moto guzzi

Suvlasnik sam kuće za koju smo se svi mi suglasnici usmeno dogovorili da je prodamo. A kako u Izvatku iz zemljišne knjige u odjelu C - Teretovnica piše da Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine na osnovu nekog svog Rješenja uknjižuje pravo prvokupa u korist REPUBLIKE HRVATKE. I tu smo stali. Jer, ne znamo što dalje raditi. Može li nam netko pomoći i uputiti nas koji su nam daljnji postupci (vjerujem da ih ima više, birokracija je ipak to) kako bismo došli do toga da prodamo kuću. Napomena: kuća nije proglašena nekakvim javnim dobrom, odnosno nekakvim spomenikom, rodnom kućom i slično, već se naprosto nalazi u staroj gradskoj jezgri gdje su sve zgrade na isti način tako proglašene

U međuvremenu sam drugim kanalima doznao odgovor na ovo moje pitanje. Pa ću ga sad i objaviti kako bih na taj način možda nekom drugom pomogao. Dakle, Rješenje o nasljeđivanju postaje pravomoćno najviše petnaest (15) dana od datuma kojeg javni bilježnik evidentira kao posljednjeg za kojeg ima pisanu potvrdu da su ga sve zainteresirane strane u tom Rješenju i preuzele. Tih petnaest dana javni bilježnici sami prakticiraju zbog toga jer je u Rješenju naveden rok od osam dana za izjavljivanje žalbe, pa onda oni čekaju poštu i slično. Nakon proteka tih 15 dana oni Rješenje smatraju pravomoćno, pozivaju sve iz tog Rješenja da im udare pečat/potvrdu o pravomoćnosti istog i od tada im teče 30 dana njihove obveze da to Rješenje dostave sudu/zemljišniku. A tamo, praktički nekog obveznog roka suca da donese svoje Rješenje nema. A tek nakon njega, Zemljišno knjižni odjel ga upisuje u svoje knjige. Da skratim, javni bilježnik ima rok maksimalno 30 dana da Rješenje dostavi na sud.

Održana je ostavinska rasprava i na osnovu Zapisnika sa iste trebalo je neko vrijeme (cca 20 dana), a nakon što smo svi u kratkom roku uplatili troškove istog javni bilježnik je donio Rješenje o nasljeđivanju. I tu su počele igrice. Da ne bi imao trošak slanja istog poštom zvao nas je pojedinačno da ga preuzmemo. Pa smo to napravili u 15-ak dana. Pa onda se čeka najmanje osam (8) dana za eventualne žalbe. Pa se onda nakon tog roka čekalo 15-ak dana da se čeka eventualna žalba upućena poštom. A nakon toga sada traži da svi mi (a ima nas iz mjesta udaljenih više od 100 km) donesemo svoj original Rješenja kako bi na istog stavio pečat pravomoćnosti. I mi još to čekamo. A u međuvremenu je prošao datum 10.02.2023. od kojeg više nitko od nas "običnih" ljudi osobno ne može donijeti nijedan dokument na Zemljišnik. PITANJE: može li javni bilježnik odnijeti Rješenje o nasljeđivanju na Zemljišnik a da nije udario pečat na sve originalne primjerke istog? Odnosno, koji je krajnji rok u kojem javni bilježnik mora odnijeti predmetno Rješenje na zemljišnik, a nakon njegove pravomoćnosti?

