Poštovani !
Ljubazno bih Vas molima da mi netko sa iskustvom odgovor . Nakon rastave koje je bila prije trinaest godina moj si i ja živimo zajedno , njegov otac punih deset godina nije plaćao alimentaciju , ja sam tražila od centra za socijalnu skrb državnu alimentaciju . U centru su mi rekli da prije nego mi oni odobre državnu alimentaciju ja moram tužiti bivšeg za ne plaćanje iste , s obzirom da sam osoba s invaliditetom i da radim zahvaljujući programu integrecije i za isto primam minimalnu naknadu bila sam primorana putem odvjetnika ishoditi alimentaciju . Onog trena kada je bivšem suprugu ovršen tekući raćun on se osvetio na naćin da me prijavio centru za socijalni rad da ne ne brinem za dijete , da ga zanemarujm i svašta nešto , naravo bila sam pozvana na razgovor u centar gdje sam dala svoj iskaz . Nakon razgovora u centru bivšem su rekli da je nepodoban za odgoj djeteta meni je samo dato do znanja da se dijete ne smije fizički kažnjavati ( jednom sam sina istukla po stražnjici jer je urlao na mene ) . Tijekom mjere strućne pomoćii nadzora ponovile su se scene u kojima se moj sin dera na mene , odbijao pisati zadaću ućiti i općenito biti pristojan , od strane njegovog oca nisam imala nikakvu pomoć u odgoju . Nakon godinu dana koliko je trajala mjera strućne pomoći i nadozora sin je postajao sve agreivniji prema meni a moje zdravlje se pogoršavalo ( od svoje petnaeste godine bolujem od anksijoznosti ) , u isto vrijeme moje se pokojni otac sjetio da želi prodati stan u kojem smo si i ja živjeli ( novac mu je trebao za putovanje na Bahame ) . U cijeloj toj gužvi , napetostima pukla sma po svim šavovima i više se nisam mogla nositi sa cijelom situacijom pristala sam da sina smjeste u dječji dom , ja sma krenula na psihoterapiju i potragu za gradskims tanom . Za vrijeme četverogodišnjeg boravka mog sina u domu nastojala sma održavati što kvalitetniju komunikaciju sa osobljem doma . surađivati sa socijalnom službom i paralelno pohađati psihoterapiju koju i sada pohađam . tijekom boravka mog sina u ustanovi njegov otac ga nije niti jednom posjetio niti kontaktirao sa ustanovom , komunikacija samnom je bila štura . U ljeto ove godine sin je pušten kući na probni rok od dvije godine sada su se okolnosti u obitelji promijenile bivši i ja smo odlućili probati ponovo biti zajedno no on se i dalje ponaša prema meni kao da sam stranac , kada se tiće odgoja sina i postavljalja granica to je jao i ranije neutralan . Teško se nosim sa promjenama koje donosi pubettet s obzitom da su kod mog sina dosta intenzivne ponajprije impulzivnost , arogantnos i ne prihvaćanja granica . Ponovo se osječam bespomoćna jer nema podršku od sinovog oca . Bojim se da ovog puta ne izgubim sina za uvijek da mi ne oduzmu roditeljsku skrb , onog trena kada bi mi oduzeli sina za mene bi život stao .
Ljudi sradi molim Vas pomozite mi na rubu sam svih snaga . Sin mi je sve što ima .
Hvala u naptijed
