Štovani,
imam zanimljiv slučaj sa ostavinskom raspravom te molim pojašnjenjenje :
Zadnjih 50 godina živio sam sa ocem i njegovom drugom ženom koja mi nije biološka majka, a ona ima kćer iz prvog braka. Otac je umro prije 10 godina , ja sam se na ostavinskoj odrekao svojeg dijela u korist pomajke. Nedavno je umrla i pomajka te sam pozvan na ostavinsku raspravu obzirom da sam je ja pokopao i preuzeo tijelo u bolnici te obavio sve formalnosti jer smo živjeli zajedno u domaćinstvu čitavo vrijeme. Njezina kćer je trajno iselila k svome ocu u SAD još 1967. godine te je sa majkom održavala kontakt preko pisama i tel. razgovora, nije došla na sahranu i nije sudjelovala u podijeli troškova oko sahrane. Na ostavinskoj raspravi bilježnik mi kaže da ja nemam nikakva prava na nasledstvo obzirom da nisam u srodstvu sa pokojnicom. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nismo sklapali. Kao predmet ostavine pojavljuje se obiteljska grobnica koju je kupio moj pokojni otac i u koju su sahranjeni on i pokojna pomajka. Bilježnik kaže da je isključiva nasljednica kćer u Americi te da se ona ne može odreći nasljedstva u moju korist a ona i nije zainteresirana da preuzme obavezu plaćanja godišnje naknade za korištenje grobnog mjesta koju ja uredno plaćam i za to postoje i dokazi. Bilježnik kaže da je jedino moguće da se obavi kupoprodaja između mene i kćeri u Americi predmetnog grobnog mjesta. Situacija je prilično sumanuta jer bi ja sad trebao kupiti nešto što je moj pokojni otac već kupio i platio prije cca 22 godine. Grobnica se nalazi u provinciji i nema jako veliku materijalnu vrijednost ( možda u visini pogrebnih troškova za pokojnu pomajku), više se radi o emotivnoj vrijednosti kao mjesto gdje se zapali svijeća i odnese cvijeće na spomen za pokojne. Meni je jasno da smo za života propustili napraviti posvojenje do moje osamnaeste godine i da nismo sklopili nikakav međusobni ugovor ali sad je mlijeko već proliveno...
Ako netko zna kako bi se ovo najbezbolnije raspetljalo molim da me uputi, srdačno se zahvaljujem
