Denver41

Ne plaća se porez kod darovanja djeci. Bilježnika plaćate samo ovjeru potpisa.

Zatražite u gruntovnici uvid u zbirku isprava prodane nekretnine. Imajte na umu da zahtjev za povratom dara kojim je povrijeđen nužni dio, zastarijeva u roku od 3 godine od dana smrti ostavitelja. Ako bi protustranka osporavala vaš zahtjev, bili bi ste poslani u parnicu gdje bi ste zatražili od suda da naloži dostavu izvoda/prometa po svim bankovnim računima protustranke u spornom periodu.

Imate pravo samo na razmjerni godišnji odmor za tih 6 mjeseci sukladno čl.78.st.1. ZOR-a

Poštovani, Denver 41, hvala na odgovoru i hvala na presudi VSRH Rev-812/01-01.
Sada su mi neke stvari jasnije, kao npr da subjektivni rok može biti samo unutar objektivnog roka, a ne izvan njega.                                                                                          Također čitajući presudu Rev-812/01-01, jasno je navedeno da objektivni rok zastare potraživanja naknada štete počinje teći od nastanka štete, i da se to vrijeme ne mora podudarati s vremenom učinjene štetne radnje odnosno štetnog događaja.Za mene je važno što se navodi u reviziji, da objektivni rok zastare za naknadu štete počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja, kako to smatraju nižestupanjski sudovi.                                                                                              Jasno da se na nastanak štete moralo čekati, jer je bilo nepoznato kakva će presuda biti donesena, ( nadao sam se pozitivnoj presudi ), i po navedenom meni objektivni rok treba teći od dana zaprimanja revizije VSRH, da je revizija nedopuštena, a to je 5.9.2017. godine, i kako ste naveli subjektivni rok unutar objektivnog, a 3 godine od saznanja za štetu, tužbu moram čim prije podignuti protiv osiguranja.
Ovo drugo što ste napisali, da se mora dokazati uspjeh u sporu to mi je jasno, i tu se radi o posljedično-uzročnoj vezi, gdje treba dokazati, da bih uspio u sporu.Taj dio me manje brine, jer ako ste čitali moj problem na početku objave, što sam imao sa ovakvim susjedom, u produžetku nekretnine isto imam susjedu, koja mi je sve identično napravila, kao ovaj susjed, oduzela posjed, postavila ogradu, taj sam postupak pravomočno okončao u svoju korist i preuzeo posjed, tako da me posljedično-uzročna veza, manje brine od zastare, a također treba i opseg štete dokazati.Sa pravilno napisanom revizijom, i na vrijeme podnesenom ustavnom tužbom uspio bih u postupku, više me je zabrinjavala zastara, i stoga se moram požuriti, sa podizanjem tužbe protiv osiguranja.                                                                                                                                  Logično da osiguranje neće da plati štetu, pa zato i navode vrijeme štetne radnje, gdje mi uračunavaju i vrijeme  provedeno na VSRH.
Još jednom hvala na trudu i odgovoru.

S time da ako vam je kojim slučajem već priznata ozljeda na radu od strane nadležnog tijela Zavoda ( ili ako je nesporno da će do priznavanja doći  ), onda bi naknada bolovanja u cijelosti išla od prvog dana na teret Zavoda a ne poslodavca, dakle poslodavac se u tom slučaju ne bi ništa teretio.
U tom smislu možda eventualno postoji mogućnost u slučaju priznate ozljede na radu da poslodavcu pojasnite da vaše bolovanje neće ići na njegov teret, te da molite da pristane na raskidanje ( stavljanje van snage ) tog sporazumnog raskida ugovora o radu jer ga to praktički neće ništa koštati ( dakle da se stvori situacija kao da raskida ugovora nije niti bilo ), pa da vi dobijete svoju naknadu na teret Zavoda tih dva tri mjeseca, a onda kad se vratite da ponovno regulirate eventualni prestanak ugovora o radu.
 

S time da ako vam je kojim slučajem već priznata ozljeda na radu od strane nadležnog tijela Zavoda ( ili ako je nesporno da će do priznavanja doći  ), onda bi naknada bolovanja u cijelosti išla od prvog dana na teret Zavoda a ne poslodavca, dakle poslodavac se u tom slučaju ne bi ništa teretio.
U tom smislu možda eventualno postoji mogućnost u slučaju priznate ozljede na radu da poslodavcu pojasnite da vaše bolovanje neće ići na njegov teret, te da molite da pristane na raskidanje ( stavljanje van snage ) tog sporazumnog raskida ugovora o radu jer ga to praktički neće ništa koštati ( dakle da se stvori situacija kao da raskida ugovora nije niti bilo ), pa da vi dobijete svoju naknadu na teret Zavoda tih dva tri mjeseca, a onda kad se vratite da ponovno regulirate eventualni prestanak ugovora o radu.
 

Smatram da takva praksa ne bi bila u skladu sa zakonom. Zastara je 5 godina od dospijeća svakog pojedinog potraživanja, dakle unazad pet godina.

U ugovoru o radu ne mora nužno biti sadržana plaća, ali bi ugovor u tom slučaju o pitanju plaće trebao uputiti na drugi izvor prava, Pravilnik o radu najčešće, pa bi onda u tom pravilniku morala biti uređena plaća. Ako je takav slučaj kod vas, onda smatram da bi poslodavac teoretski mogao uz postojanje opravdanih okolnosti izmjenom pravilnika promijeniti plaću za period trajanja tih okolnosti.
Međutim, čak i u tom slučaju, takva izmjena pravilnika i objava iste bi se morala provesti u skladu s propisanim postupkom, te bi morala biti dostupna svim radnicima. Pored toga, ukoliko imate radničko vijeće, poslodavac bi se morao posavjetovati s istim prije donošenja izmjene pravilnika. Ako to ne učini, radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da utvrdi da je predmetni pravilnik ( ili pojedine njegove odredbe ) nezakonit.
Vidite što točno u pravilniku piše glede plaće.
 
Prijevoz se ne uračunava, a prekovremeni rad spada u plaću, tako da bi se on trebao uračunavati, iako u praksi nije uvijek tako.

Dakle, trebao bi vam biti plaćen u istom iznosu kao i da radite. Ako vam je smanjio onda je to trebao regulirati aneksom ugovora o radu na koji bi vi trebali pristati, osim iznimno ako mu jednostrano smjanjenje plaće/naknade nije omogućeno Pravilnikom o radu ili KU, i to samo ako vam plaća uopće nije niti uređena ugovorom o radu.

Ne treba te se gnjaviti sa fizičkom predajom zahtjeva. Trebate zahtjev samo poslati poštom preporučeno s povratnicom.
Ukoliko vam se vrati povratnica da je uručeno, rok poslodavcu na davanje odgovora smatra se da teče od dana uručenja.
Ukoliko vam se vrati kao neuručena, rok poslodavca za davanje odgovora smatra se da teče od dana vaše predaje zahtjeva na poštu.
Tako proizlazi iz sudske prakse kako slijedi:
"Rok za odgovor poslodavca na podneseni zahtjev radnika za zaštitu prava računa se od dana predaje tog zahtjeva preporučeno pošti."  Gž 965/2017-3
"Kada je radnik zahtjev za zaštitu prava predao u roku preporučenom pošiljkom putem pošte, kada je iz javne isprave (povratnice) imao podatak kada je poslodavac primio njegov zahtjev, tada se pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite prava sukladno roku iz čl. 129. st. 2. Zakona o radu ne može računati od dana kada je zahtjev za zaštitu prava predan pošti preporučenom pošiljkom, već od dana kada je poslodavac primio zahtjev radnika za ostvarenje povrijeđenog prava."  Pravno shvaćanje sa sjednice VSRH -Su-IV-19/2015-15, od 16.11.2015.g.
 

