Poštovanje dobri ljudi.
Priča ide sljedeće.
Prije godinu ipo cura mi je rodila divnu djevojčicu.
Sve je bilo prava idila.
Selimo od mojih u kuću mog oca nasljeđenu od bake i dida te otac samoinicijativno kao dar ulaže ne mali novac u kompletno renoviranje iste po svim našim željama, kupuje nam auto jer dolazi beba i sve to jelte kako već ide.
Pošto u isto vrijeme otvaram obrt dogovaram sa ocem da kuća i ostane u njegovom vlasništvu za nedaj Bože jelte ako što krene po krivu sa obrtom i to mi je valjda najbolja odluka ikad.
Sve to traje superica do nedavno.
"ženica" dolazi suprotno iz totalne raspašou obitelji, ne zna se ko s kim nije dobar, roditelji rastavljeni, majka alkoholičar, socijalni slučaj, živi u gradskom dobivenom socijalnom stanu..
100 čuda.
Ugl. uvijek neki cirkusi sa njima tamo.
Pod zadnje ženica stalno izmišlja neke probleme, te ja nju varam, te sam stalno na poslu te ovo te ono-100čuda i znamo mi to dosta zakrviti ali naravno nikada ne dođe do nekih velikih rigoroznih gluparija.
Naravno ja pop*dim isto nekad jer se lomim na poslu, doma, njenima uvijek nešto uletit, udovolji svojima, sve mora preko mojih leđa.
I sad..
Ona stalno krvi sa mojima, majku izbaci iz kuće kad dođe na čaj, neda im vidit malenu, stalno galama, uvijetuje neke gluposti pametuje što baš i nije ok, ode u rusvaj na 3 dana kod mame da ja ne znam i sad lagano idu periodi malo je sve ok malo nije dok ja nisam tu pop* i rekao da se malo primiri i da se nemože tako ponašati. Ipak je dobila sve na gotovo.
I lagano ja tu njuškam velike probleme, moji naravno a što ćeš pusti i tako već godinu dana.
Ona nigdje ne radi, nije završila ni srednju školu, njoj novac nije bitan, bitno joj je samo dijete.. Nismo mi njoj ništa dali, ona bi mogla i pod mostom živjeti i sl.. A ti đuro samo kupuj te ovo te ono i kažem ja tako jednom: ili ćeš se trgnuti i pokrenuti sa mrtve točke ili ja tako više ne mogu i neću živjeti u neredu.
I ok, kažem ja opet sa dobrim vremenom gle vidim sve je gore i gore nema tu spasa, učestale svađe ovo, ono.. Idemo fino se rastat ako ti nećeš da nam bude bolje pa svak svojim putem, malecna će kome sud odluči al čoviječe nemaš osnovne uvijete za život ako do toga dođe. Pokušam i dalje dobronamjerno objasniti cijelokupnu situaciju.
I tako mi mic po mic ništa neide sa mijesta da bi danas u jutro u 9:00 vidim evo policije na vrata.
Fino je ona otišla u czss i prijavila mene i nas da mi nju psihički zlostavljamo, da ja njoj prijetim kako ću joj uzet dijete da sam monstrum i što ja znam što sve ne.
Još bolje cijeli zapisnik nisam ni dobio, nisu imali neki broj, a šef bio na marendi.
Donest ćemo za pola sata, moš mislit.
Sad ja ni pojma nemam dal imam tamo kaznu kakvu, prijavu, što li.. Još će me u zatvor strpati. Pročitao na papiru samo da sam osumnjičeni
Zna li itko o čemu je riječ?
Moji naravno popi*dili, sad na vratu socijalna, policija..
A stvarno nikad problema nismo s nikim nit ičim imali dok nije došla ona.
Sve bilo ok, nije da se znamo od jučer, 5 godina smo skupa sve 5.
Sad mene zanima jel itko zna, kakva je praksa, imam li ja tu neko pravo glasa što se događa, da odem natrag sa odvjetnikom i stvarno uzmem to dijete, stari poduzme pitanje kuće pošto ona em nema kamo, em ima napade panike, ankcioznost od svih tih pi*darija doma od ranije i sad očito sve to hoće pripisati meni.
Govori da ja pijem, da se drogiram(probao neke stvari jednom i nikad više ali davno davno, imam 28 godina) , uglavnom samo neka izmišljanja i neistine priče okolo o meni koje čujem jer imam jako puno poznanika po gradu.
Toliko mi sve to kipi da sam spreman sam otići na sve testove za droge i vratit joj lopticu natrag, uzet odvijetnika i vratit je njenoj mami kad joj je tamo super bilo.
Nisam pametan.
Imam li kakve šanse s obzirom na sve te njene prijave?
Hvala na savijetima i isprika na puno teksta, lp
