Režije kompletne sa svime su oko 2800 Kn, benzin 1000Kn, registracija, gume, servis, parking za auto su oko 700 Kn mjesečno (stavljam sa strane da koliko mogu da se ne zadužujem na karticama). To je 4500 Kn. Šparali smo prije za more, oblačenje djece i nas itd, oko 1000 Kn mjesečno. Znači 5500 Kn. Ostajalo nam je 6500 Kn za hranu i ostale stvari, što nam je bilo dovoljno.
Sada je situacija da ja izdvajam za sve to, koliko mogu, i još dopunjujem za hranu oko 1000 Kn mjesečno. Od moje plaće, 7000 Kn, mi ostane 500 Kn mjesečno za kavu, gablec itd. Praktički nemam novaca da sa djecom odem u kino, zoo, kazalište ili kino i to mi je najgora stvar. Kredite koje sam imao da otplatim ženine prošle dugove sam otplatio, a nove kredite za tu namjenu ne želim dizati.
Što se tiče pitanja bez koga djeca ne bi mogla, i ja i ona podjednako sudjelujemo u obvezama prema njima. Ona vodi mlađega u vrtić i daje djeci jesti. Moj otac ide po njega u vrtić, a stariji ide sam u, i iz škole. Ja ih obojicu svaki dan vozim na treninge i s njima sam vani. Zajedno, kao obitelj, nažalost ne izlazimo van.
Da je moja žena ok, da je problem samo u nama što više ne želimo biti zajedno, moje osobno mišljenje kada gledam svoju djecu, je da bi trebala ostati s majkom. Pogotovo mlađi sin. No, kada vidim kamo joj život ide i da se ne može sama o sebi brinuti ne mogu dopustiti tako nešto.
Moram odlučiti što ću napraviti, a s obzirom da nitko ne može znati kako će se sve razvijati to je jako teško.
Ako ostanem u braku bar ću biti blizu svoje djece i biti tu za njih u svakom trenutku, no problem kod te situacije je što djeca gledaju naš odnos i naprosto vide da nešto ne štima. Mi se ne svađamo, ali ne komuniciramo osim ako je prijeko potrebno. Čak i ne spavamo u istoj sobi. Također sam primjetio da u zadnje vrijeme puni glavu starijem sinu lošim stvarima o meni. Dam mu 100 Kn da ima kroz tjedan ako ide s dečkima na sok ili lunapark, a on to da mami jer je navikao da mu neprestano govori da nema novaca za banane, kada ju pita da mu ih kupi. Prije mu je uzimala novac od đeparca iz kasice. Rekla je da će mu ih vratiti ali naravno nikada nije.
Ako se odlučim rastati i djeca pripadnu njoj scenarij je slijedeći: popustiti će u školi, prestati će trenirati, biti će goli i bosi, a za sve ću u njihovim glavama biti ja kriv.
Tako da ne znam kaj da napravim.
S druge strane svjestan sam da moram nešto napraviti jer ne znam koliko ću dugo i ja moći biti "normalan", a ako nisam svoj u glavi neću moći biti ni od koristi svojoj djeci.
Pozdrav.