alovre

Da, prekinuta mu je invalidnina (ali mislim da ima pravo na zaostatke), a hb zdravstveno ima stalno. Ta vjestacenja ja osobno ocjenjujem kao cirkus, mi ko idioti saljemo dokumentaciju i dokaze koje niko od njih i ne pogleda. A takva nam je i "domovina". Neki su isli u rat po mirovinu, a neki da bi imali "domovinu".

Postovani, radi se o mom ocu, dragovoljac, 2. gardijska, 92. "lakse" ranjen u glavu ,lakse ostecenje sluha, dok gelera ima po rukama i nogama koji nisu nikad dokumentirani, zbog kojih danas ima probleme jer ne moze obaviti MRT i sl. Sudionik domovinskog rata u vremenu 27.3.1991. do 3.10.1991. , 4.10.1991. do 4.1.1993 te 2.8.1995. do 28.8.1995. Nakon rata 97. je prvi put bio lijecen u Jankomiru zbog napadaja panike, trauma, nespavanja i tad mu je dijagnosticiran PTSP. Nakon lijecenja pokusao se vratiti normalnom zivotu. Nespavanje je samoinicijativno rijesavao normabelima ili alkoholom. Od tada pa do 2017. nekoliko je puta prisilno hospitaliziran zbog epizoda i napadaja panike nakon cega je uvijek odbio lijecenje jer mu na psihijatriji uvijek pripisivali alkoholizam. 2017. godina, lijecnicki za posao (gradjevina), oni mu uzimaju radnu sposobnost (nije prosao psihotest i govore mu da nemoze dobiti lijecnicku jer se ne lijeci) . Odlazi na bolovanje, postaje depresivan, suicidalan, razdrazljiv. Iste godine se pokusao ubiti rucnom bombom usred zagreba od cega su ga uspjeli odgovoriti. Tad ponovno zavrsava u Jankomiru. 17.1.2018. prvostupanjsko rjesenje privremeno 20% ostecenje organizma do 31.1.2019. Dijagonoze F33.2 F29, F43.1, F62.0. dok se ranjavnanje ni ne spominje u rijesenju.U tvrtkovoj ga odbijaju jer nema trajno. Zatim smo mi ponovno predali papire i danas je doslo rijesenje u kojem ponovno dobiva privremeno 20% do 31.6.2021. On se kontinuirano lijeci u Jankomiru pa biva otpusten, dok mu se ponovno ne pogorsa stanje, pa opet Jankomir. S obzirom da je na bolovanju njegova doktorica opce prakse ga svako malo zove da mu moraju zatvoriti bolovanje, a ovi iz tvrtkove ga nisu jos zvali (pa mu je doktorica rekla da zove on tamo, za sto on nije sposoban). Ja si sada razmisljam ako su ga prvi put odbili zato jer nema za stalno onda ce ga vjerojatno i sad odbiti. Da li ima smisla pisati zalbu na ovo rijesenje? Sto da mi sad radimo ?(mi smo doma vec svi bolesni od toga, a on ak se ne ubije sam onda ce umrijet od sake tableta koje pije svaki dan, a to ova drzava i ocekuje). Jel ima netko slicno iskustvo ili neke informacije, nekog dobrog odvjetnika koji nece novce unaprijed nego tek kad dobije parnicu. Kako to dugo jos moze trajati? On je na bolovanju vec preko 3 godine. Hvala!