Ajd bar ste uživali u čitanju ako ništa drugo.
Pretpostavljao sam da je tako ali ne košta pitati. U svakom slučaju hvala na izdvojenom vremenu da bacite oko.
Dobio sam sugestiju da (vezano za ovo vezanje bicakala i ostale vrste "parkiranja" koječega po zajedničkim dijelovima zgrade) pošaljem pismo predstavniku stanara. Sugerirala mi je to majka koja je to i sročila. Pismo bi bilo u ime suprugine bake pa je sugerirala i da se kopija pošalje i na adresu Ureda pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom ako ništa da samo pismo dobije na "težini".
Prenosim tekst (jasno izostavljam imena) pa ako nije problem molim komentar:
"Poštovani,
Stanujem u ovoj zgradi u zajedničkom kućanstvu sa svojom obitelji.
Rođena sam 1930. godine.
Invalid sam zbog posljedica moždanih udara, te se stoga teško krećem.
Jedno vrijeme kretala sam se isključivo u invalidskim kolicima, a sada pomoću hodalice, ali vrlo
polagano i teško, što je razumljivo obzirom na moju dob i posljedice moždanih udara.
U stan koji se nalazi u suterenu zgrade, kao što Vam je poznato, te naravno iz stana, mogu ući i izaći
isključivo stepenicama koje vode do i od istog.
Međutim, netko uporno privezuje bickl uz ogradu stepenica tako da se ne mogu rukom pridržati za
rukohvat (kolokvijalno gelender) radi sigurnosti, ne mogu se uspinjati niti silaziti tim stepenicama ni uz
nečiju pomoć jer se niti ja, niti osoba koja mi pomaže, može pridržavati za rukohvat.
Obzirom na vrlo veliku opasnost od pada kako mene osobno, tako i osobe koja me prati (jer se
samostalno ne mogu kretati) te mogućih čak i smrtnih posljedica po mene, lijepo Vas molim da
poduzmete odgovarajuće mjere i radnje.
Naime, osnovno pravo svakog građanina Republike Hrvatske je pravo na poštivanje prava zajamčenih
i propisanih Ustavom republike Hrvatske, a potom i svih propisa koji moraju s njime biti usklađeni.
Ustav Republike Hrvatske, („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000,
124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak, 76/10-
promjena, 85/10 pročišćeni tekst, 05/14-Odluka Ustavnog suda) u članku 3. propisuje; da su „
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna
pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,
vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka
Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“
članak 14. Ustava propisuje da „ Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o
njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.“ te „Svi su pred
zakonom jednaki.“
članak 35. Ustava propisuje; „ Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i
obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Napokon, članak 65. Ustava propisuje; „ Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.“
Zakon o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12) propisuje u članku 1. da se
tim Zakonom „ osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka
Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje
zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere,
političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u
sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog
stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
Nadalje propisuje da se diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji
položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom
rodbinskim ili drugim vezama.
Člankom 2, istog Zakona propisano je u stavku 1 ; „ Izravna diskriminacija je postupanje
uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je
bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj
situaciji.“
Članak 4. istog zakona propisuje; „Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust
da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući:
– korištenje javno dostupnih resursa,
– sudjelovanje u javnom i društvenom životu, prilagodbom infrastrukture i prostora,
korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan
omogućiti.
Obzirom da u ime svih suvlasnika zgrade, upravljate zgradom te zastupate i predstavljate
interese svih suvlasnika, molim Vas kao predstavnika suvlasnika da poduzmete potrebne
mjere i radnje kako bi bila izvršena razumna prilagodba koja će mi omogućiti slobodan pristup
stanu i iz stana, na način koji ne ugrožava moju sigurnost i život, kao niti sigurnost osobe koja
me prati.
Pravo na slobodno kretanje, na zrak, na boravak izvan stana, na odlaske liječniku, na odlaske
zbog bilo kakvih osobnih potreba, moje je ustavno pravo, kao i vaše i svakog građanina
Hrvatske.
Kako sam ja nemoćna a nisam niti ovlaštena uređivati pitanja načina korištenja zajedničkih
dijelova zgrade, nego to čini predstavnik suvlasnika iniciranjem donošenja odluke o kućnom
redu sukladno članku 86. stavak 1., točka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Koliko
mi je poznato, donijeli smo Odluku, i njome smo utvrdili da je zabranjeno u zajedničkim dijelovima
zgrade instaliranje uređaja i držanje predmeta i tvari kojima bi se mogla ugroziti sigurnost ljudi i
imovine, te da se suvlasnici zgrade i druge osobe unutar zgrade moraju ponašati na način da ne
ometaju, uznemiravaju ili na bilo koji način ugrožavaju mir i sigurnost ostalih suvlasnika i drugih osoba
koje borave u zgradi.
Stubište i pripadajući rukohvat, svakako su zajednički dijelovi zgrade, svi suvlasnici imaju pravo i
obvezu nesmetano koristiti stubište i s njim povezani rukohvat, a meni kao invalidu, to je iznimno
važno,
Dakle, molim Vas da identificirate osobu/osobe koje ostavljaju stvari na stubištu, koje ostavljaju i
privezuju stvari uz rukohvat pripadajućeg stubišta, te time ugrožavaju mene kao invalida,osobu koja
me prati i pomaže mi ali i sve osobe koje žele ili moraju koristiti rukohvat pri silasku ili penjanju
stubištem."
Dakle sada vidite od kuda mi spisateljski štih. Meni ovo zgleda vrh al kaj je najbolje ja sam i pokušao inicirati na razini zgrade instalaciju kućice za bicikle jer kužim da je ljudima posebno curkama (imamo u zgradi 2-3 srednjoškolke) teško svaki dan iznosit bicikle iz šupa po stepenicama i nebi htio da se ti ljudi nađu prozvani. Ja kaj je najtužnije nebi ni ovu spodobu prozival da samo hoće zvezat taj bicikl metar više da mogu po stepenicama proć ko čovjek i sa i bez cekera jer ne jednom sam se skoro rasipal jer sam sa cekerom zapel za ručku od bajka. Ak se ja ovako podfutrani i nezgrapni fakat (nedo Bog) rasipam po tim stepenicama a obzirom da je ona natandrčila taj bajk tu gdje on nikako nebi smio biti imam li ja tu osnove da je tužim? Al to je opet privatna tužba i može trajat 100 godina?
Ovo je baš ona situacija kada je sve tako rubno i sivo da joj nemrem ništ a najrađe bi je posjeo na raketu dobro je svezal i ispalio je u Alpha kvadrant nek se Picard s njom.
Kak se neki ljudi hrane sa takvim idiJotarijama ne razmem. Pa kaj ti nije normalnije tu količinu energije uložit u svoj život u svoje zdravlje u konačnici u svoje djete nego si uzet hobi XXXX SUSTANARA STAMBENE ZGRADE U ZDRAV MOZAK. Hahahah sad sam skužil da ovo zvuči ko olimpijska disciplina.... Možda žena samo naporno trenira a ja budala neinformirana ne kužim da sam susjed budućoj olimpijskoj pobjednici. Bedak...
Još jednom hvala