arthur dent

Puno hvala na brzom odgovoru, puno ste mi pomogli!

Pozdrav, Moje pitanje vezano je za imovinsko-pravne odnose između mene i supruge u slučaju razvoda ili mog preseljenja, zbog nemogućnosti daljeg suživota na istoj lokaciji. Naime, u vanbračnoj i potom bračnoj zajednici živimo već oko 30 godina, imamo sina od 21 godine i živimo u obiteljskoj kući koja je zajedničko vlasništvo. Radi se o ruševini, koja je obnovljena 80% sa mojim materijalnim sredstvima, a redovne životne troškove smo dijelili, s tim da sam i u njima ja uvijek više sudjelovao. Nakon rođenja djeteta, naš se odnos stubokom promijenio nagore. Supruga je počela pokazivati znake psihičkog morbiditeta, patološke posesivnosti, te na razne druge načine manifestirati psihičko zlostavljanje, sve do prijetnji smrću ('ubit ću te na spavanju'). U jednom trenutku, kada je postalo neizdrživo, pokrenuo sam brakorazvodnu parnicu, no kako je naš sin bio još mali, a supruga obećavala da će se promijeniti, istu sam povukao. Do te promjene, naravno, nije došlo, te sam se posljedično ja sam morao obraćati za psihičku pomoć (a što je supruga nadalje uvijek odbijala, tvrdeći da sam ja problematičan, a ne ona). Nakon smrti mojih roditelja, naslijedio sam nešto novca, a prije oko 5 godina mi je sestra poklonila kuću i zemljište u Pančevu, R. Srbija. Gotovo sav novac od naslijeđa sam potrošio na troškove zajedničkog života. Prije 3 godine sam počeo imati ozbiljne zdravstvene probleme sa srcem (infarkt) i bubregom (tumor), a liječnici su rekli da je to izravno povezano sa kontinuiranim stresom. Napominjem da sam po naravi inače bio osoba vedra duha, a da je jedini izvor stresa zadnjih par decenija upravo moja supruga, koja je za moje zdravlje potpuno nezainteresirana. Štoviše, imam dojam da smatra da sam sve to i zaslužio i da, na neki način, likuje. Kako mi je sadašnja situacija, u kojoj se i dalje isključivo od mene očekuje da rješavam sva financijska i druga pitanja, potpuno neodrživa i neprihvatljiva (imam 72 godine i mirovinu od 150 €), prinuđen sam, u cilju održanja golog života, promijeniti boravište, odnosno maknuti se dalje od supruge. Naravno da mi teško pada odvaja nje od sina, iako je on sada već donekle odrastao, ali za sebe doista ne vidim drugog izlaza. Ponovno se razmišljam pokrenuti brakorazvodnu parnicu, ili jednostavno bez toga i pripadajućih stresova otići živjeti u kući koju mi je sestra poklonila. U tom svjetlu mi se nameću neka pitanja: 1. Da li kuća koju mi je sestra poklonila ulazi u bračnu stečevinu, koja se u slučaju razvoda dijeli? 2. Da li manji dio novca naslijeđen od roditelja, a koji sam oročio u banci za 'crne dane' – bolest i sl. (oko 7% ukupno naslijeđenog novca) također ulazi u bračnu stečevinu? 3. Obzirom da sve režije u kući u kojoj, za sada, još zajednički živimo glase na moje ime, na koji se način mogu zaštititi od eventualnog malicioznog djelovanja supruge? Primjerice, ona bi bez problema bila u stanju pustiti vodu da teče ili ostaviti uključeno trošilo za struju, čisto da bi meni napakostila i načinila štetu putem ovrhe. 4. Na nagovor supruge, posudio sam joj novac za kupnju auta, koji je po dogovoru trebao pripasti sinu kada položi vozački ispit. Sin je položio ispit, ali je ona auto zadržala za sebe, a ja sam sinu kupio drugi auto. Da li postoji način da ja od nje potražujem povrat tog novca, iako nemam nikakvu pisanu potvrdu – ugovor? 5. Na kraju, obzirom da smo još uvijek u istoj kući, na koji se način mogu zaštititi od njenih postupaka? Ona me doslovno potajno slijedi kada nekud odem, prati s kim se viđam, bez moga znanja i privole provjerava s kim sam razgovarao preko mobitela, izravno prijeti mojim prijateljima i sestri, anonimno me poziva telefonom i provjerava što radim, a sina pokušava okrenuti protiv mene. Zbilja sam na kraju snaga i zabrinut sam, na kraju krajeva, što bih ja mogao napraviti u nekom stanju koje ona isprovocira. Unaprijed zahvaljujem na strpljenju za čitanje ove poduže objave i pruženim savjetima!