Jump to content

shallot

Korisnik
  • Broj objava

    15
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

O shallot

  • Rang
    Novak

Nedavni posjetitelji profila

Prikaz nedavnih posjetitelja je isključen i nije prikazan drugim korisnicima.

  1. Na Obavijesti o mirovini od HZMO nije precizirano, piše samo Porez, no po svemu sudeći to mora biti porez na dohodak jer je odmah iza te stavke i upravo prema njoj izračunata i stavka Prireza
  2. Poštovani, molim savjet Majka je umrla u kolovozu 2018.g. Te godine je primala mirovinu od oko 4.800 kn i iz toga su joj ustezali oko 120 kn poreza mjesečno. (u travnju i više zbog redovnog usklađenja i isplate razlike od početka godine). Te godine je neoporezivi dio mirovine iznosio 3.800 kn a porez na ono iznad toga se plaćao po stopi od 12%. U veljači 2019.g. pravodobno sam, kao nasljednik, na obrascu ZPP-DOH u dijelu IV. POKRETANJE POSEBNOG POSTUPKA UTVRĐIVANJA GODIŠNJEG POREZA U IME I ZA RAČUN OSTAVITELJA podnio zahtjev za pokretanje sa svim potrebnim podacima i prilozima. Kako do danas kao jedini nasljednik nisam dobio nikakvo rješenje niti eventualnu uplatu očekivanog povrata, kontaktirao sam Poreznu upravu prema njenom mjestu prebivališta kamo je obrazac i poslan, no dobio sam odgovor da oni nisu nadleženi. Kontaktirao sam onda Poreznu upravu prema mom mjestu prebivališta gdje sam prvo dobio istovjetan odgovor, no obzirom da sam bio osobno prisutan "moja" ljubazna porezna teta je nazvala telefonom onu drugu poreznu tetu i nakon njihove dulje konzultacje dobio sam odgovor da 1. se obračun preplaćenog poreza za preminule osobe ne vrši na isti način kao i za živog npr. poreznog obvezika koji je u jednoj poreznooj godini radio npr. samo 8 mjeseci, te da je zbog toga pravo na povrat iza pokojne majke 0 kuna, i da 2. zbog toga nisam dobio nikakvo rješenje jer ako je iznos povrata od 0 do 15 kuna rješenja ne izdaju. E sad, tete mi nisu zvučale naročito ubjedljivo oko toga, niti su mi ponudile neki naziv pravilnika ili bilo čega gdje bih to mogao sam pronaći. Zato molim ako mi netko zna reći da li su u pravu, i ako nisu, što mi je za činiti?
  3. Poštovani, Molim savjet. Otac je nedavno umro, bez oporuke. Jedini nasljednici bit ćemo brat i ja. Znamo da je otac dosta davno dao svom bratu, našem stricu, nekakvu punomoć za prodaju nekih zemljišta. Ne znamo točno da li su ta zemljišta u očevom samostalnom vlasništvu illi u suvlasništvu s bratom. Sa stricem nismo u dobrim odnosima niti u kontaktu. Pretpostavljamo da je očevom smrću prestala važiti ta očeva punomoć bratu. Ako je tako, trebamo li po očevoj smrti poduzeti nešto da sa spriječimo eventualnu zloporabu iste? Ako punomoć ne prestaje važiti zbog nečega, možemo li je mi kao nasljednici nekako opozvati? Kako se ponašati na ostavinskoj raspravi obzirom da ne znamo detalje o tim zemljištima, znamo samo ugrubo da su negdje na Pelješcu? Moramo li sami pokušati identificirati ta zemljišta ili će to Sud/JB po službenoj dužnosti?
  4. Meni kao građaninu (i građaninu EU) je apsoultno ponižavajuće i maltretirajuće to što me izvlačiš iz mog auta i tretiraš kao kriminalca. Zaustavio si me zato što a) sam činio prekršaje; b) "ševerio po cesti" ili c) imaš zapovijeđenu akciju. Što me imaš gledati kako se ponašam i kako se krećem. Ili ćeš me alkotestirati ili nećeš. Baš je i meni nekako sinulo kako su svi ti švedski i francuski policajci neuki i nesposobni pa stanovnici tih zemalja masovno iseljavaju a statistike prometnih nesreća im crnje od naših (
  5. Znači nije propisano. Meni kao vozaču "ispitaniku" je sasvim dovoljno "dostupno" da alkotestiranje obavim iz svog automobila, uz otvoren prozor ili vrata, kao što obično počinje ta priča, traženjem dokumenata na uvid, bez izlaska iz auta. Zašto onda, ponekad, traže da za alkotestiranje izađem iz svog auta i to obavim u njihovom? Treniranje strogoće ili možda traženje prilike za podmićivanje? Kako je u ostalim zemljama EU, ima li tko iskustva za podijeliti?
  6. Ako vas prilikom vožnje automobila policija zaustavi radi alkotestiranja, smiju li tražiti od vas da izađete iz svog vozila i da sjednete u njihovo ili se alkotestiranje može obaviti i u vašem vozilu? Natuknut ću par razloga zašto vozač ne bi želio izaći iz svog auta - primjerice neprikladno odjeven (ljeti) ili prehlađen (ili sklon prehladi zimi)
  7. ili otvorite račun u Sloveniji, Austriji ili Italiji.....
