Mario137

Izvedivo je da svi programiraju iz vlastitog doma. Za tu djelatnost ne morate imati fizički prostor, ali morate imati adresu sjedišta firme. Upravo za takve svrhe može se za par stotina kuna mjesečno iznajmiti tzv virtualni ured, gdje dobijete fizičku adresu sjedišta, odnosno adresu rada firme, telefonski broj, poštanski sandučić itd. 
Međutim, nije loše razmotriti opciju registracije firme na Vašu adresu. Tu je potreban ugovor o zakupu između Vas kao fizičke osobe i (j)doo-a. Prednost toga je što firma plaća Vama, tj. to je jedan od najjeftnijih zakonitih načina da novac iz firme završava u Vašem džepu (i Vaših partnera, naravno). Drugi načini su isplata plaće (što kod vas ispočetka neće biti) i isplata dobiti (čega će, nadamo se, biti). 
Nema zapreke da sve 3 osobe rade programiranje za svoju firmu bez obzira što su drugdje zaposleni na puno radno vrijeme. Vaša firma ne mora imati zaposlene. Ovo je neko vrijeme bilo sporno, ali Ustavni sud je negdje oko 2000. godine odlučio da se firme ne može 'prisiliti' da imaju zaposlenike. 
 

PDV ID broj se u praksi izdaje odmah, na licu mjesta. Uz ispravno popunjen obrazac P-PDV postupak traje oko  2 minute zajedno s printanjem, potpisivanjem, pečatiranjem i osobnim uručenjem  rješenja i to kad se radi o sporom službeniku. Inače bi ga trebalo izdati u roku od 8 dana. 
Nemam pojma zašto je u Vašem slučaju zapelo, ali te stvari morate rješavati osobno na licu mjesta, ne predajom na protokol ili poštom. To može negdje stajati iz trivijalnog razloga (godišnji odmor, bolovanje i sl). 
Inače, po EU uputama, PDV ID brojevi ne bi se smjeli davati olako, nego bi odjeli za kontrolu PDV-a i procjenu gospodarske snage trebali po zahtjevu odmah izaći na teren i utvrditi kako se radi o opravdanom zahtjevu. Naime, olako dodjeljeni PDV ID brojevi (posebno firmama) su osnovni uvjet međunarodnih kružnih prijevara PDV-a kojim EU gubi više od 100 milijardi € godišnje. 
Međutim, kod nas (više) ne postoje ti odjeli, PDV ID brojevi se dodjeljuju kako sam napisao.
Mislim da je razlog jednostavan - netko je na godišnjem (ili je obrazac krivo popunjen pa ga morate poporaviti), morate poći tamo i požuriti stvar. 
 

Povrat poreza za 2018 godinu vrši se automatizmom kroz tzv 'poseban postupak' za građane. Trebate poći u nadležnu ispostavu i vidjeti imate li pravo ili ne. Nema smisla da to sada računamo kad je to tamo gotov podatak iz kompjutera, bez mogućnosti pogreške. Može se i izračunati, ali dali ste premalo podataka, pa je daleko jednostavnije da pođete tamo ili da pošaljete upit: 
https://www.porezna-uprava.hr/kontakti/Stranice/Pišite-nam.aspx
 

Obrazac se zove ZPP-DOH i predajete ga sljedeće godine, najkasnije do kraja veljače. Putem njega možete vršiti preraspodjelu osobnog odbitka za 2019 godinu: 
https://www.porezna-uprava.hr/HR_obrasci/Documents/POREZ NA DOHODAK/ZPP-DOH.pdf
Podnijet ćete 2 obrasca, za Vas i supruga. Referenti u nadležnoj ispostavi bi Vam trebali pomoći oko ispravnog popunjanja, ali nije teško. 

Nije to bitno uopće u ovom slučaju ako je razumna kamata u pitanju bilo to 2% ili 10%. Bilo bi bizarno da vlasnik posuđuje novac vlastitoj firmi po lihvarskim kamatama, zato spominjem. 
Tu trebate vidjeti ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa tom konkretnom državom, odredbe o oporezivanju kamata. Ukoliko pravo oporezivanja ima RH isključivo, radite klasični JOPPD za kamate, kao porez na dohodak od kapitala. 