U parničkom postupku utvrđivanja vlasništva nad nekretninom (samostojeća kuća) jedan te isti odvjetnik zastupa nas ukupno četvero koji polažemo pravo na polovicu vlasništva iste. Tu ima dosta podnesaka, žalbi i slično. Naš zajednički odvjetnik svaki puta ne naplaćuje istu vrijednost obavljenog posla. I to nije problem. Problem leži u ispostavljenim računima. Naime, na jednim računima piše "Odvjetnički troškovi-predujam" a na drugima "Zastupanje na ostavinskom ročištu". Na ovakvim računima on navodi svih nas četvero, dok na trećoj vrsti računa na kojima piše samo "Odvjetnički trošak" su napravljeni za svakog od nas pojedinačno. Imamo dojam da nas sa takvim načinom naplate troškova namjerno zbunjuje kako ne bismo znali za što odnosno za koju vrstu usluge je svaki račun napravljen. Moja pitanja: 1. Smije li on bez navođenja članaka iz "Odvjetničke tarife" izdati račun?: 2. Po kojem izračunu je on naveo visinu predujma (jer ako ima predujam za nešto, onda osim što zna za što, onda zna i za koliko, zar ne?) ? 3. Zašto jednom izdaje pojedinačne račune a drugi put "kolektivne"? Ima li pravo na to?

Žalbu se podnosi Upravnom vijeću koje ima 8 članova. I oni su nas prošle godine odbili. Jedino ne znamo da li su oni imali pravo uvida u sve dokumente ili nisu. Odnosno, vjerovali svojim u prvom stupnju. A Pravilnik ne propisuje nekakav treći stupanj (inspekcija, nadležno županijsko tijelo i slično). Nevezano za povjerenje u iste, mene zanima kome se nakon Upravnog vijeća mogu obratiti. A također sam iznenađen i time što se u ova dva konkretna slučaja (vrtić i sport) ne primjenjuju jednaki kriteriji, odnosno ne važe ista pravila. Očito je nedosljednost naša zbilja.

Moderatore hvala na preciznosti. Ali meni još uvijek nije jasno (a tu se slažem sa Ančicom) i ne mogu vjerovati da ne postoji mehanizam provjere , pa ako hoćete i zakonitosti provođenja odluke bilo kakvog natječaja, poziva, natjecanja i sl. na kojem je sudjelovalo više kandidata!?! Pa to otvara Pandorinu kutiju zvanu apsolutizam, odnosno manipulacija. Zamislite samo da SVE, ali ama baš sve u životu se napravi u smislu natjecanja, odnosno izbora između više kandidata, a odluka je onoga tko raspiše taj natječaj, poziv i slično?!? To bi dovelo do rata! Oružanog! Zato i mislim da MORA postojati nadzorni mehanizam. Evo, u ovom "sportskom" primjeru, nadzorni mehanizam je podijeljen između službene osobe i osobe koja predstavlja suparničku stranu. U ovom mom slučaju (upis u vrtić) ja sam suparnička strana svima onima koji su ispred mene na listi. I po toj logici, odnosno analogiji, ja bih onda imao pravo uvida u te dokumente. Zar ne?

Sjetio sam se još nečega. Radi se o sportu: u mlađim dobnim skupinama propisana su godišta za svako pojedino od njih. I svaki klub je dužan službenoj osobi prije utakmice pokazati službeni dokument koji sadrži ime i prezime igrača/igračice, datum rođenja i fotografiju s kojom se dokazuje da dotični/na ima pravo igrati za taj dobnu kategoriju. Uvid u iste ima pravo i predstavnik suparničke momčadi. Gdje je tu GDPR? Ili je ova JAVNOST drugačija od one prije?

Ako je tako kako kažete (da u javnom natječaju nemam pravo uvida u dokumente ostalih sudionika zbog zaštite njihovih podataka), onda se samo po sebi nameće pitanje: a čemu uopće javni natječaj? I čemu slati dokumentaciju? Jer onaj koji je raspisao taj javni natječaj može onda donijeti Pravilnik u kojem on sam sebe ovlašćuje da taj zadatak (konkretno: prijem djece u vrtić) može uraditi sam, po svojoj volji!?! U protivnom, moje saznanje da je moja molba pravilno bodovana, ne znači ništa jer je nemam sa ničime usporediti. Zar sudjelovanje u JAVNOM pozivu, natječaju i sl., nije samo po sebi pristanak na JAVNOST? Pa i onu koja podrazumijeva i moj uvid u kompletnu javnost? Uostalom, ako ja nemam pravo uvida u druge sudionike JAVNOSTI, zašto to isto pravo ima onaj koji je raspisao tu JAVNOST? Koja je razlika između mene i njega u pogledu GDPR-a? Tu ih ima najmanje dvoje, ali kada uložim žalbu onda o njoj odlučuje Upravno vijeće, a tamo ih ima NOVIH 8 osoba. Po kojoj odredbi zakona o zaštiti osobnih podataka (ili kako se već zove, nebitno) tih novih 8 osoba ima pravo uvida u cjelokupnu dokumentaciju? Mislim, da se oko ovoga u RH ne zna puno. I onda radi tko što hoće.

Vrtić je objavio OGLAS o upisu djece za ostvarivanje prava programa predškolskog odgoja. Na osnovu prošlogodišnjeg iskustva kada su nam odbili žalbu zbog toga što nije upisano naše dijete, a na naš zahtjev da izvršimo uvid u ostale molbe, pogotovo one djece koji su upisani (pravdajući to GDPR-arom),bojimo se istog ishoda i ove godine. Naime, prilikom upisa trebamo predati tražene dokumente, a onda se na osnovu njih a u skladu sa Pravilnikom o upisu djece boduje svaki od tih dokumenata. Konačan spisak upisane djece čine oni sa najvećim brojem bodova poredanih po visini istiha sve do popune propisanog broja. Nezadovoljni našim plasmanom tražili smo uvid u bodovanje one djece plasiranih ispred našeg. Odbili su nas zbog GDPR-a. Pitanje: ako je poziv javan, i ako smo se svi na njega javili pod istim, propisanim, uvjetima, imamo li mi koji smo nezadovoljni ishodom pravo na uvid u dokumentaciju ostalih sudionika predmetnog poziva?

Malo sam proučavao Zakon i u članku 75. st.1. piše: Vlasnik zemljišta sa zgradom...može svojim očitovanjem volje učinjenim na zemljišnoknjižnom sudu podijeliti svoje pravo vlasništva na suvlasničke dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasništva na određenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi. Kako se u ovom našem slučaju radi da je za sada u zemljišnoknjižnom odjelu suda kao jedini vlasnik zgrade i cijele k.č. upisana druga strana i to u cjelosti, a koji čak i ne osporava (jer ne može, naravno) naše vlasništvo nad stanom u zgradi koja je u cjelosti (?) upisana kao njihovo vlasništvo, znači li to da oni jednostavno svojim očitovanjem dobre volje a bez da nas pitaju ili na bilo koji način naše iskazane volje (slažemo se odnosno ne slažemo se) mogu napraviti to da se nas u tom idealnom dijelu upiše u knjige kao vlasnika?

Ima li netko tko bi mi mogao pomoći odmrsiti ovo. Jer, ako ja dobro tumačim, oni nam kažu da ponovo pokreću isti postupak zbog kojeg su već odbijeni od nadležnog državnog ureda. Ili, imaju neku drugu mogućnost?!? Ako da, koju? Inače, nama se ne ide na sud , pokušali bi se dogovoriti. Ali, bez upisa vlasništva 1/1 u zemljišnik (dakle, ne samo upisa u knjigu položenih ugovora) nema dogovora.

