Ninaklostar

Situacija je ovakva., pokćerka je živjela sa mužem u Mađarskoj. On je uhićen radi prodaje narkotika, ona je sa djetetom provela jednu noć u stanici, nakon toga su je pustili i ona se vratila u Hr. U nekim prvim dokumentima koje je dobila da li od policije ili mađarskog odvjetništva, ne znam točno, navodi se kao suučesnik . Od toga je prošlo gotovo dvije godine, ona se u međuvremenu razvela i nije dobila nikakvu drugu poštu iz Mađarske. Policija zna njenu adresu i zna za događanja tamo pa pretpostavljamo da je netko traži, da znaju gdje je. E sada, bivšem mužu u svibnju počinje suđenje u Mađarskoj i on joj uporno govori da je i ona optužena. Mi smo pronašli odvjetnika u Mađarskoj, na temelju ispričanog dogovorili iznos za cijelu obranu i 1/4 već platili. Njegovo je bilo da uz potpisanu punomoć napravi uvid u spis i da joj točno kaže da li se protiv nje vodi postupak i šta točno. Od tada je prošlo više od 5 tjedana, a odvjetnik još uvijek nije napravio uvid u spis, on tvrdi da je predao punomoć i da čeka odobrenje jer "to ne ide tako brzo u tim slučajevima". Moje pitanje je, ako netko zna, da li se stvarno čeka toliko dugo na uvid u spis kad se radi o kaznenom postupku vezanom za narkotike ? Nije nam jasno da je nitko u roku od dvije godine nije obavijestio o ničemu, ni tražio, čak ni u svojstvu svjedoka, a od odvjetnika ne dobivamo konkretne odgovore. Bila bih zahvalna na svakom pojašnjenju.

Na sudu sam za podjelu imovine otprilike 3-4 godine iako smo razvedeni već 6 godina. Sutkinja je poslala poziv za ročište za glavnu raspravu, iako još uvijek nedostaje jedna sudska procjena. Ukupan traženi iznos mog dijela imovine iznosi oko 140000 eura, po procjenama pretpostavljam da će sutkinja donjeti odluku oko 100000 eura. E sad, ono što ne znam je kada i u kojem trenutku ja plaćam svog odvjetnika. Ugovor nemamo nikakav, on ima moju punomoć. Na moje pitanje koliki će biti njegovi troškovi uvjek je govorio da će mi uzeti postotak. Nakon ovog poziva na glavnu raspravu opet sam pitala za troškove i tu mi je poslao neki izračun za 5 podnesaka i 15 rasprava od 30000 eura,ali još uvijek ovisno o konačnoj odluci. Malo sam šokirana. Nije mi problem platiti taj iznos ako i meni budu uplaćeni ti novci. Ali što ako ne budu tj. bivši muž ne bude htio ili mogao taj novac isplatiti. Naravno da ću ići na ovrhu ali što ako se i tim putem ne budem mogla naplatiti u cijelosti ili uopće? Kada bi ustvari trebala platiti odvjetnika, po završetku parnice ili po isplati ili ovrsi? Kako da platim ako taj novac nemam, mogu naravno njegove podneske i izlaske na rasprave ,ali ovaj postotak od presude nemam odakle dok se i sama ne naplatim.? Molim za pomoć, hvala

Na njegov račun, odlukom suda

Poštovanje Dakle ovako, dobila sam riješenje općinskog državnog odvjetništva za plaćanje zaostale alimentacije u čijoj izreci stoji ovako:"... zaostale obroke izdržavanja u iznosu...oštećenom maloljetnom...i oštećenoj maloljetnoj...". Da li postoji mogućnost da taj iznos zaista uplatim na račun djece, štedni ili bilo kakav, budući da se nigdje u izreci ne spominje da se zaostaci trebaju isplatiti ocu ili na njegov račun? Napominjem da je kćerka trenutno smještena u udomiteljsku obitelj i ocu je oduzeto pravo na stanovanje i bilo kakvu komunikaciju zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja. Zaostaci se odnose na vrijeme dok je kćerka živjela sa ocem. Hvala