  8. Slažem se da su banke spremne na sve. Kao, uostalom, i ova koja je bila spremna dati nenamjenski kredid od 30.000 Eura bez osiguranja..... I slažem se da banke imaju opake odvjetnike, pa bi ovdje svakako trebalo tražiti savjet dobrog odvjetnika kolko košta da košta, a ne uzdati se u savjete sa foruma. Ovdje je pitanje može li i kako netko može osporavati poštenost nečijeg razvoda? Čovjek se razvede i lijepo dođe u banku i traži stambeni kredit. Odgovori istinito na sva pitanja, i ako ga dobije, dobije. A da nakon razvoda odgovara za surugin nenamjenski kredit, to mi je malo nategnuti, ali recimo da i je tomu tako, sigurno mu ne bi mogli sjesti na novokupljenu nekretninu.
  9. Zašto ne? Razveli su se zbog poremećenih odnosa (između ostalog poruzročenih i dugovima), a ona mora negdje živjeti. Znam barem nekoliko tavkvih slučajeva da razvedeni supružnici neko vrijeme žive pod istim krovom. Jedan par čak u jednosobnom stanu. A može se prijavit i kod roditelja ili rođaka. Zar zbilja mislite da bi to netko (banka) kontrolirao ili uopće mogao kontrolirati i dokazati da to nije stvaran razvod? Kao što sam spomenuo, tko je gradonačelniku jednog velikog hrvatskog grada, koji je slično napravio, pa čak i kad je sve izašlo u medijima, išta zamjerio?
  10. Nigdje nisam spominjao lažiranje razvoda nego razvod. A ovo drugo, ako je dakle nenamjenski kredit supruge bračna stečevina, pretpostavljam da se u brakorazvodnoj parnici može podijeliti kao i sve ostalo - sporazumno. Dakle, prihvati ga, recimo, samo supruga.
  11. Ja sam ovdje mislio na razvod braka PRIJE kupnje nekretnine
  12. Nisam pravnik, pa neka me netko od njih ispravi ako nisam u pravu, ali mislim da bi se ovo moglo riješiti - razvodom braka. Znam, zvuči gadno, ali očajna vremena zahtjevaju očajničke poteze. Pod uvjetom da se razvod može obaviti u mjesec dana. Podsjetit ću, jedan značajni hrvatski političar, gradonačelnik velikog grada, svojevremeno je na taj način riješio sličnu stambenu situaciju (otkup gradskog stana) pa se poslije ponovo oženio za istu ženu. I to znaju svi, ukjučujući i "institucije" države, i nikom ništa. Pritom su oni na taj način, po meni neopravdano stekli imovinu i oštetili društvo, no on i nadalje redovito dobija izbore. Ti takvim potezom ne bi nikoga oštetio, samo bi zaštitio svoju egzistenciju. Još ako supruga s vremenom vrati dug, miran si, kako se kaže, i pred bogom i pred ljudima....
  13. Zar uistinu ne postoji nikakav rok koji bi ih obvezivao? Ako je rok proizvoljan, pretpostavljam da mi onda mogu reći završit će - kad završi.
  14. Poštovani, prije četiri mjeseca počinio sam prekršaj protiv javnog reda i mira (čl. 17. omalovažavanje i vrijeđanje policijskog službenika) zbog čega sam priveden i prenoćio u pritvoru do odvođenja na prekršajni sud idućeg dana kada me je sud pustio a djelo sam priznao te je zadržavanje u pritvoru priznato kao odslužena kazna na koju se nisam žalio u žalbenom roku. Napominjem da pri počinjenju prekršaja nije bilo nikavih elemenata nasilja, vike i buke, sama uvreda je bila benigna, bez prostih riječi, a priveden sam u potpunosti dobrovoljno. Do susreta s policajcem došlo je na moj poziv jer sam želio prijaviti pokušaj provale u moje nekretnine, no patrola je bila u potpunosti nezainteresirana i neprofesionalna, što je i isprovociralo uvredu. Na alkotestiranje nisam pristao jer nisam bio pod utjecajem alkohola niti sam smatrao da je uopće relevantno za situaciju u kojoj ja prijavljujem i pokazujem na evidentan pokušaj provale. U sudskom rješenju je navedeno kako sam i iskazao, da sam popio dva radlera kroz vrući ljetni dan i to više nego dva sata prije koliko sam čekao patrolu. Osam dana poslije privremeno mi je oduzeto oružje koje legalno posjedujem (pištolj) po čl. 48. tada još važećeg Zakona o oružju, zajedno sa oružnim listom. I nakon toga, ništa više, već četiri mjeseca a da nisam dobio nikakvu obavijest ili poziv. Koliko shvaćam, vodi se nekakav upravni postupak ali bez ikakvog mog sudjelovanja kao stranke u postupku. Ovih dana, ne znam točno kada jer mi je oduzet, ističe valjanost oružnog lista (bar po starom zakonu). Što mi je za očekivati, što mi je za činiti? Volio bih imati to oružje, uspomena je iz rata u kojem sam bio dragovoljac i u tim prvim danima se teško dolazilo do oružja, a i smatram da mi je nepravedno i bezrazložno oduzeto. Ne vidim logiku da mi je oduzeto osam dana od prekršaja i pritvora, zar tih 8 dana nisam bio "opasan"? U životu sam imao ukupno tri prekršaja i to prometna, a zadnjih deset godina čak ni kaznu za krivo parkiranje, iako svakodnevno vozim dosta kilometara, Molim za mišljenje i savjet.
×
×
  • Napravi novi...