Nikica001

Pozdrav. Koji je najlakši i najjeftiniji način da se Hrvat oženi sa Filipinkom? Čitao sam postove ovdje ali sam našao samo iz 2009 i 2010 godine. Molio bih nekoga tko ima iskustva da mi napiše koje papire moramo imati i gdje je to najbolje učiniti, na Filipinima ili u Zg-u? Ja namjeravam tamo otići i ako se možemo tamo oženiti to bi bilo super. Međutim što ako joj ne odobre vizu pa ne može doći u Hrvatsku? Molim za pomoć. Hvala svima.

Djecu ne bih dijelio. Jedina varijanta bi bila da su 7 dana kod mene, a 7 kod nje mada ne znam kako bi to utjecalo na djecu. Čitao sam nešto o tome i navodno je to za djecu bolje, mada ja kao laik u tom polju ne vidim što je tu bolje kada djeca nemaju stalan dom i nekakvu stabilnost po tom pitanju. No, ponavljam istraživanja nekih stručnjaka su navodno pokazala da je takvo rješenje bolje. U slučaju rastave žena bi morala izaći iz stana jer je stan od moga oca, ukoliko bi ju ostavili u stanu najvjerojatnije ne bi plaćala račune tako da to ne bi dopustili. Na pitanje što djeca žele odgovaram kao što sam gore napisao: "moje osobno mišljenje kada gledam svoju djecu, je da bi trebala ostati s majkom. Pogotovo mlađi sin. No, kada vidim kamo joj život ide i da se ne može sama o sebi brinuti ne mogu dopustiti tako nešto." Dakle vjerujem da bi oni htjeli ostati s majkom i mogu to shvatiti jer je to i moje mišljenje, pogotovo kod mlađeg sina, no postoji jedan veliki ALI....... Što se tiče prigovora meni, naravno da sam daleko od savršenog, no za razliku od nje nisam ničim tako ozbiljno narušio sigurnost u obitelji. U principu da se i rastanemo i da dobije djecu ja ne znam kako bi spajala kraj s krajem. Možda se ne bi ni borila za njih, mada sumnjam u to. Nego jedno pod pitanje u vezi ravnopravnog skrbništva. Ukoliko se na mirenju u Centru oba roditelja slože oko toga 7 dana kod jednog, 7 dana kod drugog roditelja, dali to onda automatski prihvaća Centar i sud ili ne? Pretpostavljam da u tom slučaju nitko nikome ne plača alimentaciju. Tu bi mogao biti problem jer je ona u financijskoj gabuli pa bi joj dobro došla alimentacija koju naravno neće koristiti da djeci osigura normalan život, a zna da ja ne mrem gledati djecu golu i bosu i da ću uz alimentaciju kupovati djeci najnužnije potrepštine. No, ako se dodjeli ravnopravno skrbništvo kako se onda regulira tko će što komu kupiti? Prehrana je riješena, djeca svaki tjedan jedu kod jednog roditelja. Što je s ostalim stvarima? Pretpostavljam da se roditelji dogovaraju oko toga jer su razumni i normalni, ali moja žena nije taj slučaj. Dali postoji mogućnost da se otvori zaštićeni račun za klince, na koji svaki roditelj mora mjesečno uplaćivati određenu svotu a, podizati svotu s toga računa ne može samo jedan roditelj, nego moraju zajedno podizati? Pretpostavljam da ne....