U tom slučaju nema povrata poreza za Vas. Ukoliko na tom zemljištu u vlastitoj režiji namjeravate graditi kuću sa stanovima za prodaju, planirajte to vrlo oprezno, jer u tom slučaju podliježete porezu na dohodak od otuđenja nekretnina koji se plaća po stopi od 25% na razliku između nabavne i prodajne cijene svake nekretnine (stana). 
Navedeni porez ne plaćate jedino ukoliko, nakon što stanovi budu gotovi (datum uporabne dozvole) pričekate 2 godine prije prodaje ili ako ste u nekom od tih stanova živjeli. 
 

Možete li navesti koji ste porez platili prilikom kupnje građevinskog zemljišta, PDV ili porez na promet nekretnina? Povrat poreza se može ostvariti samo ako je PDV u pitanju i ako ste poduzetnik, tj. ako vam građevinsko zemljište služi u poslovne svrhe, odnosno za obavljanje djelatnosti.

Nećete imati problema. To je čest slučaj s kojim se susreće Porezna uprava. Naime, postoji značajan broj umirovljenika koji imaju registriranu djelatnost iznajmljivanja soba i postelja putnicima i turistima, a koji nemaju otvorene račune u bankama, pa primaju novac na račune nekoga iz obitelji. Strogo gledano, to ne bi baš trebalo tako raditi, ali ti ljudi nisu 'pravi' poduzetnici, nego građani i to se tolerira jer je riječ o trivijalnoj stvari.  
Dakle, ako netko iz Porezne nekad pita za to (a moguće je da niti neće), dovoljno je da napišete izjavu o tome da vi primate novac na svoj račun, a da je riječ o djelatnosti koju obavlja Vaša majka. Iznosi na žiro-računu će približno odgovarati iznosu koji je Vaša majka iskazala kao ukupni promet u obrascu TZ koji se predaje Poreznoj upravi i time je stvar opravdana i dokazana. 

Koliko se sjećam, radi se o kamatama koje vlasnik zaračunava firmi i koje su normalne visine, tako da ne vidim zašto bi se zakačili za to. Vjerojatno bi se zakačili da je obratno, tj da je firma dala pozajmicu vlasniku. Ali možete probati to maknuti sa konta pozajmice na financijske izdatke, nije nešto posebno bitno. 
Što se ovog drugog dijela tiče, možete pokušati promijeniti - jedini način da se to utvrdi je usporedba bilance predane na Poreznu i te ispravljene bilance, a uopće ne vjerujem da će uspoređivati stavku po stavku.
Ako to nema utjecaja na prihode i rashode te godine, relativno je svejedno hoćete li sami ispravljati ili će vam oni to naložiti kroz zapisnik. Prilikom prodaje dugotrajne imovine trebalo bi isknjižiti nabavnu vrijednost i (eventualni) ispravak vrijednosti, inače u aktivi bilance stoji vrijednost dijela nekretnine kojom firma više ne raspolaže. Kako se radi o maloj privatnoj firmi, ne vidim tu nekakav poseban problem, ali trebalo bi ispraviti. 
 
 
 

Ako mislite na ispravke koje sami vršite, onda to trenutno nije moguće. Prema OPZ-u bilo koja prijava Poreznoj upravi se može ispravljati u roku od 3 godine, osim ako je u tijeku porezni nadzor. Tijek nadzora počinje teći uručenjem obavijesti o nadzoru. 
Bilanca je isto tako izvješće koje je uz godišnju prijavu PD predano Poreznoj upravi, pa možete mijenati samo one bilance koje još uvijek nisu predane Poreznoj. 
Međutim, s obzirom kakvo se inspektori pripreme za nadzor, uopće se ne bih čudio da ne primijete te ispravke. 
Što konkretno mislite mijenjati i zašto? 

Tih 10 godina se ne računa jer je radnik dao otkaz.
https://hzz-helpdesk.kadei.cloud/251703-Koje-sve-uvjete-trebam-ispunjavati-za-ostvarivanje-novčane-naknade

Upravo tako. Prethodni radni staž se ne računa, jer je radni odnos prestao krivnjom radnika.  
Osnovicu za utvrđivanje visine novčane naknade za osobu kojoj je prestao radni odnos čini prosjek brutoplaće ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa odnosno službe. Novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 60 %, a za preostalo vrijeme korištenja 30 % od utvrđene osnovice. Novčana naknada pripada nezaposlenoj osobi u trajanju od:
1. 90 dana ako je provela na radu od devet mjeseci do dvije godine
2. 120 dana ako je provela na radu više od dvije godine
3. 150 dana ako je provela na radu više od tri godine
4. 180 dana ako je provela na radu više od četiri godine
5. 210 dana ako je provela na radu više od pet godina
6. 240 dana ako je provela na radu više od šest godina
7. 270 dana ako je provela na radu više od sedam godina
8. 300 dana ako je provela na radu više od osam godina
9. 330 dana ako je provela na radu više od devet godina
10. 360 dana ako je provela na radu više od deset godina
11. 390 dana ako je provela na radu više od 15 godina
12. 420 dana ako je provela na radu više od 20 godina i
13. 450 dana ako je provela na radu više od 25 godina.
14.  Nezaposlena osoba koja je provela na radu više od 32 godine i kojoj nedostaje do pet godina do ispunjenja uvjeta dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu ima pravo na novčanu naknadu sve do ponovnog zaposlenja.
 

Vi trebate platiti porez na promet nekretnina, dijete ne. Prenošenje vlasništva je nebitno za utvrđivanje porezne obveze. Po sklapanju ugovora, ako je isti ovjeren kod javnog bilježnika, onda javni bilježnik prijavljuje ugovor Poreznoj upravi. 

Zapravo, ako je to sve što je navedeno u vezi visine plaće, bez dodatnih referenci na koeficijente, Pravlink o radu, Kolektivni ugovor i nešto slično, onda taj ugovor ne sadržava bitne elemente: 
https://www.moj-posao.net/Savjet/70362/Ugovori-o-radu-sadrzaj-ugovora-o-radu/9/
Ugovor o radu mora sadržavati uglavke o: 
1. strankama te njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu 
2. mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, onda napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima 
3. nazivu, naravi ili vrsti rada na koji se zaposlenik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova
4. danu otpočinjanja rada 
5. očekivanom trajanju ugovora, u slučaju ugovora o radu na određeno vrijeme 
6. trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a u slučaju kad se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja trajanja toga odmora 
7. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, a u slučaju kad se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno izdavanja potvrde, načinu određivanja otkaznih rokova 
8. osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja 
9. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna
Umjesto uglavaka iz točke 6., 7., 8. i 9. može se uputiti na odgovarajuće zakone, druge propise, kolektivne ugovore ili pravilnike o radu koji uređuju ta pitanja. Poslodavac čini prekršaj ako sklopi ugovor o radu koji ne sadrži propisane podatke. 
Ugovorom o radu posebno dobro mora biti riješeno pitanje plaće te poslova koje će radnik obavljati, jer to može izazvati sporove, osobito što se i radi o najvažnijim elementima ugovora o radu. 
Plaća treba u ugovoru o radu biti određena (u određenom iznosu) ili odrediva (npr. u visini prosjećne neto plaće u Hrvatskoj) ili ugovor treba uputiti na kolektivni ugovor ili pravilnik kojim se plaća regulira. Ako plaća nije određena ugovorom o radu niti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, poslodavac je radniku dužan isplatiti primjerenu plaću, pod čime se smatra plaća koja se redovito plaća za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja. Plaća će biti neodređena kada u ugovoru o radu o plaći ništa ne piše, a nema niti kolektivnog ugovora niti pravilnika o radu. 
Međutim, plaća će također biti neodređena ako u ugovoru u radu piše da plaću određuje samostalno poslodavac (npr. na temelju rezultata poslovanja i sl.). To proizlazi iz odredbe članka 462. Zakona o obveznim odnosima, a koji se temeljem članka 6. Zakona o radu primjenjuje i na ugovore o radu. Dakle, u ugovornom odnosu kao što je i radni odnos, jedna ugovorna strana ne može imati pravo samostalno određivati cijenu rada. Iz navedenih razloga, u ugovoru o radu uvijek bi trebala biti ugovorena plaća, odnosno barem elementi za izračuvanje plaće. Ugovaranje što jasnije plaće u ugovoru o radu trebalo bi biti u obostranom interesu - i poslodavca i radnika jer time ugovor postaje jasan te se smanjuje mogućnost spora. 

