zadrav

Prema podacima financijskih stručnjaka, Republika Hrvatska godišnje gubi više od 12 milijardi kuna zbog korupcije. Jako dobro znamo gdje - skoro sve velike firme pod patronatom države (HEP, HŽ...), političari na čelu općina i županija, i dr. Kad bi ovo bila poštena država, mi bi godišnje u proračunu imali tih 12 milijardi više i nitko ne bi postavljao pitanja oko braniteljskih mirovina.

Vjerojatno si u pravu Buda, upravo tako nekako bi ispalo. Prvo bi te u čudu gledali, a onda bi te otkantali kompletno. Da se ne zavaravamo, mirovine hrvatskim braniteljima imaju i socijalnu komponentu. Praktično nema te vojske, tj. države na svijetu koja će nakon 15 godina uzorne službe šutnuti svoje vojnike, dočasnike i časnike na cestu, a da im ne osigura barem nekakvu naknadu za daljnji život ili im sistemom školovanja ne osigura adekvatno znanje koje im omogučava da budu itekako konkurentni na tržištu rada (ovdje prvenstveno mislim na vojsku SAD). Kako će se ta nadoknada zvati, mirovina ili nekeko drugaćije uoće nije važno. Kod nas je to riješeno na ne baš najbolji naćin. Sad se ponovo vraćam na ono što sam već spomenuo - neujednaćeni kriterij ocjenjivanja preostale radne sposobnosti u HZMO-u. Profesionalni vojnik nakon 10-15 godina službe u HV-u odlazi u mirovinu. Svi smo mi iz rata pomalo prolupali, neki manje, neki više, neki stvarno jako puno, da doista ne mogu nikako funkcionirati. Ali najveći broj može, i trebao bi dobiti profesionalnu mirovinu. Ali na komisiji netko odlući da si ti za opću i gotovo. OK, imaš relativno pristojnu mirovinu, ali što sad, praktično moraš prosijediti ostatak života, bez mogućnosti izbora? To je suludo.

Svojedobno je ovdje bio otvoren post od čovijeka koji je pitao kako da iz opće pređe u profesionalnu, jer se ne osijeća potpuno nesposoban i nešto bi dodatno radio - legalno. Nažalost, bio je ispljuvan (najblaže rećeno), označen kao potencijalni lažni invalid i dr, a ni ja nisam prošao bolje braneći ga. Naime, veliki problem HZMO-a i općenito svih drugih institucija i ustanova koje sudjeluju u procesu umirovljenja pojedinaca, je jako neujednačen kriterij dodjeljivanja invalidnosti, kako postotaka rat-mir, tako i opća-profesionalna. Još gora stvar je da je taj sustav toliko inertan da je praktično nemoguće prijeći iz opće u profesionalnu zato jer nitko, počevši od doktora-psihijatra pa do članova povjerenstava-vještaka HZMO ne želi pobijati svoje prethodne odluke. Stanje bolesnika se može pogoršati, ali i poboljšati i potpuno je nerazumljivo da netko ne može po jednostavnoj proceduri doći u HZMO i reći "ja smatram da nisam potpuno nesposoban za rad, pokušao bih legalno nešto raditi, srušite mi opću u profesionalnu". Bilo bi bolje za državu (osjetno smanjenje mirovine, dakle rasterećenje državnog proračuna) i za dotičnog pojedinca (bilo kakav rad u granicama mogućnosti povoljno djeluje i na čovijeka i na njegovu okolinu). A ovako imamo situaciju da se ovdje natežemo da li netko s općom može ili ne raditi na ugovor o djelu, i nitko zapravo ne može 100% tvrditi da bi sve proteklo sukladno zakonu.

Ništa ja nisam pomiješao, pažljivo pročitaj moje postove od početka. Ja nigdje nisam spominjao omjere rat-mir na koje se Plemeniti zakvačio. Spominjao sam samo opću i profesionalnu. Ako je čovijek potpuno nesposoban za rad, trebao bi dobiti opću, a omjer rat-mir nema sa time veze. Alkoholizam u primjeru iz mog posta je dotičnom čovijeku bio ZADNJA dijagnoza, puno vremena nakon F43.1, F32.2 i F62 i samo kao posljedica toga. Vjerojatno je utjecao na omjer rat-mir, ali ne i na opću ili profesionalnu. A trebao je, jer čovijek je ruina (na žalost), potpuno nesposobna za rad. Uostalom to je samo jedan primjer, a kao što sam rekao znam nekoliko njih i bez alkoholizma koji su realno u jako teškom stanju, a nemaju opću. I dalje stojim iza svake svoje rečenice o neujednačenim kriterijima tih komisija. A opaska Plemenitog o tome kako bih trebao imati formalno obrazovanje kao i ti doktori u komisijama da bih mogao komentirati njihov rad je najblaže rećeno smiješna. Po toj njegovoj logici nitko ne bi smio ništa komentirati što je izvan njegove struke. Ni ti, ni ja, niti itko drugi tko nije po struci pravnik ili doktor ne bi trebali komentirati ništa na ovom forumu. Ne bi trebali doma komentirati ni rezultat nogometne utakmice, jer nismo nogometaši ili treneri. Ma hajde... Na kraju, mislim da je dosta ovog našeg prepucavanja. Ja sam branio čovijeka (SNJEG)jer smatram da je napadnut bez razloga, a samo je kao i svi mi na ovom forumu želio dobiti savjet. Da li ima itko na ovom forumu tko može bilo što konkretno savjetovati SNJEGU, a bez prigodnih isinuacija i uvreda?

