Imamo malo kompliciranu situaciju, koja ide ovako:
Otac je svojom ušteđevinom kupio stan koji je bio vraćen denacionalizacijom vlasniku, i to pravom prvokupa. U to vrijeme bio je skrbnik svome bratu, ali o kupoprodaji nije izvjestio nadležni centar za soc. skrb, jer nije imao pojma da ih uopće i mora obavijestiti.
Nekoliko godina kasnije pojavio se od tatinog brata sin "odmetni i pohlepni", tatin nećak, koji je uspio izmanipulirati svog oca (tatinog brata) da se preseli k njemu i njegovoj porodici. I tada započinje hajka na mog oca od strane centra za soc. skrb, koji mu je oduzeo skrbništvo nad bratom, te hajka tatinog nećaka zbog stana. Uslijedila je privatna tužba tatinog brata (u stvarnosti ju je podigao nećak koji je sada skrbnik) za poništenjem kupoprodajnog ugovora za stan, ali je sudac presudio u korist mog oca jer je tata u zemljišnjim knjigama bio naveden kao vlasnik dulje od 3 godine.
Ali i centar je po službenoj dužnosti preko državnog odvjetništva podnio prijavu protiv mog oca također za poništenje kupoprodajnog ug. za stan i još nekoliko izmišljenih stvari.
Pitanja: Da li je moguće da se o istoj stvari (stanu) vode dvije parnice? Te, da li presuda koja je išla po privatnoj tužbi, a u našu je korist, može utjecati ikako na ishod parnice koja se vodi na zahtjev centra za soc. skrb?
Hvala na odgovorima!!!