miskec4096

Prošlog studenog bio sam u Njemačkoj i snimila me kamera. Uglavnom, situacija je bila sljedeća: vozio sam autoputom na dionici na kojoj nema ograničenja, te sam vozio negdje 150. Vidio sam znak početka ograničenja od 100 i počeo sam kočiti, no kako sam bio u preticajnoj traci, nisam to činio prenaglo, da ne ugrozim ostale sudionike iza sebe. Uglavnom, u odsjek s ograničenjem ušao sam vozeći negdje 127 km/h, a kamera se nalazila na samom početku odsjeka i naravno da je ona registrirala da vozim prebrzo. Kaznu mi šalju nekih mjesec i pol kasnije, preporučeno i na hrvatskome. Ja se žalim, navodim ovo što sam i ovdje napisao, kažem "ne poričem da se vozilo kretalo brže od ograničenja, ali to je bila inercija kočenja, dakle nije bilo prekršaja; stoga vas molim da uzmete u obzir tu činjenicu i riješite taj spor na obostrano zadovoljstvo". Šaljem im to preko elektroničkog obrasca na njihovoj stranici, na njemačkome. No obrazac ne funkcionira. Šaljem im potom poštom, zadnji dan unutar roka od dva tjedna nakon prijema. Oni odgovaraju da je moja žalba nevažeća jer nije stigla u roku. Sa spremnom potvrdom o predaji pošiljke provjeravam njihovo prvo pismo i shvaćam da tamo piše (ali samo na njemačkome) da je rok za žalbu koncipiran tako da pismo mora njima stići unutar dva tjedna - što znači da sam praktički u milosti pošte (OK, realno, ja jesam poslao zadnji dan i to nikako nije moglo doći dotada, ali uz HP-ovu brzinu ne bih bio siguran ni ranije). Ponovno se žalim, navodeći da sam pokušao poslati žalbu preko navedenog obrasca na njihovoj stranici koji ne radi, te da se ne smatram odgovornim za to, kao ni za brzinu pošte i da ih molim da se ne pozivaju na proceduralne pogreške, nego da se drže merituma, a taj je da prekršaja nije bilo. Oni mi opet šalju odgovor, da je sud razmotrio moju drugu žalbu i odbacio je kao neutemeljenu i naplaćuju mi sudske troškove, koje ja plaćam (jer to ne mogu osporiti da se postupak dogodio). Danas mi dolazi pismo da imam tjedan dana za platiti iznos (koji je sada sa 128 narastao na 134 eura), jer bih u protivnome mogao imati neugodnosti. Napominjem da se sva komunikacija osim prvog pisma odvija na njemačkome, koji ja mogu razumjeti uz pomoć rječnika (učio sam ga 4 godine u srednjoj), ali ne mogu na tom jeziku adekvatno voditi pravnu komunikaciju. Moje je pitanje - ako ne platim kaznu, što mogu očekivati? Hoće li oni ići to naplaćivati preko Hrvatske (jer je iznos preko 70€), ili će se nadati da će me opet uhvatiti u Njemačkoj i tada mi to naplatiti? Znam što kaže zakon, no mene zanima kolike su šanse da se ta kazna stvarno naplati? Napominjem da bih svakako htio izbjeći plaćanje kazne koju smatram neutemeljenom s obzirom na iznesene činjenice. Ne osjećam se krivim, poštivao sam ograničenje, i to bi se i utvrdilo samo da je kamera bila smještena 500 metara kasnije. Također, mogu li me oni kazniti i u slučaju ulaska u Njemačku nekim drugim putem ili drugim automobilom? Tj. bih li iduće tri i pol godine trebao zaobilaziti Njemačku?

Poštovani, zanima me je li pravno utemeljeno da javna ustanova (u ovom slučaju riječ je o Leksikografskom zavodu) raspiše javni natječaj za radna mjesta (u Narodnim novinama i na svojim mrežnim stranicama), nakon kojega se kandidati koji nisu prošli na natječaju - pri čemu se odluka donosila isključivo na temelju poslane dokumentacije, bez razgovora s kandidatima - bez ikakvog dodatnog obrazloženja obavijeste da nisu prošli, a pritom im se ne nudi niti mogućnost žalbe na takvu odluku? Drugim riječima, može li se javni natječaj provesti na tako netransparentan način?

