskim podacima. Znam da se radi o maloj čestici, no ne znam zbog čega ne bi prošla eventualna parcelacija? Postoji li neka definirana najmanja veličina čestice koja je potrebna za takvu parcelaciju? Još jednom puno hvala na odgovoru!

Nitko? Napravio sam shematski prikaz, vjerojatno je tako lakše shvatiti opsežan tekst. Molio bih ako mi ipak netko može odgovoriti, ili je imao sličnu situaciju. Hvala puno unaprijed.

Pozdrav svima, molio bih ako mi netko može odgovoriti na osnovu opisa situacije na zemljištu. Vlasnik sam kuće koja je zapravo u nizu, prethodno su na tom mjestu bile 4 manje kućice, zapravo 4 konobe u nizu, nazovimo ih brojevima 1,2,3 i 4. Ja sam svoju (broj 2, moje vlasništvo 1/1) adaptirao i podignuo kat, legalizirao svoj objekt, jednako kao i susjedi do mene, dakle broj 3 (njihova kuća je upisana kao suvlasništo, 4 suvlasnika ukupno, nisam siguran za njihovu legalizaciju, ali mislim da ovdje nije niti važna). Kuća broj 1 je davnih dana adaptirana i niža za etažu (također je upisana kao suvlasništvo), dok je „kuća“ broj 4 jedina ostala u izvornom stanju kao konoba, iako danas jako zapuštena i de facto nenastanjiva (urušeni krov, praktički ruševima), ali također je u suvlasništvu. Kuće broj 2 (moja) i susjed broj 3 se jedine redovito koriste kao vikend kuće, dok suvlasnici kuću broj 1 jako rijetko obilaze i dosta je zapuštena, čujem da je to jer su „u međusobnom sporu oko vlasništva“, derutna kuća broj 4 (iako piše suvlasništvo u katastru), navodno ima vlasnicu koja živi u Crnoj Gori (upisana je kao jedan od navedenih suvlasnika). Problem je dvorište. Ono je u stvarnosti fizički podijeljeno, znači međusobno nas odjeljuju zidovi, tako da svaka od tih kućica u nizu ima svoj "pripadajući" dio dvorišta kojim ima izlaz na put, tj. pristup kući. Kako su ti zidovi nastajali i tko je dogovarao da budu baš tako izgrađeni, ne znam, tako sam zatekao stanje (riječ je o nasljedstvu, dakle ne o kupnji!). Dvorište se u katastru vodi, međutim, kao samo jedna parcela (nazovimo je br. 5) koja je u suvlasništvu, u podacima katastra piše da je površima dvorišta 122 m2 (koliko je u stvarnosti ne znam, može biti više ili manje). Problem je što prema tom katastru kao i prema mom posjedovnom listu meni pripada 4/12 dvorišta, jednom suvlasniku također 4/12, a svim ostalim suvlasnicima (njih ukupno 4) po 1/12. Prema tome bi meni pripadala zapravo jedna trećina dvorišta, odnosno 40,6 m2. U stvarnosti, moj dio dvorišta ima dvadesetak m2 (jednako kao i kod susjeda br. 2, najmanji dio dvorišta ima ruševna kuća br. 4, jedino kuća br.1 u stvarnosti ima po mojoj procjeni barem dvostruko veće ograđeno dvorište. Da li postoji pravna mogućnost da u stvarnosti provedem ono što piše u katastru (ovdje naime ne postoje zemljišne knjige)? Mislio sam angažirati geodeta da izađe na teren i napravi elaborat stvarnog stanja. A zatim putem geodeta (i/ili odvjetnika?) uputiti isti drugim suvlasnicima dvorišta na uvid, te potom zahtijevati svoj dio dvorišta (pretpostavljam tužbom prema ostalima)? S time da je jedini dio dvorišta iz kojeg bi se potencijalno mogao „namiriti“ dio dvorišta kuće 1 (susjed na broju 3, dakle s druge strane ima u dvorištu podignut manji objekat (ljetnu kuhinjicu) uz sami zid. Ako je tako, ostalim susjedima - suvlasnicima bi bilo ostavljeno da se oko toga dogovore. Zaista zapetljana situacija, no kako se radi o malim površinama gdje je zaista važan skoro pa svaki kvadratni centimetar, zanima me da je je ovo što sam opisao izvodivo u praksi? Unaprijed hvala na strpljenju potrebnom za čitanje posta kao i odgovoru.

Hvala svima na odgovorima. I ja mislim da je cilj da me se izigra. Vjerojatno ću ocu predložiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, samo se nadam da će pristati.

Hvala Vam na brzom odgovoru. Ako se to odnosi na to da bi takav krovni ugovor trebali potpisati moji roditelji i nas troje djece to je vjerojatno neizvodivo. Jer sumnjam da bi moje sestre takav ugovor potpisale. Za tako nešto bi svi trebali sjesti za stol i otvoreno porazgovarati i dogovoriti se o podjeli imovine roditelja. To se, kako sam gore napisao, ovdje nije dgodilo niti se ima ta namjera. U prilog tome govori činjenica da su moje sestre već zapravo zbrinute kućama, a da se to učinilo skrivečki od mene. Uz to, moja sestra koja ima “privremeni smještaj” kod druge sestre a majka joj je darovala kuću na moru, ima jako veliki interes da naslijedi i ovu kuću (očevu) o kojoj je ovdje riječ. Zapravo, kako bi rekli, “ona bi htjela sve”, a tako se i ponaša, kao da je već gazdarica svega... Zato bismo ovo pitanje trebali riješiti bez ikakvog uplitanja sestara u priču, odnosno njihovih potpisivanja bilo kakvih dokumenata. Nekako mi se čini, kao laiku, da bi za to najbolji bio Ugovor o doživotnom uzdržavanju? ili ne?

Poštovani, molio bih Vas odgovor na pitanje nasljedjivanja, odnosno “rasporedjivanja imovine”, situacija je dosta slożena. S mojim roditeljima u istoj kući živi moja obitelj, iako u fizički odvojenim stanovima. Vlasnik kuće je moj otac, a kuća nije službeno etažirana. To je, koliko znam, jedina nekretnina čiji je vlasnik moj otac. Imam dvije sestre, jedna sa obitelji živi u kući koja je bila majčino vlasništvo, a sada sam otkrio da je (prema zemljišnoj knjizi) ta kuća upisana na sestru (nema zabilješke o npr. darovanju ili nekom teretu, samo piše da je ona unatrag oko 2 godine vlasnik kuće 1/1). Druga sestra, takodjer sa obitelji, već nekoliko godina živi u malom stanu u okviru navedene kuće (koja je sada vlasništvo prve sestre) i stalno se priča kako se “za nju treba riješiti gdje će biti, jer je ovo samo privremeno rješenje”). Istovremeno, ta druga sestra sa tako privremeno rješenim stanovanjem, dobila je darovnim ugovorom od naše majke vrlo veliku i vrijednu kuću na moru. U tom darovnom ugovoru (takodjer prema uvidu u zemljišnu knjigu) stoji da je druga sestra vlasnik te vrijedne kuće 1/1 ali postoji zabilježba: pravo služnosti - pravo stanovanja za moju majku i za moga oca). Sve ovo (o tome da su te dvije kuće, a obje su bile majčine, već prepisane, darovane...mojim sestrama) sam saznao sasvim slučajno, tražeći druge podatke preko interneta. Čini se da je to napravljeno već prije dvije godine, meni iza ledja, znači krajnje nepoštena igra sa strane mojih roditelja i mojih sestara koji i dalje šute o tome (svi se pravimo da ništa neznamo, otprilike). Pitanje je slijedeće. Prema usmenim dogovorima i obećanjima moga oca (i majke) kuća u kojoj živim, a žive i oni, odvojeno ( i u koju sam sa obitelji uložio jako puno sredstava za renoviranje i uredjenje) bi trebala pripasti meni. Otac me uvjerava da će kuća biti moja (“ništa ti ne brini” i slične priče). Naravno, znajući da se skrivalo od mene da su obje sestre već jako dobro zbrinute kućama, mislim da imam razloga biti sumnjičav, Postavio sam to pitanje i načelno smo dogovorili da se napravi ugovor da kuća predje u moje vlasništvo. Ali, mislim da se moji roditelji prvenstveno boje da će moja supruga “u slučaju nečega” tražiti bračnu stečevinu (iako neće) pa bi se tako “otimala imovina obitelji” (vjerojatno stoga Darovni ugovor za kuću na moru, sa pravom stanovanja, a ne Ugovor o doživotnom zdržavanju, ovo ja pretpostavljam). Otac je sasvim sigurno napisao oporuku, u koju jasno nemam uvida. Varijanta sklapanja Darovnog ugovora izmedju moga oca i mene za ovu kuću, sam čuo od javnog bilježnika, ne podliježe bračnoj stečevini. Ali, kako su sestre svoje kuće zapravo dobile od majke, dakle ne od oca, jer je jedino ova kuća njegovo vlasništvo, postoji mogućnost da bi sestre, nakon smrti oca, mogle zahtijevati obeštećenje, jer nisu i one adekvatno darovane od oca i slično, pa osporavati taj Darovni ugovor? Iako sam siguran da moj otac ima i drugih, možda manje vrijednih nekretnina, a i dosta uštedjevine, za koju naravno ne znam kako će je (oporučno) podijeliti. I navodno da se moja majka za svaki slučaj pismenom izjavom odrekne svoje eventalne bračne stečevine na ovoj kući - kuću je moj otac naslijedio od svoga oca ali je u više navrata temeljito obnavljana tijekom braka mojih roditelja). U slučaju takvog Darovnog ugovora takodjer bi upisali pravo stanovanja za oba roditelja dok su živi. Druga varijanta o kojoj razmišljam je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju izmedju oca i mene, vezano za ovu kuću, a da se takodjer moja majka pri tome odrekne svoje eventalne bračne stečevine. Moja supruga se isto tako spremna odreći svoje bračne stečevine vezano za ovu kuću. A u ugovor bi upisali da moja majka ima pravo stanovanja ili plodouživanja u kući dok je živa. Tako da bude zaštićena u slučaju smrti moga oca, kada (prema takvom ugovoru) kuća postaje moje vlasništvo. Ne znam kako je najbolje postupiti, odnosno kakvu varijantu predložiti ocu da svi (moji roditelji s jedne strane i ja s druge strane) budu zadovoljni i zaštićeni od mogućnosti eventualnih kasnijih mogućnosti osporavanja ili bilo kavih postupanja u ovom slučaju. Molio bih Vas za stručni savjet, što mi je najbolje učiniti. Ispričavam se na podužem postu i unaprijed Vam zahvaljujem.