Jump to content

tončica

Korisnik
  • Broj objava

    16
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

Sve što je tončica objavio

  1. Molim pomoć na jedno pitanje, mada ne znam da li sam na pravom forumu... situacija je sljedeća: Jedan momak X je od svoje bivše djevojke saznao da je ona trudna...naravno uz to da je rekla da je dijete njegovo...s obzirom na nezainteresiranost (njegovu) za to dijete, i sumnju da li je on otac, nije pokušao ništa, da sazna da li je zaista on otac... žena nije ništa forsirala niti je tražila išta od njega ni priznavanje ni DNK-a analizu... sada nakon 3 godine, koliko je i djetetu, dobio je poziv od CZSS-a, a jedino šta X pada na pamet je da to može bit vezano za to... Pitanje: Da li se na taj način pokreće postupak dokazivanja očinstva i kako to sve izgleda??? P.S.Ako sam pogriješila temu u obiteljskom molim da mi rećete... P.S.2 Gdje to može pogledat detaljnije?
  2. Molim pomoć, dostavjeno mi je mišljenje czss-a za proces posredovanja u brakorazvodnoj parnici, suprug je svojeg osobno preuzeo nakon toga su ga uputili da to isto mišljenje dostavi na sud. Me4ne zanima da li sada i ja trebam predat svoje ili je dovoljno to što je predao suprug... unaprijed hvala...
  3. molim te da mi rećeš gdje se vidi taj postotak koliko je potrebno za uzdržavanje djeteta...ja imam dijete od 6 godina, u procesu sam razvoda i zanima me kako ćemo mi odrediti iznos koji otac mora platiti djetetu... to je jedino ostalo otvoreno jer ja ne želim da ikako ispadne da ja tražim novac, ali me zanima koliki postotak bi trebao pripasti mom djetetu... hvala
  4. Brakorazvodna parnica u tijeku, prvo ročište prošlo, donešeno rješenje od strane suda za proces posredovanja kod centra za socijalnu skrb, zahtjev predan odmah isti dan po primitku rješenja što je bilo u veljači, i sada me zanima sljedeće: koji je rok kod centra da nas pozovu, koliko sam čitala po ovom forumu najkasnije 3 mjeseca a nama to skoro istječe, dali ja mogu zvati centar i pitat zašto još nismo dobili poziv za to posredovanje.... molim vas da mi date odg. ako je neko bio u sličnoj situaciji...pliiiz
  5. Zanima me još ako netko zna sljedeće...da li se meni može oduzeti dijete,tj.da se odlući da dijete živi s ocem,ako ja imam kredit koji otplaćujem i još sam i podstanar, tako da mi kad sve platim za život ostaje negdje oko 1.000,00 kn? ja smatram da mi je to dovoljno, kredit mi traje još 3 godine... pliz odgovorite P.S. mada je sve do sada bilo podogovoru malo se neke stvari okreću i strah me izjava tipa hoću li ja to moć financijski,jer znam čitat između redaka...
  6. dijete je staro 5,5 godina...nasa rastava teče poprilično mirno...pokoji nesporazuma.ali smatram to normalnim......mene zanima zapravo ,nakon tog "mišljenaja" CZSS-a se opet ide na sud ili? i šta nakon?
  7. evo ja se nalazim usljed brakorazvodne parnice i "odrađeno" je prvo ročište, dakle razvod je sporazuman sa malodobnim djetetom...i sada nas čeka proces posredovanja na CZSS-u.. Moje pitanje je kako izgleda taj proces posredovanja i što će tu konkretno biti? Inače, suprug i ja smo se dogovorili i oko razvoda i oko druženja i viđanja djeteta i oko toga gdje će dijete živjeti.....
  8. i kad se da izjava dali je potrebno da otac dođe i složi se s tim da se sjevojačko prezime vrati
  9. Ne znam hoće li me maknuti iz obiteljskog,ali imam jedno pitanje vezano za prezime..... Naime, kada se žena razvede i želi vratiti djevojačko prezime,zanima me da li je istina da se za ponovno vraćanje prezimena mora dobit suglasnost oca, ili se može bez ikakvih problema vratiti prezime? Dali entko zna nešto o tome..?? Jer jedno iskustvo koje mi je ispričano, a dogodilo se prije 9 godina je sljeeće, da je prilikom vraćanja prezimena morao doći otac od žene koja se razvela i pristati na to da se njoj vrati prezime...
  10. brakorazvodna parnica pokrenuta,sve sporazumno,pozvani na prvo ročište, međutim jedan od supružnika ne može doći zbog poslovnih obaveza... pitanje: Dali je moguće pismeno obraćanje, od strane odsutnog supružnika, na način da se izjasni da ostaje pri navodima iz zahtjeva.....molim vas što hitnije odgovorite hvala
  11. evo jučer sam nakon Marin7-ove primjedbe shvatila da mojoj priči nije mjesto tu gdje je stavljena....napisala sam i da mi ne moraju vise odgovarat na objavu jer je ovo pravni portal ,a ne, kako je marin rekao Magda iz Glorije i Tene...osjećam se blesavo jedino zbog rečenice urednice-moderatorice Ane koja je napisala da joj se neda čitat..ok poštujem to,ali način je malo bešćutan...ni prva ni zadnja koja je sa "ljubavnim jadima" slučajno zalutala pokušavajući naći odg.na PRAVNom PORTALU,ali dajte malo takta....obrišite ovu temu ako je moguće i još jednom se ispričavam na lutanju po vašem portalu... srdačni pozdrav od tončice....
