Mortisha

Evo, upravo je kolega išao pitati osobu zaduženu za zaštitu na radu da li ima taj pravilnik, da se pripremimo za danas, jer očekujemo još jedan ispad... U petak je bio kaos, jer je glavni bio odsutan... to je nešto neopisivo što si pojedinci dozvoljavaju u jednom kolektivu... Hvala vam svima na savjetima. Žalosno je što zbog takvih ljudi budeš neprestano pod stresom i adrenalinom, pa se razboliš.... Uh....A vaš učinak i njihov na kraju mjeseca su nebo i zemlja...

Privatno poduzeće, veće. Imamo osobu zaduženu za zaštitu na radu, evo, zaista nisam znala da se prvo njemu treba obratiiti, ili možda ni on sam ne zna što napraviti u takvoj situaciji. Hvala. A to da ga uhvatimo dok vozi službeni automobil... hm, kako? Čekati da krene pa pozvati policiju i dati im registraciju vozila, što li? Mislim, glupo mi je da vas sve to moram uopće pitati, jer šefovi sve znaju, gutaju, gutaju, pa kad punknu bi ga tukli. Onda nastane urlanje i psovke, ali nikakve sankcije. Ne možeš udariti kolegu na poslu, nismo divljaci. Svi kažu da je dobio već opomenu, lupili su ga i po plaći, navodno, ali evo, opet ga trpe zadnjih godinu dana bez ikakvih sankcija.

Poštovani, ljubazno vas molim za savjet u jednom slučaju koji se već dosta dugo događa na našem radnom mjestu. Dakle, imamo jednog kolegu koji je gotovo svakodnevno na radnom mjestu u alkoholiziranom stanju, koji tvrdi da "ide za poslom na teren", međutim, odlazi u kafiće, i pritom koristi službeni automobil. Dotični je, nakon brojnih žalbi kolega koji su s njime imali problema, samo usmeno opomenut od strane nadređenih, ali nikada nitko nije ništa konkretno učinio. Sada je to toliko uzelo maha, da je zaista postalo vrlo ozbiljno, pa čak i opasno, jer taj isti kolega, u tako alkoholiziranom stanju, koji ne odrađuje svoje zadatke kako treba i još nanosi sramotu firmi u kojoj radi, iskoristi trenutak odsutnosti nekog od kolega da bi ga lažno optuživao kod šefova. Šefovi odmahuju rukom i tvrde nam da su svjesni svega, da ga ne uzimaju za ozbiljno, međutim, pokazalo se da to nije uvijek tako, vjerojatno zbog toga što on ima "dužu tradiciju" u firmi. I zbog toga nerijetko, potiho, na plaćama ili u svakodenim međuljudskim odnosima na poslu, nevini ispaštaju. To što je njima u interesu da nama daju što nižu plaću od zaslužene, to je jedan sasvim drugi problem. Mene konkretno zanima, što sindikat ili radnici mogu učiniti po pitanju tog alkoholičara? Da li je točno, što smo čuli, da u tom trenutku, kada dođe na posao u vidno alkoholiziranom stanju, imamo pravo pozvati inspekciju rada koja bi trebala istog trena izaći na teren sa policijom, odnosno, doći na naše radno mjesto i alkotestirati ga? Ili postoje neke druge sankcije koje sindikat može sam poduzet ili nešto slično? Molim vas za pomoć, jer zbog takvih tračeva i duboko narušenih međuljdskih odnosa, u atmosferi u kojoj rijetki rijetkima vjeruju, kolege su znale dobivati i otkaze u zadnjih desetak godina. Dosta nam je navlačenja po suđenjima, sve parnice su presuđene u našu korist, vrijeme je da ovo nekako zaustavimo. Hvala puno na odgovoru.

Uh, huh....Nažalost, znam jako puno žena, iako bih ih trebala nazvati drugačije, koje tako muljaju bivše muževe da im iz razno raznih razloga plaćaju na ruke, da bi ih onda nakon nekoliko godina tužile za neplaćanje alimentacije. Znam čovjeka koji je redovno davao i više od propisane alimentacije, pa ga je nakon 5 godina gl..... tužila, on nije imao nikakvih pisanih tragova o uplatama, i otišao čovjek u zatvor na pet dana i nažalost, ostao bez posla.... Ružne, jako ružne stvari ljudi jedni drugima rade. Pokušajte se zaštititi kako god. Ako smijem, evo par mojih prijedloga: 1. Uplaćujte na njen račun ili otvorite vi poseban račun za svoje dijete. Svako socijalno davanje, pa tako i alimentacija, zakonom su izuzeti od ovrha. 2. Pokušajte ju nekako navesti da vam potpiše izjavu na običan papir, ne mora niti biti ovjerena kod bilježnika, na kojem vam priznaje koliko ste joj alimentacija do sada isplatili i jeste li joj išta dužni. Lakše bi bilo snimiti na diktafon na mobitelu njenu izjavu, ali to se ne smije. 3. Čuvajte si uplatnice od sada na dalje, zlu ne trebalo, ali niti kune joj više nemojte davati na ruke. I neka na svakoj uplatnici stoji naznaka, u rubrici "svrha plaćanja" - alimentacija za (taj i taj mjesec te i te godine).