 

Ovdje se radi o potencijalnom poreznom riziku. Kada se prodaje dugotrajna imovina, uvijek je pametno imati procjenu tržišne vrijednosti konkretne nekretnine, upravo zbog ovog razloga. 
Prvo pitanje će biti zašto je prodajna cijena gotovo identična nabavnoj (što se vjerojatno može obrazložiti), a drugo pitanje je kome je prodan taj dio nekretnine. Ne bi se smjelo raditi o povezanoj osobi, jer to izaziva dodatne provjere. 
Ne vidim u kojem smislu bi mogli biti sporni režijski troškovi, ali ovo što poduzeće nije imalo drugi promet, svaku transakciju stavlja pod povećalo, jer se postavlja pitanje svrhe postojanja poduzeća. To što amortizacija nije korištena je dobro. 
 
Ako je vlasnik izvršio pozajmicu poduzeću, onda nije potrebno obračunavati kamatu. Naravno, trebao bi postojati ugovor o pozajmici u kojem bi trebao biti definiran rok otplate i (eventualna) kamata, ali to sada nije toliko bitno. Kamata od najmanje 3% ( od 1/1/2019 2%) mora postojati kada se radi o obratnoj transakciji - kada je firma dala pozajmicu vlasniku - u tom slučaju povoljnija kamata od zakonske je dohodak u naravi vlasnika firme.
S druge strane, kada vlasnik posuđuje novac firmi, onda on može ili ne mora obračunavati kamatu. Uglavnom, nema zakonske obveze za takvo nešto, tu nema poreznog rizika. 
 
 

Ne bih rekao da nitko ne zna, nego prije da kolege smatraju kako se radi o trivijalnoj stvari. U principu državni službenik za (skoro) bilo kakav drugi izvor prihoda tehnički treba suglasnost čelnika tijela, pa čak i ako se radi o 300 kn za izbore ili nešto slično. 
Postavlja se pitanje što će se dogoditi ako zaradi tih 300 kn bez prethodne suglasnosti. U tom slučaju kadrovska služba tog tijela, ako raspolaže tim informacijama može iste proslijediti onome tko je neposredno nadređeni tom službeniku 'prekršitelju', kako bi ovaj procijenio ima li tu elemenata za stegovnu odgovornost. 
Možda najbolje možete sami odgovoriti na takvo pitanje na način da se stavite u poziciju tog nadređenog, otvorite propise i odlučujete. 
Prvo:
Članak 33.

(1) Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe. 

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima. 

(3) O zahtjevu državnog službenika za davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka čelnik državnog tijela odlučuje rješenjem. 
Nadalje, ako odlučite da je isti kriv prema članku 33, trebate pokrenuti postupak za tešku povredu (jer se ne može pronaći odgovarajuća laka povreda) službene dužnosti iz članka 99. Zakona o državnim službenicima.
Iz navedenog proizlazi da bi kazna za obavljanje takvog posla bez suglasnosti bila neusporedivo teža i ozbiljnija od koristi koju je službenik pribavio kršenjem propisa, pa bi bilo neprimjereno i neekonomično pokretati takav postupak. Teško da bi Službenički sud mogao presuditi protiv službenika u navedenom slučaju. 
 
 

Ako ste u posjedu bilance i RDG (barem ona izvješća objavljena javno GFI na web stranici FINA-e) objavite ih bez osnovnih podataka o firmi (naziv, adresa, OIB i dr) pa mogu reći nešto..

