Jump to content

Biker1901

Korisnik
  • Broj objava

    15
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je Biker1901 objavio

  1. Nedavno sam postavio slično pitanje kada je riječ o Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji. Izmjenama i dopunama od srpnja 2019.godina uvedena je zabrana raspolaganja stanovima u vidu najma i prodaje na 10 godina od dana potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Zakonodavac je prijelaznim i završnim odredbama naložio i povratnu primjenu ovog zakona na sve one kupce kojima od dana potpisivanja ugovora o kupoprodaji nije isteklo 10 godina. Kao što je Matrix obrazložio, u čl.90 Ustava, stavku 5. jasno stoji da je povratna primjena nekih zakonskih odredbi moguća uz opravdane razloge. Osobno
  2. Hvala lijepa, dakle na svoja eventualna prava čekati ćemo ovisno o inertnosti suda.
  3. Pozdrav, iako već nekako predmnijevam koji ću odgovor dobiti, no možda se u međuvremeno nešto promijenilo. Naime, riječ je o tome da nam je u zemljišnoknjižnom ulošku naknadno upisana zabrana raspolaganja nekretninom. Nekretnina je prije upisa bilo otplaćena, te je bila bez ikakvih tereta. Dakle, stvarnopravno je bila privatno vlasništvo sa kojim smo mogli raspolagati kako smo htjeli. Upisa zabilježbe opravdan je izmjenom zakona koji je definirao povratnu primjenu takve zabrane na privatnom vlasništvu, te je na temelju zakona i upisana. Predali smo žalbu, pa me zanima postoji li
  4. Malo ste van teme, ali shcaćam i Vas, te sam to bio i spomenuo, no u Vašem slučaju sam siguran da bi kao što kažete barem dobili tržišnu vrijednost. U slučaju POS stanogradnje, po tumačenju koje sam eto vidite dobio, ako u zakonu ograničenje u obliku koje se nama dogodilo ne postoji, mi nismo obespravljeni i nemamo pravo na naknadu (apsurd). Ako je to doista tako onda se i dalje držim mojih etiketa državi. Ako nije, onda vjerujem da u duhu toga da zakon ne može predvidjeti sve životne situacije mora postojati način da se i naše privatno vlasništvo zaštiti.
  5. Meni to doista nije sporno. Ja i govorim upravo o tome kako mnogim obiteljim ili kupcima to doista jeste bila nekretnina kojom su riješili svoje stambeno pitanje i koriste ju od prvoga dana kupnje. Problem nastaje protekom 10 godina i promjenom životnih okolnosti koje taj zakon nije predvidio, pa su samim time oni kojima je taj zakon trebao pomoći da povoljnije kupe nekretninu, sada obespravljeni i traži se da vrate ono na što su dobili pravo kada su udovoljili uvjetima. Kontradiktornost sama po sebi. Što su zakonodovcai trebali ili nisu učinili sada je bespredmetno komentirati, ali je jasno d
  6. U žurbi vidim da sam krivo citirao što niste iskomentirali, ali evo vjerujem da je jasno u daljnjem komentaru.
  7. Samo malo pojašnjenje, mada sam gotovo siguran da ste shvatili što sam mislio. Nije stvar potraživanja, već proizvoljnog tereta na nekretninu za koju sam kao kupac u potpunosti ispoštovao sve ugovorne obveze, uključujući i podmirivanje cjelokupnog duga za nekretninu. Ista niti ima bankarskog tereta, niti je imala bilo kakvog drugog. Nekretnina nije niti dana u najam, niti je prodavana, no to čak nije niti bitno. Također da elaboriram i ovaj dio mada vjerujem da ste i to shvatili, ali niste ga niti iskomentirali mada je vrlo bitan. Ako dakle država neće RETROAKTIVNO kazniti sve one
  8. Hvala Vam na odgovoru, jer sam uprovo to tražio, odnosno zakonsku podlogu za Vaše mišljenje ako veća ja to nisam učinio, no ono što onda mogu zaključiti da zakonodavac jednostavno izrijekom nije pokrio ovu vrstu ograničavanja privatnog vlasništva. Stoga i moj komentar da je neupitno da je pravo vlasništva ograničeno, jer je naravno jasno ako netko osmisli nova potraživanja za Vašu nekretninu da Vam je vlasništvo ograničeno. Dakle, ne znači da se ono nije dogodilo ako izrijekom u zakonu nije navedeno. I imate pravo, to što se meni ne sviđa da nije u zakonu neće promijeniti onda činjenicu da zak
