Hvala puno na odgovoru. Samo da još nešto pitam. Mislim da smo krivo postupili, naime dotadašnji naš skrbnik, mamin bratić, drži sve papire od kuće i sva moguća rješenja kod sebe i ne da nikome to da vidi, pa ne znam zbog toga potpuno sve detalje vezano za kuću i ovrhu i dug. Kada je došlo to zadnje rješenje (da do 22.4.2018. se mora platit dug) na svo čuđenje nas je pozvao i prijateljski s nama razgovarao, što se nikad nije dogodilo, i prestrašio nas zapravo s tim da će na se banka naplaćivat s naših računa, i rekao nam je da bi svi trebali ugovorom o darovanju prenjet svoju 1/6 vlasništva na mamu, i što smo napravili u toj strci samo da se toga riješimo, pa smo sad shvatili da je taj dug još uvijek tu.
Da li je to bila velika pogreška što smo prenjeli na mamu vlasništvo kuće?
Mamin bratić nas nije ni obavijestio kad je to rješenje stiglo nego tek dva tjedna prije nego je isticao taj rok (22.4.) i dopeljal nas je na gotov čin, i pred javnog bilježnika i pred zemljoknjižni sud da to imamo potpisat i da nemamo uopće razmišljat o tome i da će se to tak sve rješit ( a ako bi se, hipotetski, u obnovi postupka tražilo odreknuće od nasljedstva, to se odnosi ako se ne raspolaže imovinom, a ovak smo zapravo raspolagali)