Jump to content

Jack Butler

Korisnik
  • Broj objava

    173
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    4

Sve što je Jack Butler objavio

  1. Šta hoće? Upit je nerazumljiv.
  2. Može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije pa onda reviziju ako dopuste istu po prijedlogu. Međutim revizija i prijedlog za dopuštenje revizije nisu žalba te važe posebna pravila za iste.
  3. Ništa od toga. Prošlo je 30 godina, a niti ta osiguravajuća kuća ne mora biti sljednik one ranije da bi odgovarala za njezine obveze.
  4. Po ovome što ste naveli, smrt vašeg oca nije u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom. Budući je otac preminuo, a zahtjev za naknadu štete nije podnesen, nasljednici nemaju pravo na pravičnu novčanu naknadu koja bi pripadala pokojnom ocu da je isti poživio i podnio zahtjev. S tim da se zahtjev podnosi nakon završetka liječenja, tako da čak i podneseni zahtjev nije garancija prelaska prava na naknadu štete na nasljednike.
  5. Koliko je prošlo od dana nezgode do dana smrti? Koje je ozljede otac zadobio u prometnoj nezgodi? Zašto je bio u sanitetskom vozilu? (Gdje su ga vozili?)
  6. Da, za ozljede koje je pretrpio sudionik nezgode trebalo je postaviti odštetni zahtjev za njegovog života. Da je takav zahtjev postavljen, njegovo pravo na naknadu štete prešlo bi na nasljednike. Ako je njegova smrt posljedica prometne nezgode, određeni srodnici imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe. Da je smrt posljedica prometne nezgode treba dokazati oštećenik. Ako je poginuli bio putnik u vozilu, odgovornost za nezgodu nije od značaja i postoji solidarna odgovornost osiguratelja oba vozila ako je u nezgodi sudjelovalo više vozila od jednog.
  7. Moguće je, da. Tko zahtijeva naknadu štete, odnosno tko podnosi odštetni zahtjev?
  8. Nema zastare, zasad. Konstrukcija "Nema ovdje zastare" može se protumačiti kao da to potraživanje ne zastarijeva.
  9. Zastara prema vama počela je teći dan poslije što se banka naplatila od njega. On od vas može tražiti polovicu isplaćenog. Njegov zahtjev prema vama zastarijeva u roku od 5 godina od dana kada je zastara počela teći. Imovinskopravni zahtjev zastarijeva. Njih dvoje su solidarni dužnici i ako jedan plati za drugog ima pravo tražiti polovicu od drugog dužnika. Polovicu jer je predmnijeva da bračni drugovi sudjeluju svaki u omjeru svaki po 50%.
  10. Ne znam tko ti je ovo rekao jer nikako nije točno. Čl. 234. st. 6. propisuje zastarni rok kod ugovora o osiguranju, a što je tvoj slučaj. Kasko osiguranje je ugovor o osiguranju imovine. Lawbydesign nije u pravu milijardu posto. Bilo je primjera, međutim osiguranja i naknadu štete (kao i sve specifičnosti bilo koje grane prava) zna jako malo ljudi kako treba. Ja to radim. S druge strane, zemljišne knjige nemam pojma.