  9. Nažalost opet niste odgovorili na moje pitanje nego ste samo ponovno ustvrdili kako se ovim ograničenjem ne osniva za drugoga neko pravo, pa bih i dalje onda molio Vaše pravno mišljenje s obzirom da se radi o pravnom portalu. Dakle, molim Vas, s obzirom da ste sigurni u Vaše tumačenje da mi pojasnite zbog čega je moje tumačenje krivo, jer meni kao što možete vidjeti nikako nije jasno kako netko može imati potraživanja za moje privatno vlasništvo, a da se to ne smatra osnivanjem prava glede vlasnikove stvari. Također, pozivate se na moj komentar oko samaca. Iste stanove kupovale su i obite
  10. Prije nego odgovorim na ostatak koji ste napisali imam samo par pitanja. Dakle, po Vama je sasvim u redu da država krši kupoprodajne ugovore, te je također u redu da obitelji kojima se povećao broj članova kućanstva tijekom 10 godina žive u neadekvatnim uvjetima, jer ukoliko isele iz stana i isti prodaju ili daju u najam moraju državi platiti razliku cijenu. Uz sve troškove i trud da se djeci omoguće bolji uvjeti stanovanja, jer se možda inače guraju u garsonijeri sad bi trebali državi još platiti i recimo 15 tisuća eura umjesto da to ulože u svoju djecu? To je pravično i pravedno samo zbog
  11. Ja bih rado da se ovdje iskomentira i ustavnost ovakve jedne retroaktivne primjene Zakona o društveno poticanoj stanogradnji. Niti jedan zakon ne može se primjenjivati retroaktivno, to jamči Ustav. Jedino u interesu Republike Hrvatske neki se zakoni mogu primijeniti retroaktivno, no ustav čak i u tom slučaju štiti ustavnopravni poredak kada je riječ o privatnom vlasništvu (Ustav, članci 50 i 90). Nije dakle dopušteno ograničavanje ili oduzimanje privatnog vlasništva bez naknade tržišne vrijednosti. Smatram da je ova retroaktivna primjena apsolutno protuustavna, da ne govorimo da su
  12. S obzirom na gore navedeno, moja majka koja je bila u bračnoj zajednici 15 godina s mojim očuhom do njegove smrti u stanu koji je u vlasničkom listu svo vrijeme ostao vlasnički podijeljen 50/50 između očuha i njegove bivše žene, nema nikakvo pravo dio nekretnine? Jedna polovica je od bivše žene, te je ona obvezna podmirivati preostale rate kredita, a drugu polovicu s obzirom na potpisanu i ovjerenu oporuku nasljeđuju njegova djeca?
  13. Što se tične bračne stečevine nije bilo nikakvih posebnih dogovora nakon rastave. Suvlasništvo je tako upisano od početka kupovine nekretnine. Dakle, želite reći da uz polovinu stana kojeg je suvlasnik bivša žena ima pravo i na dio druge polovice koja se onda dijeli na nju, te sadašnju ženu i njegovu djecu? Kako je sa obvezama kredita? Dijeli li se i on na sve sukladno tim omjerima? Što se ugovora tiče, čini sam da sam krivo shvatio. Nije riječ o ugovoru već o oporuci ovjerenoj kod javnog bilježnika u kojoj očuh/majka izjavljuju da svu imovinu koju posjeduju ili će posjedovati u tren
  14. Oporuke u tom smislu nema. No, prilikom sklapanja braka ocuh i majka su potpisali ugovor kojim definiraju da sva imovina stecena prije sklapanja braka nakon smrti bilo kojeg od supruznika ostaje njihovoj djeci. S obzirom da u tom ugovoru nije specificirano koja tocno imovina da li je on valjan? Stan je inace vlasnički podijeljen 50/50 između ocuha i bivše zene.
  15. Pozdrav svima! Imam jedno pitanje vezano uz nasljeđivanje imovine nakon smrti člana obitelji. Naime, moja majka je posljednjih 15 godina bila u braku s mojim očuhom koji je preminuo. Očuh ima dvoje djece. Isto tako, očuh je stan u kojem su on i moja majka živjeli posljednih 15 godina kupio tri godine prije stupanja u brak s mojom majkom, a tada je još bio u braku sa bivšom ženom. Stan nije kupljen gotovinom već na kredit koji bi trebalo plaćati još 20 godina. Također, nakon razvoda sa bivšom ženom nitko od supružnika nije pokrenuo zahtjev za raspodjelom imovine, no ona je navedena kao su
×
×
  • Napravi novi...