Otac je preminuo još 2009. gdoine, a za to sam saznala tek nakon više godina budući da nismo bili ni u kakvom kontaktu.
Prije dvije godine sam podnijela zahtjev za pokretanjem ostavinskog postupka, koji je završio i ja sam proglašena jedinim nasljednikom stana koji se nalazi u zgradi građenoj 1989. godine i za koju je u tijeku postupak upisa u zemljišne knjige.
Dakle stan je izvanknjižno vlasništvo.
Ulaskom u stan, 10 godina nakon njegove smrti, našla sam jako puno opomena za neplaćene račune za režije, T-com, VIP, nekoliko sudskih presuda iz 90-tih, 2001. godine i čak 2006. godine, a po jednoj presudi iz 2004. godine je dužan vratiti posuđene novce cca. 20.000 DEM još 1991. godine. Sve u svemu, prestrašno. I to je sve za vrijeme dok je on još bio živ. Bojim se da je puno tog dolazilo još poslije njegove smrti.
Kako sam čula od susjeda, nisu mu imali odakle naplatiti dugove, a stan nije išao na ovrhu budući da je vanknjižno vlasništvo.
Sada ne znam što me sve može zadesiti sa tim presudama, dugovima, ovrhama itd. u budućnosti.
Stan je u prilično lošem stanju te je još nakon ovih 10 godina prilično propao (stolarija više nije dobra treba ju mijenjati, prozore, vrata, podove,u međuvremenu je valjda bila nekakva poplava).
Budući da nisam u financijskoj mogućnosti uređivati takav stan, odlučila sam da je najbolje da ga odmah prodam zainteresiranim susjedima u zgradi.
Moje pitanje je ustvari, ako je tako kako sam shvatila, da odgovaram za dugove u visini naslijeđene imovine, dakle, odgovarat ću za dugove za onoliko za koliko prodam stan.
Ili možda prema nekakvoj procjeni na dan kada je otac preminuo. To više zaista ne razumijem.
Molim da mi objasnite i možda me uputite što učiniti?
Unaprijed zahvaljujem