Djecu ne bih dijelio. Jedina varijanta bi bila da su 7 dana kod mene, a 7 kod nje mada ne znam kako bi to utjecalo na djecu. Čitao sam nešto o tome i navodno je to za djecu bolje, mada ja kao laik u tom polju ne vidim što je tu bolje kada djeca nemaju stalan dom i nekakvu stabilnost po tom pitanju. No, ponavljam istraživanja nekih stručnjaka su navodno pokazala da je takvo rješenje bolje. U slučaju rastave žena bi morala izaći iz stana jer je stan od moga oca, ukoliko bi ju ostavili u stanu najvjerojatnije ne bi plaćala račune tako da to ne bi dopustili. Na pitanje što djeca žele odgovaram kao što sam gore napisao: "moje osobno mišljenje kada gledam svoju djecu, je da bi trebala ostati s majkom. Pogotovo mlađi sin. No, kada vidim kamo joj život ide i da se ne može sama o sebi brinuti ne mogu dopustiti tako nešto." Dakle vjerujem da bi oni htjeli ostati s majkom i mogu to shvatiti jer je to i moje mišljenje, pogotovo kod mlađeg sina, no postoji jedan veliki ALI....... Što se tiče prigovora meni, naravno da sam daleko od savršenog, no za razliku od nje nisam ničim tako ozbiljno narušio sigurnost u obitelji. U principu da se i rastanemo i da dobije djecu ja ne znam kako bi spajala kraj s krajem. Možda se ne bi ni borila za njih, mada sumnjam u to. Nego jedno pod pitanje u vezi ravnopravnog skrbništva. Ukoliko se na mirenju u Centru oba roditelja slože oko toga 7 dana kod jednog, 7 dana kod drugog roditelja, dali to onda automatski prihvaća Centar i sud ili ne? Pretpostavljam da u tom slučaju nitko nikome ne plača alimentaciju. Tu bi mogao biti problem jer je ona u financijskoj gabuli pa bi joj dobro došla alimentacija koju naravno neće koristiti da djeci osigura normalan život, a zna da ja ne mrem gledati djecu golu i bosu i da ću uz alimentaciju kupovati djeci najnužnije potrepštine. Mada kada zbrojim davanja za stan, alimentaciju i ostalo neću imati ni za sandwich s parizerom.

Režije kompletne sa svime su oko 2800 Kn, benzin 1000Kn, registracija, gume, servis, parking za auto su oko 700 Kn mjesečno (stavljam sa strane da koliko mogu da se ne zadužujem na karticama). To je 4500 Kn. Šparali smo prije za more, oblačenje djece i nas itd, oko 1000 Kn mjesečno. Znači 5500 Kn. Ostajalo nam je 6500 Kn za hranu i ostale stvari, što nam je bilo dovoljno. Sada je situacija da ja izdvajam za sve to, koliko mogu, i još dopunjujem za hranu oko 1000 Kn mjesečno. Od moje plaće, 7000 Kn, mi ostane 500 Kn mjesečno za kavu, gablec itd. Praktički nemam novaca da sa djecom odem u kino, zoo, kazalište ili kino i to mi je najgora stvar. Kredite koje sam imao da otplatim ženine prošle dugove sam otplatio, a nove kredite za tu namjenu ne želim dizati. Što se tiče pitanja bez koga djeca ne bi mogla, i ja i ona podjednako sudjelujemo u obvezama prema njima. Ona vodi mlađega u vrtić i daje djeci jesti. Moj otac ide po njega u vrtić, a stariji ide sam u, i iz škole. Ja ih obojicu svaki dan vozim na treninge i s njima sam vani. Zajedno, kao obitelj, nažalost ne izlazimo van. Da je moja žena ok, da je problem samo u nama što više ne želimo biti zajedno, moje osobno mišljenje kada gledam svoju djecu, je da bi trebala ostati s majkom. Pogotovo mlađi sin. No, kada vidim kamo joj život ide i da se ne može sama o sebi brinuti ne mogu dopustiti tako nešto. Moram odlučiti što ću napraviti, a s obzirom da nitko ne može znati kako će se sve razvijati to je jako teško. Ako ostanem u braku bar ću biti blizu svoje djece i biti tu za njih u svakom trenutku, no problem kod te situacije je što djeca gledaju naš odnos i naprosto vide da nešto ne štima. Mi se ne svađamo, ali ne komuniciramo osim ako je prijeko potrebno. Čak i ne spavamo u istoj sobi. Također sam primjetio da u zadnje vrijeme puni glavu starijem sinu lošim stvarima o meni. Dam mu 100 Kn da ima kroz tjedan ako ide s dečkima na sok ili lunapark, a on to da mami jer je navikao da mu neprestano govori da nema novaca za banane, kada ju pita da mu ih kupi. Prije mu je uzimala novac od đeparca iz kasice. Rekla je da će mu ih vratiti ali naravno nikada nije. Ako se odlučim rastati i djeca pripadnu njoj scenarij je slijedeći: popustiti će u školi, prestati će trenirati, biti će goli i bosi, a za sve ću u njihovim glavama biti ja kriv. Tako da ne znam kaj da napravim. S druge strane svjestan sam da moram nešto napraviti jer ne znam koliko ću dugo i ja moći biti "normalan", a ako nisam svoj u glavi neću moći biti ni od koristi svojoj djeci. Pozdrav.