  11. Naravno da vrijedi. Ne bi bilo prvi put da štetnik prođe lišo. Iako će se osiguravajuća kuća obratiti lovačkom društvu 1000%. Vidio sam hrpu predmeta gdje osiguranje koje je platilo po kasko polici nije pazilo otkad teče zastarni rok pa su računali da zastara teče od dana kad su oni platili popravak vozila, a što je pogrešno. Zastara im teče otkad je njihov osiguranik saznao za štetu i odgovornu osobu jer su isplatom stupili u njegova prava. U tvom slučaju nikako nije zastara. Opet ponavljam...kada štetu na vozilu nadoknadi kasko osiguratelj na njega je prešlo pravo potraživati naknadu štete od štetnika tako da nemaš pravo ništa tražiti od lovačkog društva jer ti je šteta nadoknađena. Naknada materijalne štete ne može se kumulirati po više osnova jer je šteta jedna i kao takva se namiruje. Ne možeš sklopiti 10 kasko polica i kad razbiješ auto naplatiti naknadu sa svih 10 polica. U tvojem slučaju, ne možeš dobiti keš od lovačkog društva koliko ti iznosi popravak vozila jer ti je vozilo već popravljeno i popravak plaćen od osiguratelja. Tvoje pravo je prešlo na osiguratelja. Da li će se oni naplatiti od lovačkog društva nije tvoja briga. S druge strane, kod osiguranja osoba (dobrovoljno osiguranje od posljedica nezgode) ili životnog osiguranja kumulacija je moguća tako da se naknada može dobiti i od više osiguranja i od štetnika. Izrijekom je propisano u ZOO-u kako osiguratelj NEMA nikakvo pravo prema štetniku. Jedino se ne može kumulirati naknada od osiguratelja koji osigurava odgovornost štetnika i od štetnika. Pojednostavljeno, da imaš sudar ne možeš dobiti naknadu štete i od vozača koji je kriv za nezgodu i od njegovog osiguratelja koji mu je izdao policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
  12. Navedeni članak propisuje prelazak prava osiguranika na osiguratelja prema odgovornoj osobi za štetu. Oštećenik kojem je oštećena stvar, ovdje vozilo, a ako je to vozilo još i kasko osigurano, može birati od koga će tražiti naknadu štete. Od štetnika ili od kasko osiguratelja. Kasko polica služi naknadi štete koja nastane osiguraniku. Ovdje je to vozilo u koje je udarila divljač. Članak 949. (1) Osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. (2) Iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Kada se osiguranik/oštećenik naplati od kasko osiguratelja, sva njegova prava prema štetniku (ovdje lovačko društvo) prelaze na osiguratelja. Tada više oštećenik nije aktivno legitimiran tražiti naknadu štete od štetnika nego je to sada osiguratelj. Pravo koje prelazi na osiguratelja je oštećenikovo pravo na naknadu štete od štetnika. Znam šta pišem, radim ovakve sporove već 15 godina i kao pun. tužitelja i kao pun. tuženika.
  13. Nije im prošao nikakav rok. Zastarni rok za osiguravajuću kuću koja vam je platila prema lovačkom društvu isti je kao i vaš. 3 godine od dana saznanja za štetu i osobu koja je odgovorna za istu. I njima i vama je rok isti jer je njihov rok vaš rok. Ako nije vaša prošao zastarni rok, nije ni njima. U trenutku kada vama padne u zastaru, pada i njima. Oni su stupili u vašu poziciju kada su platili. Vi više nemate prvo ništa tražiti od lovačkog društva jer su sva vaša prava prešla na osiguratelja. Opet kažem, nemate pravo ništa tražiti od lovačkog društva jer vam je šteta nadoknađena od kasko osiguratelja. Vaše pravo na naknadu štete isplatom osiguratelja prešlo je na osiguratelja. Eventualna vaša dvostruka naplata će se otkriti i morat ćete vratiti novac.
  14. Ako ste dobili naknadu od osiguratelja ni ne pokušavajte dobiti i od lovačkog društva jer će se vaša dvostruka naplate jedne štete otkriti kada se osiguratelj obrati lovačkom društvu. Netko od njih dvoje će tražiti od vas vraćanje. Vjerojatno osiguranje. I morat ćete vratiti.