Buda i Roda, SNJEG je otvorio ovu temu sa konkretnim pitanjem, a neki od vas ga dočekali na volej. Čovijek pošteno priznaje da nije za opću, radio bi ipak nešto honorarno, legalno, sukladno zakonu, a ne kao neki na crno. I sad umjesto da mu se pomogne kakvim pravnim savjetom (tko može i zna), čovjeku se podmeću klipovi. Ovdje mu se svi isčuđavaju, pišu da bi "neki ubili za opću" i slićno. Ti su kao normalni? Pa je li to pošteno? Ja sam u svom prvom postu rekao što mislim o radu tih liječničkih komisija i o njihovim neujednačenim kriterijima. I siguran sam da su neki zbog toga nepravedno dobili profesionalnu, a realno su trebali dobiti opću, ali isto tako ima i obrnutih slučajeva. SNJEG je očito jedan od njih. Stvarno ne znam koga bi i zašto trebalo smetati što čovijek to pošteno priznaje i zašto mu se isinuira da "tu nešto smrdi", "možda je lažnjak" i drugo? Zašto kad netko iz profesionalne traži savjet kako prijeći u opću nema takvih isinuacija, a šanse da je "lažnjak" nisu ništa manje?

Buda, Očito nam se stavovi o invalidnosti bitno razilaze. Ja samo mogu reći da bi za ovu državu, ovo društvo i sve nas osobno bilo puno bolje kad bi više nas "odjednom" ozdravilo i ponovo bilo barem djelomićno sposobno za rad, i željelo i imalo gdje LEGALNO raditi. Osobno smatram da je ova država dijelila (i još dijeli) šakom i kapom invalidske mirovine, a posebno one opće. Po meni (a i po liječnicima)opća nesposobnost za rad pretpostavlja jako teško oboljenje ili invaliditet, gubitak ekstremiteta, vida, sluha i slične stvari. Ako je rijeć o psihi odnosno PTSP-u, onda to moraju biti iznimno teški slučajevi. Znam nekoliko takvih. Oni ne rade na crno, nemaju nikakve firme, socijalno su izolirani a rijetko više i voze auto jer su svjesni koliko su nakljukani xanaxom i sličnim. Takvi ljude može svatko prokužiti nakon 5-10 minuta razgovora ili ponekad samo promatrajući ih. Ali neuporedivo više znam onih koji imaju opću na osnovu PTSP-a, a ponašaju se kako sam ti rekao u prijašnjem postu. Daleko od toga da oni nemaju određenih psihičkih problema, ali budimo realni, to nije za opću. A inaće što se tiće ozdravljenja "odjednom" kako ti kažeš - kad bi sad netko nekim čudom progurao zakon da svi koji su u općoj moraju vratiti vozačke (što uopće ne bi bilo nelogično), ja ti garantiram da bi 50% onih sa općom "odjednom" prizdravilo i tražilo profesionalnu.

Kao što ga vi imate pravo napadati, ja ga imam pravo braniti. HZMO priznaje profesionalnu mirovinu, kod koje čovijek djelimično zadržava radnu sposobnost i MOŽE RADITI određene kategorije poslova. Po ovome kako ti nastupaš, svi oni koji su dobili profesionalnu su "lažnjaci" - jer su, što bi se reklo, "ni v..t ni mimo". Uostalom, jesu li zdravstveno stanje i dijagnoza bolesnika konačni? Može doći do pogoršanja, ali i poboljšanja. Možda je nakon liječenja njegovo zdravstveno stanje poboljšano i on se sada ne osijeća potpuno nesposoban za rad, što je možda prije godinu-dvije bio. Čovijek bi nešto legalno pokušao raditi. Napominjem, LEGALNO, jer profesionalna mirovina to dozvoljava. Dakle on želi legalno sebi smanjiti mirovinu. I sad je on sumnjiv, lažnjak ili slično, što ti i još neki ovdje isinuirate u svojim postovima? A oni koji stalno kukaju, lijeće se godinama (a uprkos tome zdravstveno stanje im se stalno "pogoršava") pokušavaju na sve naćine dokopati se opće nesposobnosti (ako već nisu prije)ali ih uredno vidiš po kafićima, kladionicama, imaju normalan društveni život, familija OK, mnogi rade na crno u fušu, imaju firme koje su naravno registrirane na suprugu, dakle oni su pošteni invalidi? Znam ih takvih desetak.

