Postovani,
Mama se nakon nekoliko dana bolova odlucila otici kod lijecnika opce prakse. Lijecnica ju je pregledala, trazila je urin, mama joj ga je donijela i lijecnica je odmah primjetila da nesto nije u redu, buduci da je urin bio crvene boje. Odmah joj je provjerila secer, posto je mama dijabeticar, i imala je secer 23. Tlak joj je bio jako visok. I odmah su joj izvadili krv i sa hitnom uputnicom poslali u bolicu. U bolnici prolazi razno razne preglede, rendgene, ultrazvuke, i izmedju ostalog opet je traze urin, koji je opet crvene boje. Krv su joj takodjer vadili. Nakon nekoliko mukotrpnih sati, lijecnik u bolnici, urolog, sef odjela, joj je rekao neka ide kuci i neka dodje za dva tjedna jer su joj pronasli kamen u bubregu, te ce joj ga za dva tjedna razbijati. A lijecnica opce prakse je taj isti dan dobila mamine nalaze i vidjela zatajenje bubrega, koje oni u bolnici nisu vidjeli. Dali su joj antibiotike i tablete protiv bolova. Nakon dolaska kuci, cetvrtak, u noci s cetvrtka na petak nije mogla izdrzati od bolova i zvala je hitnu. Tehnicari su joj dali dvije injekcije i zaspala je. Petak je takodjer muku mucila i htjela je otici kod svoje lijecnice, medjutim nije radila, a lijecnica koja ju je mijenjala, tj.sestra joj je rekla kako joj oni ne mogu pomoci nego neka zove hitnu ili ide u bolnicu. U subotu vise nije mogla izdrzati i zvala je ponovo hitnu koja ju je prevezla u bolnicu. Buduci da je vikend, nikakav joj zahvat nisu radili kao ni nikakve preglede jer nema lijecnika, osim dezurnog. Ponedjeljak ujutro su mi na telefon rekli kako ce mama biti operirana kroz par sati, ali da moraju cekati dok dodju trombociti iz Zagreba (a lijecnica opce prakse je vidjela na njenim nalazima kako su joj trombociti jos u cetvrtak bili dobri). Operacija je zavrsena, kamen uklonjen. Ali je mama dobila sepsu i na intenzivnoj je njezi. Stanje nije obecavajuce. Utorak ujutro, prikopcali su je dijalizu, bubrezi su joj oslabljeli. Utorak popodne prikopcana je aparat za konstantno mjerenje tlaka, tlak je jako nizak. Pada u septicki sok. U zivotnoj je opasnosti, situacija je jako losa. Srijeda popodne, probudila se iz soka, nije vise u zivotnoj opasnosti, ali je i dalje na dijalizi. Petak je prebacuju na urologiju. Na obje pete na nogama su se pojavili hematomi zbog konstantnog lezanja u krevetu u jednom te istom polozaju. U utorak je izasla iz bolnice. Vec 20 dana joj dolazi sestra svaki drugi dan previjati noge, jedva hoda.
Nakon razgovora s maminom lijecnicom, pojasnila mi je da je lijecnik koji ju je prvi put poslao kuci kriv. Nije je smio poslati em zbog bubrega na kojima se vidjelo zatajenje, em zbog secera, jer osoba koja prima terapiju za dijabetes ako ima secer 23, nije nikako dobro.
Nakon sto je njena lijecnica zatrazila svu medicinsku dokumentaciju, dobila ju je, osim potvrde (ili kako se vec naziva taj dokument) kojim ju pustaju kuci (nakon sto je prvi put zaprimljena).
Zanima me da li se moze tog lijecnika zbog kojeg je poslana kuci, tuziti za nesavjesno lijecenje? Mogla je umrijeti. Ima li osnove za tuzbu?
Hvala unaprijed i oprostite na dugom objasnjenu