Možete vi tražiti, ali pitanje je hoćete li dobiti. Poslodavcu je uvijek povoljnije sklopiti sporazumni raskid nego sam otkazati ugovor. Ako vam otkaže, duguje vam otpremninu, a pored toga snosi još neke druge posljedice poput zabrane zapošljavanja na vašem radnom mjestu slijedećih 6 mjeseci, tako da nije baš da time ništa ne gubi.

Nemate pravo na godišnji za 2018.g. Godišnji za 2019. bi trebali u pravilu iskoristiti najkasnije do 30.6.2020.g. ako je to moguće, dakle odmah s porodiljnog na taj godišnji, ako nije moguće onda do kraja 2020.g.
Za novčanu naknadu morate dobiti poslovno uvjetovani otkaz. Dakle jedino ne smije biti otkaz skrivljenim ponašanjem ( da vam je otkazano zbog nekakve povrede ugovorne obveze s vaše strane ). Na otpremninu bi u tom slučaju imali pravo ali zašto bi on na to pristao...za njega je povoljniji ili vaš otkaz ili sporazumni raskid ugovora o radu.

Čl.67.st.2. Zakona o radu:
"Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada"
Dakle, osim ako preraspodjela nije uređena nekim od gore navedenih izvora prava ( što je vrlo rijetka situacija ), poslodavac bi u pravilu trebao dostaviti taj plan preraspodjele unaprijed prije početka razdoblja preraspodjele inspektoru rada na kontrolu, što bi značilo da on ne može sada to retroaktivno napraviti, odnosno sam antidatirati odluku o preraspodjeli ( staviti datum odluke kad vas je poslao kući ), pa da vi sad kompenzirate to što ste ranije kod kuće bili. Dakle, u najmanju ruku je vrlo je upitna zakonitost tog vašeg nadoknađivanja manjka.
Osim toga postoje i određena ograničenja koliko maksimalno po tjednu možete raditi u takvoj preraspodjeli ( max 48h, a samo s vašim pristankom preko toga ).
Poslodavac vas u pravilu može poslati na godišnji odmor jer on je taj koji određuje raspored godišnjeg odmora, međutim ne bi smio donosit takvu odluku naknadno, odnosno antidatirati ( stavljati datum unazad ). Čak štoviše, morao bi vas obavijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg najmanje 15d prije početka istog...što je praktički bilo neizvedivo za poslodavce u ovim okolnostima naglog prestanka rada, ali eto tako zakon propisuje.
 Državna potpora nema nikakve veze sa svime navedenim.

Strogo zakonski gledano, odluka o godišnjem se mogla donijeti odmah po saznanju za nemogućnost rada, ali s danom početka godišnjeg odmora nakon što istekne 15 dana od dana donošenja odluke.
Odluka o preraspodjeli se također teoretski mogla donijeti na način kako sam gore naveo. Ma da nisam siguran da li bi uopće i takva preraspodjela bila zakonita, gdje u nekom periodu uopće ne radite...iako nigdje nije propisan taj minimalan broj sati u nekom periodu, a maksimalan jest, pa ispada da bi bila dozvoljena.
Postoje tu i još neka dodatna ograničenja pa je pitanje da li bi uopće poslodavac teoretski uspio kompenzirati preko mjesec dana razdoblja u kojem se nije radilo, a da ne prekrši propisani maksimalan broj sati rada u razdoblju u kojem je rad povečan...

Točno tako. Potpisivanjem ugovora o radu koji jasno upućuje da se Pravilnikom uređuje plaća, sami ste pristali na to da u određenim okolnostima poslodavac izmjenom pravilnika ( uz obvezno savjetovanje koje je ovdje i učinjeno ) može smanjiti plaću. Smatram da u konkretnom slučaju nema prostora za tužbu.
 

Takovo što Zakon o obveznim odnosima u dijelu baš koji se odnosi na Ugovoru o darovanju predviđa za slučaj smrti, dakle ako se ima ispuniti tek nakon smrti darovatelja i treba biti sastavljen u obliku JB akta ili ovjerovljene isprave.
Za nekakove slične situacije kada se hoće obvezati obdarenika na nekakovu radnju ili se od nje uzdrži, moguće je darovanje s nametom.  

Ukoliko se ne dogovorite oko cijene, pa ako vam nakon toga dobrovoljno ne pristane vratiti kaparu, predugovor bi se morao raskinuti da bi ste došli do kapare.
Trebali bi ste prvo poslat prodavatelju poštom s povratnicom zahtjev za raskidom ugovora i povratom kapare u roku od npr. 8 dana.
Ukoliko prodavatelj odbija sporazumno raskinuti predugovor i vratit vam kaparu, morali bi ste od nadležnog općinskog suda ( prema njegovu prebivalištu ) tužbom zatražiti da konstitutivnom presudom izmjeni predmetni predugovor ( sniženje cijene ) ili da ga raskine te naloži prodavatelju da vam vrati kaparu, a sve to temeljem članaka 369. i 268. stavak 6.  Zakona o obveznim odnosima. 

Ili neka prodavatelj naruci analizu od staticara pa neka dokaze da nije doslo do nikakvih promjena na zgradi. Onda mu morate platiti dogovorenu cijenu, ali bar znate da je zgrada u dobrom stanju (sto ne znaci da ce ostati u dobrom stanju u slucaju novog potresa). Ne zaboraviti provjeriti ima li zgrada osiguranje od potresa.

Ukoliko se ne dogovorite oko cijene, pa ako vam nakon toga dobrovoljno ne pristane vratiti kaparu, predugovor bi se morao raskinuti da bi ste došli do kapare.
Trebali bi ste prvo poslat prodavatelju poštom s povratnicom zahtjev za raskidom ugovora i povratom kapare u roku od npr. 8 dana.
Ukoliko prodavatelj odbija sporazumno raskinuti predugovor i vratit vam kaparu, morali bi ste od nadležnog općinskog suda ( prema njegovu prebivalištu ) tužbom zatražiti da konstitutivnom presudom izmjeni predmetni predugovor ( sniženje cijene ) ili da ga raskine te naloži prodavatelju da vam vrati kaparu, a sve to temeljem članaka 369. i 268. stavak 6.  Zakona o obveznim odnosima. 

Prijevod skraćene tvrtke je " Simple LLC "

Ova ugovorna odredba "mogućnost zakašnjenja 30d bez penala" po mom mišljenju implicira da daljnje zakašnjenje podrazumijeva penale odnosno ugovornu kaznu, bez obzira što nije izričito ugovoreno.
To pogotovo jer ugovaranje ugovorne kazne nije neuobičajno za takav tip obveze na isporuku nečega ( posebno to vrijedi recimo kod kašnjenja isporuke kod ugovora o građenju a ovdje je slična situacija ). Ako nije ugovorom izričito ugovorena visina, taj penal se obično određuje ili kao pojedinačni iznos za svaki dan kašnjenja recimo 1 promil po danu, odnosno 0,1% od vrijednosti posla po danu kašnjenja, ili ukupnom fiksnom iznosu od recimo 5-10% vrijednosti posla.
Tako da mislim ako dođe do tog kašnjenja da bi ste svakako imali pravo tražiti barem razumno sniženje cijene, ili to kašnjenje prebiti sa kupovninom, a to proizlazi i iz čl. 411. Zakona o obveznim odnosima.
Ako vam zbog navedenog kašnjenja prodavatelj ne pristaje dobrovoljno vratiti kaparu kroz sporazumni raskid predugovora, smatram da u ovom trenutku nemate pravo na povrat kapare, ali imate pravo sami odustati od predugovora uz gubitak "samo kapare", što znači da vas prodavatelj ne može sudski prisilit na sklapanje glavnog ugovora.
Svakako ga probajte prvo onako neformalno usmeno kontaktirati u vezi povrata kapare, možda ju je voljan vratiti obzirom na cijelu situaciju.
Ako će te sklapati glavni ugovor ( što vam je obveza iz predugovora ), rok primopredaje mora ostati isti kakav je bio u predugovoru ( da ga ne bi on sad pokušao mijenjati na prosinac ), i tražite/predložite da se u ugovor izričito doda ugovorna kazna/penal po danu kašnjenja.

Čl.67.st.2. Zakona o radu:
"Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada"
Dakle, osim ako preraspodjela nije uređena nekim od gore navedenih izvora prava ( što je vrlo rijetka situacija ), poslodavac bi u pravilu trebao dostaviti taj plan preraspodjele unaprijed prije početka razdoblja preraspodjele inspektoru rada na kontrolu, što bi značilo da on ne može sada to retroaktivno napraviti, odnosno sam antidatirati odluku o preraspodjeli ( staviti datum odluke kad vas je poslao kući ), pa da vi sad kompenzirate to što ste ranije kod kuće bili. Dakle, u najmanju ruku je vrlo je upitna zakonitost tog vašeg nadoknađivanja manjka.
Osim toga postoje i određena ograničenja koliko maksimalno po tjednu možete raditi u takvoj preraspodjeli ( max 48h, a samo s vašim pristankom preko toga ).
Poslodavac vas u pravilu može poslati na godišnji odmor jer on je taj koji određuje raspored godišnjeg odmora, međutim ne bi smio donosit takvu odluku naknadno, odnosno antidatirati ( stavljati datum unazad ). Čak štoviše, morao bi vas obavijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg najmanje 15d prije početka istog...što je praktički bilo neizvedivo za poslodavce u ovim okolnostima naglog prestanka rada, ali eto tako zakon propisuje.
 Državna potpora nema nikakve veze sa svime navedenim.

Strogo zakonski gledano, odluka o godišnjem se mogla donijeti odmah po saznanju za nemogućnost rada, ali s danom početka godišnjeg odmora nakon što istekne 15 dana od dana donošenja odluke.
Odluka o preraspodjeli se također teoretski mogla donijeti na način kako sam gore naveo. Ma da nisam siguran da li bi uopće i takva preraspodjela bila zakonita, gdje u nekom periodu uopće ne radite...iako nigdje nije propisan taj minimalan broj sati u nekom periodu, a maksimalan jest, pa ispada da bi bila dozvoljena.
Postoje tu i još neka dodatna ograničenja pa je pitanje da li bi uopće poslodavac teoretski uspio kompenzirati preko mjesec dana razdoblja u kojem se nije radilo, a da ne prekrši propisani maksimalan broj sati rada u razdoblju u kojem je rad povečan...

Možete vi tražiti, ali pitanje je hoćete li dobiti. Poslodavcu je uvijek povoljnije sklopiti sporazumni raskid nego sam otkazati ugovor. Ako vam otkaže, duguje vam otpremninu, a pored toga snosi još neke druge posljedice poput zabrane zapošljavanja na vašem radnom mjestu slijedećih 6 mjeseci, tako da nije baš da time ništa ne gubi.

Evo možda vam pomogne, citiram u cijelosti stručni članak objavljen na tu temu neki dan na jednom našem poznatom pravnom portalu, pa si pročitajte:
Zbog izvanredne situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa COVID-19 te zaštite radnika i sprečavanja širenja zaraze na radnom mjestu mnogi poslodavci odlučili su sa svojim zaposlenicima dogovoriti rad od kuće. U nastavku ovoga članka donosimo pregled organizacije rada na izdvojenom mjestu rada za vrijeme pandemije bolesti COVID–19 i u redovitim uvjetima poslovanja.
Zakon o radu
Institut rada od kuće Zakon o radu, NN 93/2014., 127/2017., 98/2019., (dalje u tekstu: ZOR) definira kao rad na izdvojenom mjestu rada. Konkretno članak 17. ZOR-a definira rad na izdvojenom mjestu rada kao obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca. Člankom 17. ZOR-a uređuje se oblik i bitni sastojci ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika. Iznimno, u slučajevima bitno promijenjenih okolnosti, koje se nisu mogle unaprijed predvidjeti niti spriječiti, a kakva se situacija ostvarila u uvjetima širenja bolesti COVID – 19, poslodavac bi mogao donijeti posebnu pisanu odluku o radu kod kuće radnika, na temelju članka 7. st. 2. ZOR-a.
Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada
Za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca sklapa se ugovor o radu u skladu s odredbom članka 17. ZOR-a kojim se, osim uobičajenih podataka koje sadržava svaki ugovor o radu (članak 15. st. 1.), treba odrediti ugovoreno mjesto rada koje predstavlja obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu. Nadalje, navedeni ugovor o radu mora sadržavati i dodatne podatke, i to o radnom vremenu; strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati; uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u svezi s time; naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova; način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Iznimno, navedeni se ugovor ne može sklopiti za obavljanje poslova u skraćenom radnom vremenu te drugih poslova za koje je to utvrđeno ZOR-om ili drugim zakonom.
Jednaki uvjeti rada na izdvojenom mjestu rada
Radnik koji radi na izdvojenom mjestu rada u svim pravima treba biti izjednačen s radnicima koji rade u prostorima poslodavca. S tim u vezi njegova plaća ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama istog poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima (članak 17. st. 3. ZOR-a), a količina poslova i rokovi izvršenja poslova na izdvojenom mjestu rada ne smiju radnika onemogućiti u korištenju prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor (članak 17. st. 7. ZOR-a). Zakon o radu u stavku 6. članka 17. propisuje da se odredbe Zakona o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci primjenjuju i na rad na izdvojenom mjestu, ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Nadalje, sukladno člancima 11. i 12. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/2017.), poslodavac je obvezan voditi točnu evidenciju o radnom vremenu radnika, bez obzira na to gdje obavlja svoje ugovorene poslove, odnosno dužan je voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike koji rade od kuće. Pritom, nema zapreke da evidenciju vodi i sam radnik, no kontrola za točno vođenje evidencije je odgovornost poslodavca.
Zaštita na radu
Odredbom članka 17. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/2014., 118/2014., 94/2018. i 96/2018.) propisano je da je poslodavac svim radnicima a s tim u vezi i radnicima na izdvojenom mjestu rada, obvezan osigurati sigurne uvjete rada. Drugim riječima stan, kuća ili drugi prostor u kojem radnik obavlja poslove, nije objekt namijenjen za rad već stambeni objekt, stoga nije razumno zahtijevati ispunjenje svih sigurnosnih zahtjeva za mjesto rada u smislu propisa zaštite na radu pa će se odredbe propisa zaštite na radu primjenjivati u mjeri u kojoj je to moguće, uz brigu o tome da sigurnost i zdravlje radnika i njegovih ukućana ne budu ugroženi (članak 90. st. 3.). Iznimno, prema odredbi članka 36. stavka 5. Zakona o zaštiti na radu na izdvojenom mjestu rada ne mogu se obavljati poslovi s posebnim uvjetima rada.
Prednosti rada od kuće
Mnogi poslodavci sada imaju priliku prepoznati rad na izdvojenom mjestu rada kao mogućnost za drukčiju organizaciju rada u smislu mješovitog načina rada između onih koji rade u uredima i onih koji rade kod kuće te na taj način uštediti i povećati vlastitu produktivnost s obzirom na to da takav rad poslodavcima pruža mogućnost biranja između većeg broja potencijalnih radnika i znatne uštede u troškovima kupnje, iznajmljivanja i održavanja poslovnog prostora, troškovima naknade prijevoza do radnog mjesta i sl. Konačno i poslodavac danas može putem suvremenih tehnologija osigurati prostor za svoje djelatnike gdje oni mogu dijeliti svoja iskustva, dobiti sve potrebne informacije i podršku te tako poticati zdrave i motivirajuće odnose sa i među zaposlenicima