  12. Zahvaljivam se Whiteddu na razumijevanju i ovoj zadnjoj objavi...moje "kilometarsko " pismo je i potakla blagdanska atmosfera...al marin je u pravu ovo je pravni portal....nemorate mi odgovarat,naći ću ja već rješenje...hvala svima...
  13. Nisam protiv toga da se viđaju i budu čak svaki dan zajedno...oni imaju odličan odnos,samo ja ne mogu s njim funkcionirati,odnosi su nam totalno zahlađeni i poremećeni..ja ne mogu više tu funkcionirati...jer tu je sada samo tišina i ništa više...
  14. bila sam u obiteljskom savjetovalištu,ali to mi je sve nekako hladnjukasto djelovalo...ja sam mislila da ću se osjećat upravo tako kako ste vi napisali,da će mi neke stvari bit jasnije ali nisu baš....to je sve nekako djelovalo čudno...
  15. Možda iz napisanog djeluje da sam mamina maza,ali to sigurno nisam...samo sam zbunjena...nebih malo piškila malo kakila nego s vremenom koje prolazi odrastam, a savjet ljudi koji su se možda nalazili u sličnoj situaciji i riješili ju mogao bi mi pomoć...
  16. Imam 26 godina,u braku sam 5 godina a u vezi sa suprugom sve skupa 10 godina...imamo dijete...razlog zbog kojeg sam tu je slijedeći,mada će zvućati totalno isfucano,ali svejedno trebam čut mišljenje nekoga tko me nezna i tko će bit "bolno" realan...znači,u braku smo 5 godina, veza je počela sa 16 godina,a razlog stupanja u brak je naravno trudnoća...naime,na početku veze sve je bilo super,pravi ludo zaljubljeni par,srednjoškolka koja je mislila da je dotaknila zvijezde...sve je bilo zanimljivo dok nisam krenila na fax,i tada počinju konfuzije u mojoj glavi..otkrivanje nekog drugačijeg svijeta,ljudi,života...i konstantna pitanja da li je ta veza ono što ja želim??? Nisam sigurna da je bila ali nisam nikada imala hrabrosti promjenit nešto...jer svako moje razmišljanje o prekidu te veze završavalo je mišlju to je samo faza koja će me proć....međutim nije prolazilo...u otkrivanju tog "drugačijeg" načina života i širenjem društva i ljudi oko mene, upoznavanjem novog grada i nekakvom vrstom odrastanja u sebi sam znala da ta veza nije ono što želim ali sam i dalje ostajala tu...navika,glupa navika a i neodlučnost,manjak hrabrosti....strah od promjena koje sam silno želila...neznam....u silnoj zbrci što di i kako dogodila se beba(da znam šta ovo znači..)...i moj svijet se okreće naopako...totalno naopako...ja sa nezavršenim fakultetom, u vezi za koju neznam da li je želim...moram se suočit sa tim da ću sa nepunih 21 godinu imat bebu...ali to nije sve,tom trudnoćom sam se udaljavala sve više od njega i smatrala sam ga krivim za sve..mada znam da smo oboje sudjelovali u svemu...sve šta sam smatrala tada da mi preostaje je brak,kojeg nisam želila...ali s obzirom na odgoj,to je jedino što mi je preostajalo...pomirila sam se s tim i vodila se onim kad se vjenčamo sve će biti drugačije,sve će sjes na svoje mjesto,ali nije...nije to bilo to i vječno me progonila rečenica u mojoj podsvjesti to nije ono što ti želiš,nisi u potpunosti tu...ali opet sam našla novu rečenicu kojom sam se tješila,kad se beba rodi sve će biti drugačije...došla je i beba a ja sam bila još depresivnija,nezaposlena, doma, živim od posjeta do posjeta svojih prijateljica,u glavi se trudim natirat zavolit situaciju u kojoj jesam,al ne ide...udaljavam se od njega,jednostavno blokada i odbojnost...i prođoše tako prve tri godine braka, krenilo "na bolje", zaposlila sam se,uživam u svom poslu...ali u meni još uvijek isti osjećaj za supruga,ne mogu ga volit i naš odnos nikakav...saznajem svakojake stvari,upoznajem njegovu obitelj(do braka je nisam znala) i ne nalazim se tamo....s obzirom da nam je komunikacija bila nikakva,ali baš nikakva,svak je vodio svoj način života,na način da bi on odlazio di je želio,ja isto,bez da sam ikad imala potrebu pitat ga gdje je bio i kako mu je bilo ,tako i on mene...živimo u istom domu 5 godina a da on, a ni ja, sada nebi mogli nabrojit 5 stvari koje nas uveseljavaju...ponašamo se kao cimeri,dijelimo režije,i krov i ništa više...zadnje dvije godine sam nekako povučena,nemam volje za ništa,i stvari koje bi mi prije odvartile misli sa ove tuge, sada više ne djeluju jer nisam zadovoljna sama sobom,želim imat obitelj i funkcionirat ali bojim se da on nije taj s kim to želim...želim doć doma sa posla i sa mužem tračat kolegice s posla,pričat o nekim "glupim" stvarima,ali kako god se trudila, s njim ne mogu niti započet razgovor....začahurena sam...razmišljam o rastavi,ali to me čini zbunjenom,jer želim djetetu omogućit da bude sa oba roditela,.....da ima bezbrižno djetinjstvo...ali istovremeno ne mogu bit više tu.... kako vrijeme prolazi ja sve manje želim biti tu jer sam totalno nesretna...spavamo odvojeno, svak ima svoj novac.....neznam jeli mučim sebe i odgađam nešto što se mora dogodit...kako da djetetu od 5 godina objasnim da nevolim tatu?????? Da li ću ga zakinit ako se rastavim??? oće li me krivit kad odraste ako napravim taj potez??pomozite........
×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija