Imam sestru od 35 godina koja je pri porodu ostala bez kisika te je na nivou (recimo) 10 godisnjeg djeteta (mentalno) dok se fizicki moze (u nekim segmentima) pobrinuti za sebe. Npr. moze sama do trgovine, skuhati si nesto jednostavno te relativno puno stvari obavlja samostalno (koje se odnose na nju).
Problem je ovaj - moj otac se ponovno ozenio za zenu koja nikad nije imala djece i radi takav posao da ni nije mogla imati bas nikakav privatni zivot dok se nije afirmirala na najvisoj poziciji medjutim sad su godine tu. Moj tata je kompletno preuzeo njen obrazac nacina zivljenja. Nakon smrti moje mame, jedan je (trosoban) stan (u kojem je zivjela prije moja sestra sa nasim roditeljima) ostao prazan, tj. samo ona u njemu te mi je moj tata ponudio da ja (umjesto da sam u podstanarima) dodjem tamo zivjeti sa sestrom (u stan iznad nas se odselio tata sa svojom zenom). Da samo napomenem da se moja sestra nije sposobna fizicki brinuto o stanu (ima veliko iskrivljenje kicme, dislokaciju kuka i ostalih zdravstvenih problema) te sam usla u odvratan svinjac, sve pobacala, pocistila, neke dijelove preuredila koliko sam mogla. Nazalost, pred neko vrijeme sam shvatila da sam nasamarena te da se moj tata UOPCE ne brine o mojoj sestri vec je svu brigu prebacio na mene kako bi on mogao imati mir, tisinu i putovati po svijetu, a otkad sam tu (6 mj) niti kune mi nije dao za sestru (koja jede kao vol, a racuni od struje i vode su mi trostruki od podstanarskih), a samohrana sam majka osmogodisnje djevojcice i trenutno, vec 9 mj bez posla. Fakticki, ja ne znam kako cu prehraniti sutra moje dijete, a kamoli moju sestru. Kad sam ga jucer suocila sa cinjenicom da sestra nije moja odgovornost niti moja kcer, vec da ja svoju imam i da ju izvrsavam te da me nije pitao kako ja hranim svoje dijete pa zasto bi i njegovo, priprijetio mi je izbacivanjem iz stana i komentarom da on ne zeli obaveze. Trazi od mene kompromis na koji on nikad ne bi pristao (dobro ga znam). Jos mi je rekao da mi sestra prima sa burze 750 kn pa neka mi daje 500 sto nije dovoljno da pokrijem njene troskove.
Ako vam kazem koliko moj otac i negova zena zarade u jedan mjesec, izvrnuli biste se. Mislim da toliko vecina nece zaraditi u 10 godina, a niti jednu jedinu kunu mi nije dao za sestru.
Kako je prije zivjela u svinjcu, jela sto je jela i bila sama po cijele dane (da ne pricam da je po balkonu bilo govana od psa i zavjese od paucine po kuci i svi elementi crni od prljavstine), sada je u cistom, ispeglanom i svaki dan ima kuhan barem jedan cjeloviti obrok.
Mozda mi je post predugacak, ali samo vam zelim pribliziti situaciju.
Zelim znati - da li postoji neki zakon koji kaze da je dijete sa posebnim potrebama odgovornost roditelja ili nesto slicno. Tko bi se trebao brinuti o sestri - ja koja sa njom stanujem ili moj otac? Napominjem da imam i brata, sa njim se odlicno slazem, ali on je otisao od tate jer je do pred godinu dana bio u identicnoj situaciji kao i ja sada (on je zivio sa sestrom protekle 3 godine). Isto tako moja sestra ide k njemu i ond amu stosta izmislja i laze da sam rekla (a nisam) pa stari k meni dolazi sa raznoraznim optuzivanjima. Otisla bih u pdstanare, ali nisam trenutno u financijskim mogucnostima i trazim posao.
Ima li neki pametan savjet?