Poštovanje, molim za pomoć Ovako, u procesu za dodjelu skrbništva sam već četiri godine. Još na početku privremenom presudom djeca su dodjeljena na skrb ocu, zajedničko skrbništvo sa pravom viđanja sa moje strane. Međutim , osim samo jednom nakon te presude, ja djecu ne uspjevam vidjeti. Iako bivši suprug dogovara uredno sastanke svaki puto zbog nekog novog izgovora do njih ne dolazi. Ubrzo djeca, tada 12 i 11 g., počinju govorit da me ne žele vidjeti. Razlog nemaju ili ponavljaju tatine razloge. Moram napomenuti ovdje da sam ja za tatu uvijek bila "k.....", koja je njih ostavila radi nekog ljubavnika i negdje imam skriveno dijete, njih više ne trebam i svašta nešto. Uglavnom, na to Centar pokreće prvu mjeru nadzora u obitelji koja se ubrzo prekida jer otac ne surađuje. Zatim drugu i događa se opet isto. Centar zatim podnosi sudu mišljenje u kojem iznosi da otac svojom ponašanjem i stavovima otuđuje djecu od majke tj.mene, i samim time smatra da on psihički zlostavlja djecu i negativno utječe na njihov razvoj. Budući da ja u tom trenutku više od godine dana nemam kontakt sa djecom na bilo način i djeca odbijaju da komuniciraju ili se viđaju samnom, Centar traži izuzeće djece iz obitelji, smještaj u udomiteljsku obitelj, kontinuiran rad sa psihologom kako bi se obnovili odnosi između djece i mene i kako bi djeca u konačnici mogla doći živjeti samnom. Napominjem da ja cijelo vrijeme imam pozitivno mišljenje od Centra i surađujem sa njima koliko je god to bilo moguće. Nakon toga otac odvodi djecu u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba . Nakon obrade, mišljenje klinike je istovjetno mišljenju Centra tj. da otac svojim ponašanjem izvršava psihički pritisak na djecu, uvjetuje svoju ljubav odbacivanjem majke i samim time izvršava psihičko nasilje nad djecom. Nakon toga Centar podnosi prijavu policiji protiv oca radi zlostavljanja djece, ne suradnje sa Centrom i kršenje sudske odluke o viđanju djece. Nakon toga svega, znači i mišljenja Centra i Poliklonike i prijave policiji sutkinja donosi odluku da se djeca povjeravaju na skrb ocu, zajedničko skrbništvo , a ja bih ih trebala viđati " kada oni to požele", uz preporuku da im šaljem pisma i poklonu te da oh na takov način odobrovoljim. I da, zaista je tako napisana presuda. Kako i zašto, ne znam. Sutkinja se pravdala time da je mišljenje Centa staro iako je na svakoj raspravi bila prisutna odvjetnica iz tima i uvijek je bilo ponavljano jedno te isto. Moram napomenuti ovdje, jer logično je onda pomisliti da je u meni neki razlog za takvu odluku, da u meni nema ništa loše. Ne pijem, ne pušim, nikad ruku na svoju djecu nisam digla, radim, uvijek surađivala sa Centrom, uvijek pozitivno mišljenje od njih, jedino svoje imovine nemam jer udala sam se jako mlada i sve što sam stekla, stekla sam sa njim, sve je kod njega i ostalo. Uglavnom, nakon toga i ja podnosim žalbu i Centar podnosi žalbu. Vrijeme prolazi, ja cijelo vrijeme djecu ne viđam jer sad više nemam ni zakonske osnove. Centar mi ne može pomoći jer je ta presuda i njima oduzela svaku mogućnost djelovanja. Dolazi rješenje, žalba se uvažava i prijašnja se presuda odbacuje kao neosnovana, slučaj se vraća na ponovno suđenje, traži se izuzeće sutkinje i ponovno mišljene Centra. I nakon toga dolazi korona, nakon korone potresi jer sve se odvija u Sisku, i sve staje na gotovo godinu dana. Sad je to već tri i pol godine kako ja ne viđam djecu i kako ne mogu do njih. Djeca cijelo vrijeme žive u onom uvjerenju koje ih uči otac i svaki puta kada ja pokušam na bilo koji način doći do njih odgovor je uvijek isti "Ne, oni neće". Nakon svega toga konačno sw ove godine nešto pokreće, dobivam poziv od Državnog odvjetništa u smislu svjedoka gdje Državno odvjetništvo tuži oca za nepoštivanje privremene sudske odluke o viđanju sa mnom. Što se tu dalje događa ne znam, kao što rekoh bila sam pozvana samo kao svjedok. I ponovo sw pokreće parnica za skrbništvo, čeka se mišljenje Centra koje sam dobila danas. Stručni tim koji je od početka radio na slučaju se promjenio i mišljenje Centra jest : uglavnom prepisali su neki tijek događaja iz dosjea i na kraju zaključili u ovim uvjetim ne treba djecu izdvajati iz obitelji jer su se prilagodila na život sa ocem i tvrde da im je dobro i otac isto tako tvrdi da ne utječe na njihovo mišljenje o meni. Budući da i dalje odbijaju viđanje sa mnom predlažu viđanje u Centru pod nadzorom po dogovoru. Isto tako traže , ako sam ovo sad dobro razumjela, kako bi se ocu olakšalo, oduzimanje meni roditeljskih prava, ostalo bi mi samo pravo progovora kod promjene imena ili vjere. I iako se slažem da djecu ne treba izuzimati iz obitelji, oni su sada 15 i 16 g. ,odnos sa mnom je teško narušen i mislim da bi se sada u ovim njihovim godinama postiglo više lošeg nego dobrog, svjesna sam sasvim da ako se donese takva odluka ja svoju djecu neću više vidjeti. Jer iako će biti donjeta odluka o viđanju oni će svaki puta reći da neće , a govorit će da neće dok god njihov otac utječe na njihovo mišljenje. I stvari se stalno vrte u krug, ja ne znam više šta da radim, a vrijeme prolazi i što duže to gore. Zato vas molim ako znate, može li Centar nakon onakvog mišljenja i prijave policiji pa i suda koji se vodi protiv oca na temelju njihove prijave donjeti ovakvo mišjenje. Mogu li ja nešto učiniti ili tražiti što bi mi omogučilo da sigurno vidim svoju djecu. Mogu li učiniti nešto u vezi tog njihovog "Ne, neću"? Mogu li uvjetovati plaćanje alimentacije viđanjem djece. Da me ne bi krivo razumjeli, ne bježim od plaćanja alimentacije, to su moja djeca i moja je odgovornost da brinem za njih. Ali cijelo ovo vrijeme se osjećam kao osoba bez svojih prava, ustvari prava postoje ali samo na papiru, ne i u stvarnosti. A netko tko nema prava, nema ni obaveze. Želim plaćati alimentaciju ali uz uvjet da mogu vidjeti svoju djecu. Ako ih ne mogu viđati i sudjelovati u njihovom životu, ne želim plaćati. Nekako mislim da bi njihov otac bio popustljiviji u ponašanju i viđanjima kada bi bili uvjetovani novcem. Nadam se da sam uspjela otprilike objasniti cijelu situaciju, molim ako netko zna neka pomogne. Hvala

