Jump to content

trebamhelp

Korisnik
  • Broj objava

    4
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  1. novosti u bitci sa bivšim - kod zadnjeg sastanka na czss su on i referent za naš slučaj bili toliko bezobrazni (2 puta sam referentu morala reć da se ne dere na mene) i referent neobjašnjivo bio na strani bivšeg (ako ikoga zanima mogu elaborirati) da je meni nakon sat vremena torture pozlilo i morala sam otići sa sastanka. nakon mojeg odlaska, a to mi je rečeno tek danas, je referent bivšem navodno rekao slijedeće "ona se nije pokazala u najboljem svjetlu pa vi sad možete birati da li ćete tražiti 100% skrbništvo ili će CZSS oboma oduzeti djecu" danas smo imali sastanak, sazvan od strane bivšeg. nije mi htio unaprijed reći apsolutno ništa o tematici sastanka. tematika je bila da traži 100% skrbništvo. nije bio u stanju argumentirati svoje stajalište osim pozivanja na moje zdravstveno stanje (koje redovno kontroliram i liječim se točno prema uputama). jedini "argument" je laž da djecu opterećujem našim međusobnim problemima. ja sam u potpunosti odbila njegov prijedlog. nakon današnjeg sastanka mi je rekao za razgovor njega i referenta od prije 2mj. u međuvremenu su se oni nekoliko puta čuli. glede čega - nemam pojma. ponavljam, pred referentom, odvjetnicom i psihologinjom je izjavio da nema nikakvih pritužbi na moju brigu o djeci. ni on, niti tete u vrtiću niti psihologinja vrtića. ALI! meni sad svejedno visi nad glavom moguće suđenje oko skrbništva jer mi je rečeno da on ima 6mj da se odluči da li će me tužiti ili ne. kada sam ga izvan CZSS pitala da li je siguran da hoće suđenje, obzirom na sve dokaze koje imam o njegovom nemaru do sad, odgovorio je sa: "Sud je krajnja opcija koju ne zelim... ja bi to izbjegao ako se na miran nacin dogovorimo da si pomazemo i da je sve zdravstveno ok" = prvi dio je laž a drugi dio je on jedini krivac za moje zdravstvene oscilacije. odgovorila sam sa: "onda i ti idi na psihijatriju i napravi sve testove kao i ja. i za oči. da li uopće smiješ voziti?" (na 1 oko ne vidi uopće a na 2. ima dioptriju 5+ i ne nosi leće ni naočale) i nastao je muk... nema odgovora da li me misli bezrazložno odvući na sud ili ne. bilokakav savjet? :(
  2. ne pokušavam mu kompletno spriječiti kontakt sa djecom, samo njih zaštititi od nemarnog ponašanja... išli smo na priredbu svi zajedno u 1 autu i opet je nemarno vozio (tipkanje po mobitelu tijekom vožnje po kiši na autocesti i sl.). ako tak vozi samnom u autu kak vozi bez mene... stvarno me strah za njihovu sigurnost psihologu i psihijatru idem redovno već više od 2 god, od kad mi je dijagnosticirana teška depresija i anksioznost uzrokovana traumatičnim porodima, smrtima u obitelji i totalnim nedostatkom podrške od ex muža. unatoč verbalnom dogovoru da ćemo jedan drugog izvještavati o curama kad su kod onog drugog, on se toga ne drži i trudi se što više prikriti gdje su, s kim su i što rade. laže, mulja, izvrće a dobro zna da sa tim samo pogoršava moje zdravstveno stanje. po zakonu o zlostavljanju nemam pravo poduzeti neke mjere glede kontinuiranog i višegodišnjeg psihičkog uznemiravanja? (attached: rezultati pokušaja normalne, odrasle interakcije sa ex. doslovno me ubija. normalan tlak mi je 110. ovo je nakon 2mg helexa)
  3. Kako glasi izreke presude s kojom su uređeni odnosi susreta i viđanja oca s djecom: zajedničko skrbništvo - rotacija 4 tjedna u kojima su kod njega po 3-4 dana u komadu a ostalo kod mene te visina alimentacije - 2000kn ukupno Da li se otac pridržava ove odluke - djecu preuzima i vraća prema odluci. alimentaciju koji put plati sam a koji put ga treba podsjetiti I od kada je ova odluka - 7. mj. 2019 najveći problemi su: - nikad nije bio odgovoran roditelj, u zadnje 2 godine više gost u vlastitom stanu nego roditelj i suprug, do razvoda nije znao okupati ni nahraniti djecu i sl. (ponovno, imam nažalost dosta svjedoka i dokaza). brinem se za njihovu sigurnost (rečenica prije + laže o puno toga bez nekog očitog razloga) a czss umjesto da pomogne, prema meni se ponaša kao da sam control freak koji ga maltretira i zadire u njegovu privatnost (za koju me apsolutno nije briga kad su djeca kod mene). i da, znam zakon; da nemam pravo pitati gdje/s kim su djeca itd kad su kod njega... - zbog gore navedenog imam sve izraženije psihičke i fizičke probleme. kome da se obratim ako umrem od