Hvala na dosadašnjim zaista iscrpnim i preciznim odgovorima. Ali mene buni još uvijek taj "postupak radi određivanja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade/građevinsku česticu...". Ako ja dobro shvaćam, to je isto što su oni već napravili kod Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje pa su odbijeni. Citiram: "...Upravni odjel ...rješavajući po zahtijevu kojeg je podnijela...a temeljem članka 96.stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku donosi RJEŠENJE: Odbija se zahtjev koji je podnijela...za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice na dijelu k.č. ...OBRAZLOŽENJE: Pregledom priložene dokumentacije te obavljenim očevidom na taerenu..., utvrđeno je da je na predmetnoj k.č. građevina mješovite uporabe koja u većem dijelu prizemlja sadrži prateće sadržaje aktivnosti koja se obavlja na preostalom dijelu k.č.. Dakle, ta građevina i preostali dio k.č., s obzirom na raspored prostorija odnosno na njihovu međusobnu komunikaciju i uporabu , funkcionalno predstavlja ne djeljivu cjelinu....Iz naprijed navedenog proizlazi da za dio postojeće građevine nije moguće utvrditi građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu dijela građevine, budući bi takvo utvrđivanje građevne čestice bio u suprotnosti s dokumentom prostornog uređenja općine..., te s tim u svezi člankom159. Zakona o prostornom uređenju i s člankom 157.st.1. istog Zakona, odnosno cijepanjem naprijed navedene jedinstvene građevine dovodi se u pitanje ("ruši se") njezina legalnost." Ovo je bilo 2014.godine, a ovo o "srazmjeru" je staro 10-ak dana. O čemu se tu radi? Mogu li oni nakon ovakvog Rješenja išta više napraviti? Zar nam stvarno preostaje jedino sud? Moram još napomenuti da mi nismo baš zainteresirani za bilo kakav suvlasnički dio na "preostalom" dijelu k.č. već samo da se upišemo u zemljišnik kao vlasnici etažiranog stana i da slijedom toga dobijemo sve dozvole za nadogradnju . Oni se sa nadogradnjom ne slažu, i razgovaraju samo o vlasništvu nad "preostalim" dijelom.

To je samo ugovor o izradi Elaborata koji nismo ovjerili kod javnog bilježnika. Čak nema odredbu da se njegove odredbe moraju i provesti. U biti, to je čisto bio ugovor na bazi dobre volje obiju strana. Dakle, Zakon o prostornom planu to propisuje. A da li to znači da su oni kod nadležnog tijela lokalne samouprave (ili gdje već?) pokrenuli postupak izmjene prostornog plana s kojim bi onda napravili tu parcelaciju ili kako oni kažu sa predmetnu zgradu predvidili "srazmjernu" parcelu? I još: da li tu srazmjernu parcelu određuje tlocrtna površina ili obujam (kubikaža) zgrade? Jer, moja porodica je pokrenula postupak izrade idejnog rješenja za nadogradnju bdući se zgrada nalazi u građevnom području. Mijenja li to "srazmjerno" zemljište?

U prizemnoj zgradi tlocrtne površine 230 m2 a koja se nalazi na zemljištu od cca 3 300 m2 moja porodica je vlasnik stana. Vlasništvo smo stekli po osnovi stanarskog prava i još smo u fazi otkupa. Budući da zgrada nije etažirana (vlasništvo imamo samo na osnovu knjige položenih ugovora) sklopili smo ugovor sa jedinim vlasnikom preostalog dijela zgrade kao i cjelokupnog zemljišta (k.č.) - vlasništvo upisano u zemljišnim knjigama- o izradi Elaborata o etažiranju. Istog smo platili u omjeru 1/3 mi a oni 2/3. I tu počinje problem. Vidjevši da smo po tom elaboratu mi vlasnici u idealnom dijelu 66/212 i cjelokupnog zemljišta, druga strana je odbila izvršiti upis u zemljišnik onoga što piše u Elaboratu o etažiranju. Najprije su tražili parcelaciju, što im je nadležni državni ured odbio a sada kažu da " pokreću postupak radi određivanja zemljišta za redovnu uporabu zgrade, a sve radi izdvajanja glavnine zemljišta s jedne strane od predmetnog objekta i zemljišta ispod tog objekta i neposredno oko objekta s druge strane." To opravdavaju time da je "zemljište NESRAZMJERNO veće od površine samog objekta" ma šta to značilo. Pitanje: smiju li oni to napraviti i na osnovu čega?