NIšta tu ne smrdi. Kada papiri odu na prvostupanjsku, a onda i na drugostupanjsku, nitko ne može znati što će vještaci procijeniti, da li ste slučaj za opću ili profesionalnu. Vidio sam dosta papira od mojih kolega (svi smo iz gardijske brigade, proveli u njoj 10-ak i više godina), neki su dobili opću uz kudikamo manje papira i kraće razdoblje liječenja, a neki profesionalnu nakon dužeg liječenja i "jačih" papira. Naš zaključak - liječničke komisije rade po vrlo neujednačenim kriterijima. Onako narodski rečeno, "kak im se sprdne". Jer kako inaće objasniti da netko uz F43.1 i F62 dobije opću, a netko uz F43.1, F32.2, F62, F10 (alkoholizam!), gotovo dvostruko dulje trajanje liječenja, registriranih "ispada" u familiji i u društvu, uvjerljivo jaće terapije ljekovima i nekoliko "seansi" u Vrapću dobije profesionalnu? Ali na stranu sad te nelogičnosti, činjenica je da postoje te dvije kategorije - profesionalna i opća. Svima je poznato što koja znaći. Što je sad tu čudno ako je čovijek dobio opću, a ipak se ne osijeća potpuno nesposoban za rad? Hoću reći, uz takav rad i najblaže rećeno čudne kriterije tih komisija, uopće nije neobićno da netko dobije "krivu" nesposobnost. Zašto bi odmah zbog toga bio lažan? Po meni, lažniji su oni koji su na osnovu nekoliko mjeseci (a neki i svega nekoliko tjedana!) provedenih na ratištu dobili profesionalnu, a sada se godinama upiru da se to pretvori u opću.

Da li netko pouzdano zna koliko puta mjesećno zasjeda drugostupanjsko povjerenstvo za HRVI pri MOBMS? Unaprijed hvala!

Ili pečat mup-a. A što se tiče šturosti za ratni put je bitno da se iz istoga vidi koje je zadaće osoba obavljala ( akcije, terene i slićno ) i da li je istom prilikom bila izložena ugrožavajućim situacijama po svoj život ( da li je bila izložena neprijateljskoj vatri, granatiranju, ranjena, zarobljena i slićno ) te ako je da li odlikovana i s čime. Ostali sporedni glumci nisu bitni, ono najvažnije treba sadržavati ratni put, u istome ne treba biti opisan svaki sat i svaki dan za sebe - nema potrebe trošiti papir. Slažem se, ratni put ne mora biti roman niti junački ep u šesnaestercu, vidio sam svojevremeno nekoliko takvih. Ali problem je što je sada nepotpun i netoćan. Moj zadnji ratni put (koji sve ranije čini nevažećima!) uopće ne sadržava terene (bojišta) i akcije u kojima sam bio sa svojom postrojbom, a ono što navodi je nepotpuno. Konkretno,za područje djelovanja navodi se"...u području odgovornosti ukinutog Zapovjedništva OZ Karlovac i Zapovjedništva I ZP OSRH...", i ništa više. A kao pripadnik 1.Gbr bio sam i na Južnom bojištu, na Maslenici i dr. Akcije se uopće ne spominju. I kome da se žalim? I ovaj sam čekao mjesecima.

Sumnjam da će HZMO prihvatiti ikakv dokument koji nema pečat ureda za obranu ili MORH-a. Prema tome, ovu priću sa osobno napisanim i ovjerenenim ratnim putem zaboravite. Ako ste još uvijek DVO, tada ratni put tražite putem svoga personalca, a ako niste tada putem ureda za obranu. Na žalost, sadašnji službeni ratni putevi su toliko šturi da bi im s pravom bolje pristajao naziv proširena potvrda sudjelovanja u ratu. Koliko sam upoznat, svi se pišu na jednom mjestu, u Dugom Selu gdje je trenutno pohranjen arhiv MORH-a. Općenito u MORH-u vlada popriličan nered, cijela ta prića sa pravnim sljedbenicama ugaslih postrojbi je jedan veliki čušpajz i šanse da se neki bitni podaci vašeg ratnog puta izgube, tj ne spomenu, su velike - ovo govorim iz vlastitog lošeg iskustva. Da ne spominjem da se na taj ratni put čeka nekoliko mjeseci. Također ako ste promijenili više postrobi obratite pažnju na datume, oni u ratnom putu se moraju 100% poklapati sa onima koji su navedeni u potvrdi o sudjelovanju u ratu koju izdaju uredi za obranu.

u potpunosti se slažem sa tobom...još bi dodao da je večina branitelja koji su na bilo koji način stradali u ratu(ranjeni,bolesni,ozljeđeni,itd.)davno riješili svoj status. ovo sad šta se događa u zadnjih godinu-dvije,u pravilu je muljarenje(večina) zbog riješavanja egzistencije na temelju dijagnoze PTSP... osobno poznam dosta "oboljelih"a neznam niti jednog koji je ranjen u ratu,a da ima dijagnozu PTSP_a...malo čudno. Muljarenja po osnovu PTSP-a je bilo koliko hočeš još ranije. Da je moguće provesti neku reviziju koja bi 100% točno postavila stvari na svoje mjesto, kladim se da postotak lažnih koji su, kako ti kažeš "davno" (pretpostavljam da misliš na par godina iza rata) riješili svoj status, ne bi bio ništa manji nego u zadnjih par godina. I ako ćemo za pravo, upravo su ti prvi lažni pokrenuli lavinu. Država nije reagirala tada (zna se zašto - rodijačka posla), pa ne može ni sada.

Bravo Strikan! Pun mi je kufer starih "invalida", onih koji su status HRVI ostvarili još devedesetih. Sjećam se da je kod mene u brigadi bila prava inflacija "invalida" tamo negdje '96-'98., kad invalidi HRVI nisu plaćali porez na plaću, pa im je bila osjetno viša nego ostalima. Dok smo mi ostali bez obzira na manje ili veće zdravstvene probleme pošteno radili, "rodjaci" su revno skupljali med. papire, ostvarivali status HRVI, dobivali činove i stanove. Mene je devedesetih bilo sram ići doktoru po bilo kojoj osnovi, a kamoli po pitanju psihičkih problema. Ja sam volio svoj poziv i želio sam raditi u vojsci. Nikad nisam bio na bolovanju. Status invalida i ujedno djelatne vojne osobe meni je bio nespojiv. Ali pojedince ništa nije bilo sram. Kad su dogurali do dovoljno visokog čina (ili ustrojbenog mjesta) i pokupili stan od MORH-a, fino su se pokupili u penziju. I sad netko nama, koji smo "zakasnili" nešto prigovara? Ima Strikan pravo, mi smo obične budaletine što nismo bili besramni kao "rodjaci" i pokupili se kad i oni... Sad nas nitko ne bi prozivao. P.S. Da ne bi bilo zabune - ovo se ne odnosi na invalide (bez navodnika), da se ne bi netko od njih osjetio prozvanim. Odnosi se na "invalide".

Oko 7 mjeseci.

Prije nekoliko godina, za odlazak u misiju bilo je potrebno proći detaljan liječnićki pregled u Šarengradskoj (dakle, civilnoj ustanovi) ili u Zavodu za zrakoplovnu medicinu (vojna)u Dubravi, Nova bolnica. Između ostalog, pregled je uključivao psihološko testiranje. Nitko vas nije tražio, niti gledao vaš liječnički karton. Dakle, mogli ste biti HRVI na osnovu PTSP-a i ako ste uspješno prošli to testiranje, išli ste u misiju. Općenito, politika MORH-a prema HRVI je, najblaže rećeno, čudna. Do prije nekoliko godina mogli ste kao HRVI s PTSP-om biti zapovijednik postrojbe. Mislim da još uvijek ima takvih slučajeva. Čak su i neki naši generali i visoki časnici na odgovornim dužnostima u GS i MORH-u HRVI na osnovu PTSP, pa ih nitko ništa ne pita. Prema tome, ako vas vaš zapovijednik ne pušta u misiju zbog F 32 u prošlosti, rijeć je o selektivnim mjerilima kakva su u MORH-u nažalost potpuno uobičajena. Medicinski gledano, ako ste jednom imali F 32, samo liječnik specijalista može procijeniti koliko je to utjecalo na vašu psihu i da li je moguće da se to ponovi. A kako ste nakon vaše epizode F 32 normalno nastavili vojnu službu bez ikakvih ograničenja(koja podrazumijeva nošenje oružja i odgovornost koju to nosi), nema nikakvog opravdanja ni logike da se sada zbog toga postavljaju ogranićenja u svezi odlaska u misiju.