lucile1

Ovako, mislila sam da ću ovdje dobiti više neke savjete s moralnog i etičkog aspekta, što učiniti u ovakvoj situaciji, jer ovo s tim rokovima znam odavno naravno. Da ni to ne znam, ne bi bila za rad negdje. Nego sam mislila da li se možda tu pomaže na neki drugi način, malo kompleksniji od upute o rokovima?? Znam, da neki misle da to je isto velika pomoć, ali ova situacija je kompliciranija od toga. Hvala.

Vjerojatno bi mi bilo najbolje naći neki posao negdje drugdje, jer ako je ovako po svim školama, onda ja nisam jednostavno za to.. Ništa mi ne znači titula profesora, ako me se gazi uzduž i poprijeko.

Pozdrav još jednom. Evo, otkaz još kao nije gotov i sad trebam prvo čekati da vidim rješenje očitovanja, a potom ako bude riješeno negativno onda ide 15 dana žalbe i dva tjedna otkaznog roka. Još mjesec dana, ali jednostavno kad pogledam... ne shvaćam što će mi to sve, da me netko drži u šaci i manipulira sa mnom kako mu dođe. Osim dobrog radnog vremena i slatke djece, ne vidim nijedan plus radu u školi. Da imaš ok ravnatelja i da te pusti da radiš svoj posao, druga priča.. A ovo na kraju ispadnu neke političke makljaže koje mi oduzmu sve živce i na kraju nisi za ništa više. Za tu plaćicu. Da nemam problema s nesanicom bi radila radije u nekom dućanu.

Vjerovali ili ne, da, mada po školama nastavljaju raditi kojekakvi zlostavljači djece, ja koja obožavam djecu i iskazivala sam im enormne količine ljubavi, pažnje i truda i sa svim osobljem na školi i svima bila ekstra puna poštovanja i ponizna, ravnateljica osnovne škole, počela se baviti mojim privatnim pisanjima po jednom portalu i prijetiti mi otkazom. Da bi mi vrlo brzo nakon potresa dala opomenu pred otkaz, jer sam poslala po njoj previše privatnu poruku roditeljima djece kojoj predajem. To je bilo za Uskrs. Pa sam ju prijavila za konstantno uznemiravanje i zvanje mene doma u privatne sate, da me cijeli dan napada i unosi psihozu,kad god joj dođe i to bi trajalo danima. Došla sam na sastanak s njom i etičkim povjerenikom radi te pritužbe da bi me oboje unakrsno napadali i ušutkivali i u jednom trenutku su me okružili i unosili mi se u facu. Pozlilo mi je i rekla sam da ću ostati malo u zbornici da predahnem i dođem sebi, ali su me htjeli istjerati isti tren iz zbornice i pozvali su policiju samo da bi mi uspjela namjestiti izvanredni otkaz. Slijedeće dane mi je prijetila izvanrednim otkazom i ja sam razvila ozbiljne simptome anksioznosti i krenula kod psihijatra po prvi puta. Dobila sam čak i simptome slične infarktu. Da bi to prošlo i ja naivno izašla iz bolovanja. TAd mi je zafitiljila da moram proći procjenu radne sposobnosti, a kako sam naivno izašla vrlo brzo iz bolovanja i još se osjećala loše, nisam bila spremna za to i rekla sam da ću to obaviti negdje u Zagrebu, jer sam inače iz Zagreba, a ne Ogulina i pod normabelima mi je bilo nemoguće doći rano ujutro u Ogulin, bez ikakvog prijevoza. Nije se javljala 2 tjedna, da bi jučer pokrenula otkaz zbog skrivljenog ponašanja, jer nisam mogla doći u rano jutro u Ogulin i voziti sat i pol do Ogulina pod normabelima i lijekovima za srce, a javnog prijevoza nije bilo. Znači, dotična em što me zastrašuje i plaši već 7 mjeseci, što mi je uništila psihičko i fizičko zdravlje, a sad mi je dala i otkaz. I nikome ništa. Apsolutno može šta god hoće. 2 mjeseca se već bavim isključivo njome i ne mogu se posvetiti ničemu drugome. niti djetetu od dvije godine kako spada zbog uznemiravanja dotične, Kad sam došla raditi na školu, mjesecima nisam imala pauzu, roditelji djece me mogu napadati koliko hoće, a dotična ako im se išta usprotivim, odmah meni prijeti, napada i vrijeđa, branila mi je da išta pojedem, odlaske na wc, zbog nje mi je štitnjača poludila i na kraju me dan nakon potresa, danima proganjala radi nekih mojih napisa po tome portalu da bi me nakon sve te psihoze i zlostavljanja jednostavno šutirala na cestu i to na način da nemam pravo na naknadu od burze. Molim pomoć!