Zahvaljujem. Idemo prema sudu....

Poštovani, nužda me natjerala da vas zamolim za pravni savjet, budući da "teglim" na svojim plećima jedan dugogodišnji problem koji ne znam kako riješiti. Već sam tražila pravne savjete kod svoje odvjetnice, na policiji i na socijalnom, ali nitko mi nikada nije dao nikakv konkretan savjet, već me uvijek nagovaraju da zaboravim, pustim, da mu se umilim, i ne znam ni ja što sve nisam čula... Dakle, zbog učestalog psihičkog i fizičkog nasilja u braku doslovce sam jedne večeri, s malim djetetom i jednom torbom naših stvari, prije 5, 6 godina napustila supruga. Imala sam se gdje skloniti i bilo mi je dosta neprestano živjeti u strahu, a još gore da moje dijete sve te gadosti gleda. Budući da sam imala i pokćerku kojoj sam bila jedna i jedina mama, a i ona i njen otac nisu državljani RH, izašla sam im u susret i podnijela zahtjev za razvod braka tek 2014. kada su konačno sredili svoj status u RH. Napravila sam im i previše ustupaka i usluga, i jedino što sam dobila zauzvrat je da sam ispala - iskorištena glupača.... Od mog odlaska pa do danas, bivši suprug i dalje je u našem nekadašnjem podstanarskom stanu u kojem su gotovo sve moje stvari, od namještaja do velike knjižnice. Emotivno sam jako vezana uz svoje knjige, koje pomno biram i skupljam već 20 godina, i željela bih ih dobiti natrag. Nekoliko puta, kada bih ga uhvatila dobre volje, čak mi je i dozvolio da dođem u stan i uzmem svoje stvari, ali kada bih uspjela natrpati jedan ruksak ili kutiju knjiga, odjednom bi promjenio ponašanje i opet postao grub, tako da nikada nisam uspjela u potpunosti doći do svih svojih stvari. Neke su i nestale, kao npr. sva zlatnina od našeg djeteta koju je dobila od moje obitelji od rođenja do 5. godine života, a u grubo se radilo sigurno o oko 1000 eura vrijednosti. Njemu, naravno. Meni to nisu pare nego sam emotivno teško podnijela nestanak sveg tog zlata i dan danas mi je to zaista srcedrapajuće jer su sve to bili ipak vrijedni pokloni za našu kćer. Što se pak knjiga tiče... njemu ni na koji način nije stalo do toga, jer je tip koji u životu nije pročitao niti novine a kamoli neku knjigu. Ali moji pokušaji da mi dozvoli da dođem do svojih stvari daju mu prostora za manipulaciju i novo psihičko maltretiranje. Već danima ne spavam jer me nazvao jedne večeri da mi kaže da seli iz tog stana i da je sve moje stvari bacio u kontejner. Nisam mogla nikako to provjeriti, ali znam da je sposoban za takvo što. Svi mi govore da se oprostim od svih stvari koje su mi ostale u stanu, no lako je to reći, a teško učiniti.... Knjige su moja ljubav i moja profesija, to je moja osobna knjižnica, tamo su neki zaista rijetki primjerci, cijela lektira koju sam pripremala za našu kćer..... Čak je i ona, budući da sada ima 10 godina, pokušala uzeti neke knjige, ali joj nakon tog pitanja nije niti dozvolio da dođe kod njega u stan, već su se MORALI naći u pizzeriji. Uz sve to, od srpnja 2017. kćeri ne plaća alimentaciju, a već ima ovrhu na prijašnji dug, znam da radi i gdje radi i kolika mu je plaća, ali ne da, ponovo radi psihičke torture. Pokćerka je lani u ožujku također nakon dugog trpljenja pobjegla od njega.... Molim vas, ima li ikakvog pravnog načina da dođem do svojih stvari dok zaista ne nestanu u nepovrat? Unaprijed zahvaljujem.