  15. Neće proći bez posljedica jer će im se sa zahtjevom obratiti vaš osiguratelj. Vaše pravo na naknadu štete od lovačkog društva je prešlo na osiguratelja isplatom po polici kasko osiguranja. 963. ZOO - (1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
  16. Nema kumulacije naknada materijalne štete po više osnova. Materijalna štete je jedna i kao takva se namiruje samo jednom. Na oštećeniku je izbor hoće li se namiriti od štetnika ili po kasko polici. Ne može po oba osnova. VSRH, Rev-1097/1995 Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelju na temelju ugovora o kasko osiguranju vozila tužitelja, koji je kao vlasnik zaključio tužitelj s prvotuženikom kao osiguravateljem, isplaćena naknada za štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi i to na temelju izvansudske nagodbe. Tijekom postupka i u reviziji tužitelj ističe da se zahtjev u ovom sporu za naknadu štete podnosi na temelju obveznog osiguranja od odgovornosti u prometu kojeg je štetnik (vlasnik drugog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi) zaključio s prvotuženom zajednicom osiguranja. Nižestupanjski sudovi su i po ocjeni ovog revizijskog suda zakonito odlučili kada su odbili zahtjev tužitelja, jer je u postupku utvrđeno da je šteta tužitelju naknađena po drugom osnovu pa bi usvajanjem i ovog zahtjeva došlo do (nedozvoljene) kumulacije naknade štete i do neosnovanog obogaćenja. Tužitelj, naime, gubi iz vida da se radi o dva slučaju osiguranja iste imovine - osobnog automobila (i osiguranje od odgovornosti je podvrsta osiguranja imovine). Osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Međutim, iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja (čl. 925. st. 1. ZOO-a). Kako se tužitelj kao vlasnik stvari (automobila) već deklarirao da je isplatom iznosa po osnovi kasko osiguranja namiren u svom zahtjevu za naknadu štete, to mu se istu štetu (materijalnu) ne može naknađivati dva puta, pa je stoga osnovano odbijen tužbeni zahtjev. VSRH, Rev-2051/1998 Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je šteta na vozilu tužiteljice prouzročena u prometnoj nesreći dne 8. listopada 1995. godine namirena po osiguravatelju drugotuženika, tj. osiguravajućem društvu S. d.d. dana 29. prosinca 1995. godine, kao i trošak prijevoza automobila (prije podnošenja tužbe). S obzirom na navedeno utvrđenje, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su tužiteljicu odbili s tužbenim zahtjevom za naknadu štete na vozilu i troškove njegovog prijevoza od mjesta prometne nesreće do mjesta popravka vozila. Naime, sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili, da tužiteljici u smislu odredbe čl. 925. st. 2. u svezi s odredbom čl. 190. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) ne pripada naknada materijalne štete, budući da joj je ta šteta već namirena, te je tužiteljica dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Ovo iz razloga, jer se radi o naknadi materijalne štete, a kod naknade materijalne štete nema kumulacije i kada je ta šteta podmirena, nije odlučno da li je osnovana i po kojem drugom pravnom osnovu. Prethodno je samorazumljivo. Odredbe Ugovora o osiguranju pa tako i kasko osiguranju predviđaju prelazak prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu na osiguratelja. Ako osiguratelj plati po kasko polici na njega prelazi pravo naknade štete prema štetniku, ovdje lovačkom društvu. Ako je lovačko društvo već platilo štetu oštećenom, onda bi bilo dužno ponovo platiti i osiguratelju.