Postoji jako puno načina kako se procjenjuje vrijednost firme kada namjeravate kupiti poslovne udjele, međutim, većina tih načina nije baš previše pogodna za procjenu vrijednosti malih privatnih firmi. 
Govorite o knjigovodstvenoj vrijednosti firme, međutim, morate malo bolje pogledati bilancu, procijeniti svu imovinu po tržišnoj vrijednosti (a ne nabavnoj po kojoj je knjižena), pogledati strukturu tih obveza koje firma ima, procijeniti kakav je novčani tijek (likvidnost), provjeriti ima li firma potencijala isplaćivati dobit, postoje li potencijali rasta, koliko je poslovanje stabino, izračunati neke osnovne pokazatelje profitalbilnosti, zaduženosti i slično. 
Kod takvih firmi najviše vrijedi uhodani poslovni model i stalni poslovni partneri, posebno ako ste se sami bavili sličnom djelatnošću. 
Rizici uvijek postoje i ako je riječ o ozbiljnoj poslovnoj ponudi, trebalo bi izvršiti uvid u poslovne knjige, kako bi se donekle provjerilo da njihov sadžaj pravilno odražava stvarnost (da nema neproknjiženih ili nepravilno proknjiženih događaja), skrivenih poslovnih ili poreznih rizika i slično. 
 
 

Ne bih rekao da nitko ne zna, nego prije da kolege smatraju kako se radi o trivijalnoj stvari. U principu državni službenik za (skoro) bilo kakav drugi izvor prihoda tehnički treba suglasnost čelnika tijela, pa čak i ako se radi o 300 kn za izbore ili nešto slično. 
Postavlja se pitanje što će se dogoditi ako zaradi tih 300 kn bez prethodne suglasnosti. U tom slučaju kadrovska služba tog tijela, ako raspolaže tim informacijama može iste proslijediti onome tko je neposredno nadređeni tom službeniku 'prekršitelju', kako bi ovaj procijenio ima li tu elemenata za stegovnu odgovornost. 
Možda najbolje možete sami odgovoriti na takvo pitanje na način da se stavite u poziciju tog nadređenog, otvorite propise i odlučujete. 
Prvo:
Članak 33.

(1) Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe. 

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih publikacija, odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na stručnim seminarima i savjetovanjima. 

(3) O zahtjevu državnog službenika za davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka čelnik državnog tijela odlučuje rješenjem. 
Nadalje, ako odlučite da je isti kriv prema članku 33, trebate pokrenuti postupak za tešku povredu (jer se ne može pronaći odgovarajuća laka povreda) službene dužnosti iz članka 99. Zakona o državnim službenicima.
Iz navedenog proizlazi da bi kazna za obavljanje takvog posla bez suglasnosti bila neusporedivo teža i ozbiljnija od koristi koju je službenik pribavio kršenjem propisa, pa bi bilo neprimjereno i neekonomično pokretati takav postupak. Teško da bi Službenički sud mogao presuditi protiv službenika u navedenom slučaju. 
 
 

Ne. Samo obrti u redovnom sustavu PDV-a iskazuju PDV na izlaznim računima. To ne vrijedi za 'male obveznike' PDV-a. 
 
U smislu propisa o PDV-u o kojim obrtnik sam vodi računa to nije potrebno učiniti. Međutim, AliExpress je firma sa sjedištem u Kini,  pa je moguće da Carina iznad nekog iznosa obračuna i naplati PDV (i carinu), sukladno carinskoj tarifi (o kojoj ne znam detalje). Međutim, to nije od utjecaja na vođenje knjiga u paušalnom obrtu. 
 
Da. Radi se o usluzi koju obrtu obavlja firma iz inozemstva, pa je na takvu uslugu potrebno obračunati i platiti PDV, a prije toga registrirati se za potrebe PDV-a i dobiti PDV ID broj. 
 

Zastara za obavljene usluge odvoza komunalnog otpada nastupa nakon 1. godine. Rok zastare počinje teći prvog idućeg dana od datuma dospijeća navedenog na računu. Ako u tom jednogodišnjem roku zastare nije poduzeta radnja za naplatu potraživanja, nastupit će zastara. Što bi značilo da bi trebali otići u Čistoću i zatražiti prijenos obveze na Vaše ime, te podmiriti dug na ime posljednje godine dana. 

Najpovoljnija opcija je paušalni obrt ukoliko ste ispod 300 000 kn bruto godišnjeg prometa. Otvaranje jdoo-a u ovom slučaju je nepovoljnije od paušalnog obrta uz navedeni uvjet. Isto tako je nepovoljno taj posao tretirati kao drugi dohodak iz inozemstva. 
Sa 20 000 kn mjesečno kroz paušalni obrt plaćate oko 500 kn mjesečno poreza, a doprinose (ako niste negdje zaposleni) plaćate oko 1.200 kn mjesečno. 
Teško ćete naći povoljniji porezni tretman za taj red veličine posla ne samo kod nas, nego i općenito u svijetu, bar van poreznih oaza. 

Po meni, ako radite isključivo vlastitim novcem i ako ćete ulagati dominantno u plemenite metale, osnivanjem firme ne ostvarujete nikakve dodatne pogodnosti u odnosu na to da investirate kao fizička osoba.
Čini mi se da je u ovom slučaju osnivanje firme nepotrebno komplicirana i skupa opcija, budući investicijska djelatnost traži posebnu regulativu i poseban način vođenja knjiga. Takve firme isplati se osnivati samo ako imate velik kapital i ako ulažete u likvidniju imovinu, npr vrijednosne papire. U nekim drugim državama se to isplati i zbog nekih poreznih olakšica i zaštite imovine, ali kod nas u tom smislu nema prednosti. 
Naime, investicijsko zlato je oslobođeno i PDV-a i poreza na kapitalnu dobit, a ostali plemeniti metali (srebro, platina i dr) nisu oslobođeni PDV-a, ali jesu oslobođeni od poreza na kapitalnu dobit. 
Kada kupite investicijsko srebro kao fizička osoba, vi ćete platiti PDV, to stoji, međutim, rezultat bi bio isti i preko firme s obzirom da investicijska djelatnost u pravilu ne ulazi u sustav PDV-a, dakle vi kao firma ne biste plaćali PDV, ali ne biste ga mogli niti odbiti prilikom nabave plemenitih metala. 
Nadalje, takva firma ne bi imala baš česte aktivnosti niti transakcije, dakle, imali biste cijelo vrijeme trošak hladnog pogona, a kada prodate tu imovinu za veću cijenu morate platiti porez na dobit plus kada isplaćujete sebi onda još 12% poreza na dohodak od kapitala plus prirez. 
Za tu djelatnost i svrhu ne vidim prednosti firme u odnosu na Vas kao fizičku osobu.
 
 
 

Obično su firme koje se bave investicijskom djelatnošću posebno regulirane i vode knjige na poseban način, a ponajviše zato što prikupljaju i ulažu tuđi novac. Ako želite raditi s tuđim novcem, onda bi moglo biti komplicirano, a ako samo želite investirati vlastiti, onda Vam firma nije ni potrebna, odnosno povoljnije je regulirati vlastiti porezni status kroz osobni portfelj i porez plaćati po osnovi eventualne kapitalne dobiti. 

Ako je pretporez malo korišten, onda se malo PDV-a može i utvrditi u nadzoru, tj mora biti proporcionalno. S druge strane, te fluktuacije u troškovima mogu biti indicija (ali po meni ne i dokaz) za utvrđivanje poreza na dohodak od izuzimanja, odnosno skrivenu isplatu dobiti. 
Teoretski mogu utvrditi to nešto malo PDV-a, osporiti sve te troškove kao porezno nepriznate po osnovi dobiti i uvećati gubitak i pokušati utvrditi porez na dohodak od izuzimanja, ali ne vjerujem da će se to dogoditi, jer je riječ o relativno zahtjevnoj stvari za izvođenje dokaza, a koja ima malu šansu za prolaz na drugom stupnju, odnosno Upravnom sudu.