Niste me shvatili ili ja nisam dovoljno dobro objasnila. Postupak je gotov, a sutkinja nije uredila viđanja. Ili djecu mogu viđati ako ona to žele. Znači sutkinja je donijela takvu odluku znajući da su djeca pod utjecajem oca, da ih on emocionalno zlostavlja, da je protiv njega podnesena prijava od strane CZSS i isto to potvrđeno od strane Poliklinike. Zapravo mi je oduzela svaku mogućnost da viđam djecu, Centru je nach oduzela svaku daljnju mogućnost djelovanja, a presuda sama, takva kakva je donesena, nema nikakve temelje u zakonu jer ide protiv stručnog mišljenja Centra i Poliklinike. Ali eto, takva je... Sada, osim žalbe i čekanja na ponovljeno suđenje ne mogu ništa i cijelo to vrijeme neću moći vidjeti djecu. Meni je to užasno nepravedno

Dobar dan, molim vas za pomoć. Bivši suprug i ja smo do nedavno bili u postupku ostvarivanja prava skrbništva nad djecom. Ja sam u Njemačkoj, djeca u Hrvatskoj sa njim. Privremenom presudom on dobija skrbništvo, a ja pravo viđanja. U godinu i pol dana nakon privremene presude nisam uspjela vidjeti djecu jer otac ometa viđanja i priča im ružne stvari o meni. CZSS provodi prvu i nakon toga drugu mjeru nadzora u obitelji od kojih su obje ubrzo prekinute jer ih otac onemogućavanja. Nakon toga Centar oduzima pravo ocu na stanovanje s djecom, prijavljuje ga policiji radi emocionalnog zlostavljanja djece, ne suradnje i ometanja sudske odluke te izlazi na sud sa prijedlogom da se djeca izuzmu iz obitelji, smjeste u udomiteljsku obitelj kako bi im se pružila psihološka pomoć i stvorili uvjeti za obnavljanje odnosa sa mnom te kako bih ja eventualno mogla preuzeti skrbništvo nad njima. Poliklinika za Zaštitu djece grada Zagreba to isto potvrđuje navodeći kako otac svojim ponašanjem stvara kod djece negativnu sliku o meni i tu dolazi do otuđenja i to u cijelosti predstavlja elemente emocionalnog Zlostavljanja. Naime, djeca me ne žele vidjeti iako za to nemaju opravdani razlog. Djeca su 13 i 14 godina. Poseban skrbnika djece potvrđuje mišljenje djece ali isto tako očev utjecaj na njih. Nakon toga svega sutkinja donosi odluku da se skrbništvo u cijelosti daje ocu sa obaveznom da mi javi ako su djeca u bolnici ili o promjeni škole. Susreti sa djecom mi nisu određeni nego će se održati ako to djeca požele, a ja bih trebala indirektno preko pisama i poklona utjecati na njih. Negativno sto o ocu uopće nije htjela iznositi u presudi smatrajući ih nevažnim( napominjem da je otac psihički bolesnik koji je bio dva puta hospitalizirani i ima dijagnozu) i navodi da je surađivalo sa Centrom što je pravnica iz Centra na svakom ročištu u potpunosti opovrgavala navodeći kako otac apsolutno ne želi prihvatiti ni savjete ni pomoć. Moj odvjetnik je poslao žalbu na županijski sud, CZSS isto tako ali to za mene znači čekanje još godinu ili dvije bez mogućnosti da vidim svoju djecu. Isti ovakav mail sa opisom situacije sam poslala pravobraniteljici za djecu moleći je da se uključi ali mi ista do sada nije odgovorila. Molim vas, postoji li mogućnost da bilo šta još učini. Smatram da su ovakvom presudom zanemarena moja prava i prava moje djece, da je direktno ugroženi njihovo emocionalno i psihičko zdravlje i da posljedice dok traje novi proces mogu biti ne mjerljive. Zahvaljujem na svakom odgovoru