infarkta tijekom njegovog deranja na mene na telefon? jer nisam još naišla na nikakvu pomoć, jedino osuđivanje i 500x ponavljanje da po zakonu ne mogu ništa edit: zadnje 2 i pol godine braka sam ga molila da se pokrene jer se ja više nisam mogla sama brinuti i o djeci, kućanstvu, financijama, nabavci hrane i svemu ostalome. ništa. molila sam ga da ode psihoterapeutu, da mi ni ne mora reći da ide, samo nek s nekim priča kad već neće samnom. tijekom i nakon razvoda sam ga molila da se ponašamo ko civilizirani odrasli ljudi. da nakon 20 godina provedenih zajedno možemo jedan drugome otvoreno reći "ovaj vikend idem sa djecom i prijateljem tim i tim na izlet u karlovac", čisto da druga strana zna gdje i s kim su djeca. ali ne... inat, laži, muljanje iza leđa, kršenje zakona, perfidno maltretiranje... obzirom da normalno odgajanje djece sa njim očito ne funkcionira, na štetu djece i mene, jedino rješenje koje mi pada na pamet je oduzimanje skrbništva (ali bi mu još uvijek dozvolila da provodi vrijeme sa djecom samo u sigurnim uvjetima jer neću traumatizirati djecu, bez obzira na sve kaj su čule i vidjele one vole svojeg tatu)
  4. sporazumno razvedeni. 2 male kćeri (vrtić). podijelljeno skrbništvo (3/2 vremena mama, 1/3 tata). do razvoda je otac djece u brizi za djecu sudjelovao sa možda 10%. fizički su kažnjavane od svoje 1. godine (oko čega smo se jsko svađali). dovodio ih je u opasne situacije. zanemarivao. čak i kad su bile bolesne. njegova strana obitelji također. bio je nepouzdan otac. izbacio nas je iz stana jednu nedjelju navečer, bez da smo imale organiziraani smještaj ni ništa. nisam zvala policiju da dodatno ne traumatiziram djecu i sebe (većinoma zbog njegovog zlostavljanja mene i indiferencije, nepomoći i nebrige njegove obitelji još sad imam tešku depresiju, anksioznost, tahikardiju i hipertenziju uzrokovanu stresom. za navedeno postoji medicinska dokumentacija unatrag 2 i pol godine). czss stoji na njegovoj strani (jer u javnosti izgleda simpatično, pristupačno i sl.), mene tretira kao histeričnu bivšu koja bezrazložno paničari. nažalost, imam mnogo razloga, dokaza i svjedoka da je moja panika opravdana. ne mogu znati kakav je otac nakon izbacivanja mene iz stana ali cure često inzistiraju da neće k tati, mlađa kad dođe k meni ima noćne more (vrišti svakih sat vremena i tako par dana, onda se počne smirivati i kad se vrati od njega opet ispočetka). još uvijek dobivaju "po turu". starija ako ne jede dovoljno brzo, broji joj od 1 do 10 i onda dobije... za mlađu ne znam jer dijete od 2 i pol godine nije baš elokventno. starija se plakala da je tata uzeo sve igračke. kaj radite dok ste kod tate? gledamo crtiće i idemu u shopping centar. a kaj tata radi? spava ili gleda televiziju. od njega se vraćaju poluoprane. nikad im ne očisti uši niti poreže nokte, rijetko opere zube. gubi odjeću a onu koju ne izgubi vrati u raznim stanjima (od čisto - do prljavo i pomiješano sa blatnim cipelama) a od mene se očekuje da kupujem novu. vozi ih u autu nepropisno zavezane. zbog izlaska (ili izlazaka?) s tatom starija kćer ide spavat u 23:30 umjesto u 9 kako je naviknuta (za 1 slučaj znam 100% a ostalo nemam pojma jer mi non stop laže i ne daje informacije o djeci). starija kćer se jedamput vratila k meni plačući da su teta i tata ružno govorili o mami. nisam pitala za detalje da ju daljnje ne traumatiziram. kasnije sam saznala da se i baka uključuje u takve razgovore. njegova strana obitelji se vrlo vulgarno izražava i svi su pušači. oboje se odvija pred djecom. od kad djeca postoje svađamo se oko toga. sumnjam da je sada išta bolje. dozvoljeno im je dolaziti sa licem do njuške psa većeg od njemačkog ovčara (ne znam karakter tog psa ali nije potpisao kod javnog bilježnika da neće, ako ga malo dijete povuče za uho, ugristi dijete za cijelu glavu). to je samo par stvari koje su se dogodile, najgore neću javno pisati jer spadaju pod kaznena djela. od strane czss-a (koji je upućen u nenapisane detalje ali ih ignorira) mi je rečeno da nemam pravo ispitivati oca ni djecu o tome što se događa kad su kod njega. djeca su u opasnosti. psihički me maltretira do razine tlak 180/120 puls 130, tahikardija i osjećaj probadanja (upozorenje od kardiologa: klonite se stresa jer ćete ili imati infarkt ili doživotnu hipertenziju. bivši to zna). ne znam više kud se okrenuti. molim pomoć...
×
×
  • Napravi novi...