Bilo je nekoliko ljudi koji su mi nakon nesreće prišli i rekli da su vidjeli da je vozač skutera i prije nesreće vozio opasno i između automobila, no nitko od njih nije htio biti svjedok. Tako da je jedini svjedok osoba koju sam trebao pokupiti, a ona je nužno pristrana, zbog povezanosti sa mnom. Plus što ona također kaže da uopće nije vidjela odakle se skuter stvorio. Kako rekoh, to se zbilo na oko 50 metara od križanja na kojem je nadzorna kamera na semaforu, dakle videonadzor postoji. Policajac je ovo o mojoj krivnji bazirao na sličnoj situaciji u kojoj bih se ja npr. prestrojio u desnu izlaznu traku (npr. s autoceste), ali ne da u nju uđem na samom početku, već tako da ulaskom oduzmem prednost nekom vozilu koje se iza mene prestrojilo u nju, ali bliže njenom početku. No kako sam ja ovdje u desnu traku prešao odmah nakon obilaska kombija, a skuteraša sam pogodio već dosta blizu rubu kolnika, čini se kao da je on neposredno nakon mene zavrnuo u desnu traku i pokušao se provući između moga auta i ruba kolnika, vjerujući da ću se ja nastaviti kretati ravno po desnoj traci. Kako sam se ja zaustavljao uz rub, praktički sam mu zatvorio prolaz i došlo je do sudara. Policajac je inzistirao na tome da nisam dostatno provjerio mrtvi kut, dok sam se ja nakon izvršenog prestrojavanja koncentrirao na gledanje unaprijed, jer sam se zaustavljao pored ruba kolnika, te sam morao paziti da ne udarim u rubnjak. Uglavnom, sve se bazira na logici "da ste gledali mrtvi kut, vidjeli biste ga", posve zanemarujući nepredvidljivo kretanje skutera.

Nedavno sam imao prometnu nesreću u kojoj sam se sudario s vozačem skutera, koji je pritom lakše ozlijeđen. Vozio sam krajnjom desnom trakom zelenog vala, te sam se trebao zaustaviti da pokupim jednu osobu s nogostupa. Neposredno prije mog predviđenog mjesta zaustavljanja u mojoj se traci nalazio kombi, koji sam nakon urednog prestrojavanja u srednju traku zaobišao. Potom sam dao desni žmigavac i kada sam se u retrovizoru uvjerio da sam zaobišao kombi krenuo se vraćati u desnu traku, usput gledajući gdje je osoba koji moram pokupiti. U času kada sam već bio u desnoj traci, s desne sam strane osjetio snažan udarac, a potom ugledao vozača skutera koji je nakon udara u moj auto preletio preko upravljača i nastavio se preokretati sve dok se nije zaustavio kojih desetak metara dalje. Iako je imao kacigu, ona mu je ubrzo odletjela s glave (vjerojatno mu nije bila vezana). Srećom, samo se pošteno izubijao, iako ga je hitna prevezla u bolnicu nakon nekoliko minuta. Nakon što je policija obavila uviđaj, izjavili su da ću po svoj prilici ja ispasti kriv, jer sam oduzeo prednost skuteru ne provjerivši mrtvi kut. E sad, ja ne znam kojom se on brzinom kretao i odakle se stvorio, no ja sam uredno tijekom obilaženja kombija provjerio prvo lijevi, pa desni retrovizor, te ga ni u jednom času nisam vidio, a da je bio u mrtvom kutu s moje desne strane značilo bi da je prošao između kombija i ruba kolnika (što nije moguće). Vjerojatnije je dojurio straga i izveo slalom udesno između kombija i mog auta. U takvom bi slučaju morao vidjeti moj žmigavac (osim ako nije bio preblizu mom automobilu, što znači da nije držao sigurnosni razmak). Budući da se na semaforu koji je nekih 50-ak metara od mjesta nesreće nalazi kamera, mogu li u slučaju proglašenja krivim u žalbi zahtijevati uvid u zapis s kamere? Imam li uopće osnove za žalbu? Policajci na uviđaju su prilično uvjereno tvrdili da je odgovornost moja, zanemarujući to da je skuter uletio u svojevrsne obrrnute škare pokušavajući me preteći zdesna, i držeći se mog negativnog odgovora na pitanje jesam li provjerio mrtvi kut. Dodatna otegotna okolnost jest to što u pet minuta koliko je trebalo da hitna dođe i ukrca vozača skutera, ja zbog vlastitog šoka onime što se dogodilo, nisam uspio doći do vozača skutera i iskazati zanimanje za njegovo stanje (njega su odmah okružili ljudi koji su pozvali hitnu), što bi se u postupku moglo negativno gledati. Kada sam kasnije pokušao doći do njegovih podataka, pokušavajući doznati u kojoj je bolnici, hladno su me otpilili, pozivajući se na GDPR. O tome da je lakše ozlijeđen doznao sam samo preko sažetka prometnih nesreća na stranicama PUZ-a.