target_7755

Hvala na odgovorima. Brinula me ta formulacija trajni i teško narušeni bračni odnosi. Dakle, zapravo je dovoljno sam da jedna strana želi razvod, iako to ne piše eksplicitno u zakonu? Ja se ne želim upuštati u daljnje rasprave s njim, bez obzira na to što on tvrdi da su razlozi za rastavu minorni (djelomično se slažem). Lakše mi je kad to znam, kao i da evtl pogoršanje njegovog stanja (ne bih rekla da manipulira) meni nije otegotna okolnost. Zanimala me sudska praksa, u moralnu ispravnost odluke ne bih ulazila, bilo je tu dosta premišljanja.

Nisam pronašla sličnu temu, ispričavam se ako postoji. Pet godina sam u braku sa suprugom. Odlučila sam se razvesti i predložila sporazumni razvod. Za to imam par razloga koji su intimne prirode. Suprug ne želi potpisati sporazumni razvod, jer tvrdi da nismo ispucali sve mogućnosti (savjetovanja, medijacije...). Ja se niti nakon toga ne želim vratiti na staro. Očito ću morati pokrenuti tužbu kako bih se razvela. Postoji li način da sud ospori moj zahtjev, s obzirom na to da razlozi vjerojatno nisu drastični kao u većini slučajeva? Nemamo djece. Suprug je zbog nastale situacije psihički dosta loše, na antidepresivima.