To planiram napraviti, ali se opet vračamo na gore napisano "treba postojati relevantni dokazi da je supruga sama i za svoje potrebe učinila te dugove." Dali ja trebam upasti u dugove po kreditnoj kartici da to dokažem? Na koji način dokazatitako nešto? Da slikam svaki dan prazan frižider, dečke kako im raste kosa jer nema za šišanje, tenisice koje im ne stanu na noge jer su premale....itd. Pa nemrem to gledati i ponavljam, zadužujem se po kreditnoj kartici a te dugove ja osobno neću moći vračati još dugo, tako da postoji šansa da će i mene za koji mjesec ovršiti i biti ću u situaciji istoj kao i ona.

Zato i pišem ovdje. Što to znače relevantni dokazi i kako ih dobiti? Ja imam dokaz da plaćam sve račune za stan, osiguranje za auto jer plaćam karticama. Za ostalo koristimo gotovinu, hranu, odjeću i obuću itd. Ponavljam djeca nemaju kaj obući i primoran sam koristiti kreditnu karticu za to, isto kao i za dio hrane u kućanstvu. No, ako tako nastavim neću moći vračati te rate na kreditnoj kartici. U nekoj vrsti pat pozicije sam i ne znam što mi je dalje činiti. Nije mi opcija ostaviti djecu, a ako pokrenem razvod šanse da ih izgubim su 80%. Mogu prodati auto i sa time živjeti godinu dana, a onda što dalje?

Zahvaljujem na odgovoru. Što se tiče dokazivanja imam popis koliko smo i kome vratili novaca, ali nemam ništa službeno. Pretpostavljam da se službeno od banke ili teleoperatera mogu dobiti točni podatci o dugovanju samo ako to sud zatraži. Isto tako nemam dokaz da joj je blokiran račun u banci, tj. da ima ovrhu na računu. Znam da je 100%, no ja te podatke ne mogu dobiti.

Poštovanje svima. Moja supruga i ja smo u braku 11 godina. Imamo dvoje maloljetne djece, 6 godina i 10 godina. Kada smo se upoznali sve je bilo u redu. Mislio sam da je to osoba s kojom ću moći stvoriti nešto u životu. Nakon šest mjeseci bila je u drugom stanju i onda mi je otkrila da ima dug od skoro pa 200 tisuća kuna. Što na Dinersu, što sa telefonskim operaterima itd. Moji roditelji su platili svadbu, a sav novac od svadbe je otišao na plaćanje dugova. Još su moji roditelji poplaćali ostatak dugova. Nakon 5 godina braka žena je opet počela dizati kredite i trošiti novac na tko zna što. Uzeo sam kredit da vratim te dugove (oko 25 tisuća kuna), i rekao sam joj da ako još jednom napravi takvu glupost može očekivati razvod. Živimo u stanu mojih roditelja, zajedno imamo oko 12.000,00Kn primanja, moji roditelji su nam kupili auto, nismo trebali biti opterećeni nikakvim kreditima i život nam je mogao biti i više nego lijep. Prošle godine počeli su financijski problemi. Vidio sam da je frižider prazan i da djeca nemaju što obući. Pitao sam ju dali je sve u redu, naravno da je odgovorila da je, ali je ispalo da je opet u dugovima. Ima ovrhu na plaću od 1.600,00 Kn. Ne želi reći koliko je dužna i kome i na što je utrošen novac. Trenutno sam u braku jedino radi djece. Bojim se da ću ostati bez njih, jer koliko vidim da Centar bez obzira na sve, uvijek dodjeljuje djecu majkama. Kolike su mi realne šanse da na osnovu ženinog neodgovornog postupanja, u slučaju razvoda, ja dobijem djecu? Ako može poruka na privat kojega odvjetnika bi preporučili. Zahvaljujem.