  17. Ne možete štetu naplatiti i od lovačkog društva i po polici kasko osiguranja.
  18. Nekako kao da sam znao da će vaše mišljenje biti ovakvo. Još netko?
  19. Kolege i laici, šta mislite o sucu Antonu Hlači koji je odgodio ročište jer je nezadovoljan plaćom?
  20. Broj: Rev-x 1075/12-2R J E Š E N J EVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Č. kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., protiv tuženice N. G. iz Z., koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P - 375/08-19 od 3. svibnja 2011., u sjednici održanoj 29. siječnja 2014.,r i j e š i o j e:Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gžx - 212/11-2 od 5. travnja 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.ObrazloženjePrvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja kako glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i to: - dijela k.č. br. 8238 pod novom oznakom k.č. br. 8238/1 dio kuće broj 32. od 5. čhv. (20. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 10 m2, dio zgrade 2. do 7. čhv. (24. m2) i dvorište od 26. čhv. (95. m2), - dijela k.č. br. 8239 pod novom oznakom k.č. br. 8239/1 dio kuće broj 32. od 8. čhv. (30. m2), dio zgrade 1. do 5. čhv. 18 m2, dio zgrade 2. do 11. čhv. (41. m2) i dvorište od 16. čhv. (58. m2), - dijela k.č. br. 8240 pod novom oznakom k.č. br. 8240/1 dio kuće broj 32. od 2. čhv. (6. m2), dio zgrade 1. do 3. čhv. 12 m2, dio zgrade 2. do 4. čhv. (13. m2) i dvorište od 31. čhv. (111. m2), - dijela k.č. br. 8241 pod novom oznakom k.č. br. 8241/1 dio zgrade 1. do 2. čhv. (6 m2) dvorište od. 76. čhv. (272. m2), upisani u posjedovni list broj 1530 k.o. Č., koji dijelovi svih naprijed navedenih čestica čine k.č. br. 8238/1 Č., kuća broj 32., zgrada 1., zgrada 2. i dvorište od 199. čhv., odnosno 7. a i 15. m2, što je tužena G. N. dužna priznati.“ Odlukom o troškovima postupka obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 8.645,98 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženici iznos od 8.024,37 kuna.Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Na reviziju nije odgovoreno.Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.Tužitelj, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, postavlja materijalnopravno pitanje objekta stvarnopravnog odnosa u primjeni odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV), koje je, obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čime je izvanredna revizija dopuštena (u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a). Isto tako revizija je osnovana.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje i priznanje prava vlasništva nad nekretninom, u kojem zahtjevu se deklaratorni (utvrđenje) dio sagledava kao sastavni dio kondemnatornog (priznanje) dijela zahtjeva.Prvostupanjski sud je (nakon očevida uz asistenciju vještaka mjernika, te ostalih provedenih dokaza u postupku) prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći, primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a, da je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva nad dijelovima više katastarskih čestica, koji dijelovi su sačinjenim parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom jedinstveno predstavljeni novoformiranom česticom zemlje 8238/1 k.o. Čeglji.Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći da parcelacijski elaborat na kojeg se tužitelj poziva u postupku nije potvrđen od nadležnog područnog ureda za katastar u smislu odredbe čl. 59. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", broj 16/07 i 124/10), čime nije formirana nova zemljišna čestica, te utoliko da se prema postavljenom zahtjevu tužitelju ne može pružiti vlasnička zaštita.Kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, ispravno je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj presudi da u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.U konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZV-a - čl. 388. st. 2. ZV-a) zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini sastavni dio zahtjeva.U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud propustio je cijeniti činjenice relevantne za primjenu naprijed navedenih odredbi materijalnog prava, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).U Zagrebu, 29. siječnja 2014.Predsjednik vijećaŽeljko Glušić, v.r. Broj: Rev-x 995/13-2U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K EP R E S U D AVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz P. B., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. J. iz P. B., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gžx-44/13-2 od 17. travnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-2245/11-58 od 18. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2014.,p r e s u d i o j e:Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.ObrazloženjePrvostupanjskom presudom u toč. 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista vlasnica 327/499 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 1748/1, oranica u P., ukupne površine 499 čhv, upisane u z.k.ul. 3720 k.o. B. D., a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na označenoj nekretnini u označenom suvlasničkom omjeru. U toč. 2. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.584,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku od 18. prosinca 2012. do isplate. U toč. 3. prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu do ukupno 30.200,95 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a u toč. 4. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je pod toč. I. izreke drugostupanjske presude preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, kao i njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke drugostupanjske presude tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.343,75 kn, dok je pod toč. III. izreke drugostupanjske presude odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 12.843,75 kn, a preko dosuđenog iznosa. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je žalba tuženika kao nedopuštena u dijelu u kojem je tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu dijela troškova parničnog postupka.Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da se odbije žalba tuženika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.Revizija nije osnovana.Temeljem odredbe čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.Predmet spora između stranaka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao k.č.br. 1748/1 upisane u z.k.ul. 3720 k.o. B. D., a slijedom toga i zahtjev tužiteljice da je tuženik dužan trpjeti upis prava zatraženog suvlasništva tužiteljice na toj nekretnini u zemljišnim knjigama.U postupku je utvrđeno:- da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu točno fizički određenog dijela sporne nekretnine dulje od 40 godina,- da točno određeni dio koji je u posjedu tužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu predstavlja 327/499 dijela,- da je do stupanja u posjed točno određenog dijela sporne nekretnine od strane prednika tužiteljice došlo nakon zamjene nekretnina izvršene od strane prednika stranaka prije 50 godina.Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, odnosno da je ista suvlasnica predmetne nekretnine u 327/499 dijela obzirom da je u postupku utvrđeno da postoje sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću i to prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, još prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i 91/92 – dalje: ZOVO) dana 1. rujna 1980.. Za razliku od prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer da je u postupku utvrđeno kako je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću točno određenog fizičkog dijela sporne nekretnine, slijedom čega ne može biti suvlasnica u odnosu na cijelu nekretninu, pa drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužiteljice u cijelosti.Tužiteljica u reviziji navodi revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji nigdje jasno i određeno ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena pred drugostupanjskim sudom ili eventualno pred prvostupanjskim sudom. Kod toga treba napomenuti da je drugostupanjski sud svoju odluku donio na temelju čl. 373. a) st. 3. ZPP i gdje je drugostupanjski sud utvrdio da je već prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica u bitnom smatra kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer tužiteljica upravo svojim zahtjevom traži utvrđenje suvlasništva na spornoj nekretnini a ne utvrđenje prava vlasništva, te da takav zahtjev nije u suprotnosti s odredbom čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP). Kod toga tužiteljica smatra kako drugostupanjski sud pogrešno zastupa stajalište da se u konkretnom slučaju mora imati u vidu i odredba čl. 10. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer tužiteljica niti ne navodi u čemu bi se sastojale povrede odredaba ZPP-a, na koji način tužiteljica u reviziji nije navela određene razloge sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP koje bi se odnosile na tu povredu, slijedom čega se ista uopće ne može valjano ispitati.Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te je pravilno preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.U postupku je utvrđeno da je tužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu. Tužiteljica je prvotno i imala pravilno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela sporne nekretnine sukladno nalazu i mišljenju vještaka geometra, ali je naknadno preinačila tužbeni zahtjev i zatražila utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu razmjerno površini koju u naravi uživa osobno i putem prednika preko 50 godina. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. U ovom konkretnom slučaju nikada nije egzistiralo pravo suvlasništva između tužiteljice i tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, već naprotiv u postupku je utvrđeno da je svaka strana bila u posjedu i uživala točno fizički određen dio sporne nekretnine.Kod toga treba napomenuti da se drugostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 9. ZVDSP i čl. 10. st. 2. ZZK, jer te odredbe u konkretnom slučaju nisu od značaja. Naime, nema nikakve zapreke da se u sudskom postupku utvrdi pravo vlasništva točno određenog fizičkog dijela nekretnine stečene ex lege prije stupanja na snagu ZVDSP. Sukladno odredbi čl. 120.a) bivšeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, broj: 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12 i 80/13) opće pretpostavke za parcelaciju neizrađenog građevinskog zemljišta ne odnose se na slučajeve ako je utvrđeno pravo vlasništva zemljišta na temelju sudske presude, a takvo rješenje je i u sada važećem Zakonu o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 155/13) u čl. 161. st. 1. toč. 3. citiranog Zakona.Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.U Zagrebu, 29. siječnja 2014.Predsjednica vijeća:Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
  21. Zašto mislite da bi imali pravo na povrat PDV-a?
  22. Ne možete tražiti izuzeće jednog od tužitelja. Možete osporiti njezin tužbeni zahtjev.
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija