aremino

piše: 40 sati tjedno , početak i kraj radnog vremena određuje poslodavac redcovni radni dani od ponedjeljka do subote , poslodavac može zahtijevati i rad nedjeljom. ovakva formulacija mi više implicitno govori o jednokratnom "normalnom" radnom vremenu ( početak i kraj radnog vremena može biti samo jedan svaki? a ne počeci i krajevi svaki dan....semantika? ) ili ostavlja mogućnost da poslodavac odredi i dvokratno radno vrijeme ili je stvar tumačenja? po ovome onda zakon ostavlja mogućnost i da poslodavac odredi npr peterostruko radno vrijeme s 5 dolazaka i odlazaka s posla isti dan i na taj način radnika prisili na otkaz ugovora jer zakon ne sprečava eksplicitno poslodavca da odredi takvo radno vrijeme ili otkaže ugovor o radu radniku koji takvo radno vrijeme ne bi prihvatio ( ili realnije mogao na taj način dolaziti i odlaziti s posla) dok se s strane zakona i na taj način može postići 12 sati između dva raddna dana i ukupno predviđeno radno vrijeme koje ne prelazi zakonski dopušteno. na kojoj točki takav način takav način raspodjele rada prestaje biti pravo poslodavca da određuje radno vrijeme a postaje mobing na poslu? Koji bi bio točno naveden razlozg službeno kao otkaz ugovora u slučaju odbijanja s obzirom da pretpostavljam da to ne može biti neizvršavanje obaveza radnika budući da takve obaveze ( višekratno radnoi vrijeme ) nisu navedene u postojećem ugovoru ( ukoliko bi postojeći ugovor eksplicitno definirao jednokratno radno vrijeme, ili u droguom slučaju da postojeći ugovor ne definira početak i kraj radnog vremena eksplicitno pa postoji potreba za aneksom, ) da lij je takav aneks zakonska obaveza u slučaju takvog ( neprecizno? ) definiranog radnog vremena, ( obaveza poslodavca da ga ponudi radniku) odnosno da li ako ne prihvatim takav aneks ili takav način rada ( bez potpisivanja aneksa) kakva su moja prava odnosno obaveze prema poslodavcu ( otkazni rok naprimjer) odnosno poslodavca prema meni, također kakvo bi bilo moje pravo na naknadu za nezaposlenost ( nadovezujem se na prethodno pitanje o prestanku nastavka radnog odnosa ) s obzirom da pravo na naknadu za nezaposlene imam samo ako je ugovor istekao redovno ( na određeno vrijeme) ako prestaje radni odnos kao višak radne snage,,,,

Dakle prema ovome, ako nije regulirano ugovorom o radu ili aneksom ugorora ustvari ne smije odredit takvo radno vrijeme, a jedino što nije protivno zakonu je mogućnost takvog uređivanja radnog vremena ako je takvo nešto ugovorom ili aneksom predviđeno. Jer trenutni ugovoor predviđa standardni klasični obolik 40 sati tjedno puno radno vrijeme bez nekih dodatnih predviđenih mogućnosti ovakvog dvokratno organiziranog radnog vremena. Da li je radnik naknadno dužan prihvatiti i potpisati takav aneks ugovora koji bi predviđao takvo dvorkratno organizirano radno vrijeme koje postojeći ugovor ne predviđa. Odnosno da li postoje kakve potencijalne sankcije prema radniku od strane poslodavca koje bi omogućile poslodavcu da prisili ranika da prihvati takvo radno vrijeme, odnosno da li postoje predviđene sankcije ili moguće sankcije za poslodavca koji bi pokušao uvesti takvo radno vrijeme bez bez postojećeg ugovora ili aneksa ugovora koji bi takvo nešto regulirao?

Zanima me da li poslodavac može ili smije odrediti dvokratno radno vrijeme ( dolazak na posao dva puta u istom danu) i na koji način i da li je to uopće regulirano zakonom ili nekim pravilnikom. Da li radnik ima pri takvom rasporedu rada pravo na neki dodatak na plaću ili povećanje satnice. Da li se može odbiti takav način rada ( zbog otežanog dolaska na posao) pri tome nije ništa regulirano pravilnikom o radu , ili ako bi i bilo da li prema pravilniku poslodavac može uvesti takav način rada . pogotovo s obzirom da takvo nešto nije navedeno u ugovoru o radu niti postoji neki kolektivni ugovor. da li je takav raspoired rada uopće predviđen u zakonu ili nekom pravilniku državnom?

ispada da niti odluka o preraspodijeli , niti odluka o godišnjem odmoru praktični zbog okolnosti naglog prestanka rada nije niti mogla biti donesena u zakonskim okvirima?

Dakle , firma nije radila zbog epidemije koronom , plaće su išle uz državnu potporu, Da li poslodavac može nekakvom preraspodijelom radnog vremena zatražiti naknadno odrađivanje "manjka" radnih sati koji su bili plaćeni redovitom uplatom plaće iako radnici nisu radili u to vrijeme? također formalno niko nije službeno poslan na godišnji, dali se takva odluka može naknadno donijeti? Također , ako je i odluka bila donesena o godišnjem taj godišnji odmor opet nije pokrio svo vrijeme koje se nije radilo za vrijeme korona virusa pa onda što je s tim "manjkom " sati? Dal ima neka praksa, službeno tumačenje il bude svatko po svojoj volji tumačlio zakon? Pretpostavljam da je u skladu s zakonom bilo kakva odluka poslodavca o korištenju godišnjeg odmra za vrijeme korona epidemije u firmi koja prima državnu potporu za to vrijeme dok traje epidemija a firma ne radi prisilno zbog odluke državneg stožera. te iako se radi o nekakvom izvanrednom stanju ili?